S obzirom da se na današnji dan u Puli godine 1929. preselio u vječnost, prisjećamo se mladog zauzetog laika č. s. B. Egidija Bulešića.

Rođen je u Puli 1905. kao treće u obitelji od devetero djece te je za svoga kratkog života, nalik samoj sv. Elizabeti, ostavio dubok trag u svojoj okolini. Tadašnje prilike života bile su same po sebi teške pa tako i za obitelj njegovih roditelja, Franje i Marije. Iako je bio slaba zdravlja imao je hrabrosti i pouzdanja u Boga suočiti se s grubim i oskudnim prilikama u kojima se nalazio. Između ostalog, prebolio je i španjolsku gripu 1918. godine.  

Radi materijalne potpore koja je bila potrebna obitelji zaposlio se već s 13 godina u brodogradilištu, a uz to je radio i na stalnom proširivanju svoje naobrazbe čitanjem knjiga i pohađanjem večernje škole.

U svom stalnom duhovnom napretku stalni uzori su mu bili sv. Franjo Asiški i sv. Terezija od Djeteta Isusa pa se godine 1920. najprije upisao u tadašnji Klub mladih “Sv. Franjo” gdje je djelovao među djecom i mladima te 4. listoada iste godine ušao u Treći red sv. Franje uzevši redovničko ime Ljudevit. Bio je član i Apostolata molitve i Katoličke akcije te je povodom 50 godina Katoličke akcije 1921. u Rimu bio predstavnik mladih iz Istre. 

Osim apostolata među mladima za koje se posebno brinuo, poučavao i svjedočio, posebno mjesto njegovog aposlata bilo je njegovo radno mjesto i služenje vojnog roka u mornarici. Jedan od vojnika, niži časnik Guido Fognin, uvjereni ateist, se obratio, te poslije Egidijeve smrti postao svećenik franjevac, misionar u Tibetu i Gvatemali, uzevši redovničko ime fra Egidije.

Radi izbjegavanja upisa u “fašističku organizaciju” promijenio je i radno mjesto, a jedan od njegovih duhovnih pratitelja bio je franjevac o. Tito Castagna.

Preminuo je od upale pluća od koje je počeo bolovati još od četvrte godine svog života. Prema njegovoj posljednjoj želji pokopan je u franjevačkom odijelu. Grob mu se nalazi na Barbanu, otočiću pokraj Venecije.

Postupak za proglašenje blaženim započeo je 1973. u Trstu te je 1977. dobio naslov “Sluga Božji” a 1997. od pape Ivana Pavla II. dana 7. srpnja 1997. i naslov “Časni sluga Božji”.

Na hrvatskom jeziku je 1978. izašla knjiga vlč. Marijana Jelenića “Život za druge” i 1996. od istog autora brošura “Svetac iz Pule”. U izdanju “Brata Franje” o obljetnici 800. godina franjevačke karizme 2009. godine fra Ivan Damiš napisao je knjižicu “Časni sluga Božji Egidije Bulešić, apostol mladih, svjetovni franjevac”.