Egzistencijalna vedrina, kako je shvaćam, jednostavna je sreća zbog postojanja, zbog postojanja vlastitog i postojanja svakog čovjeka, svega stvorenoga, sreća što je ljudski moguće učiniti dragocjeni pomak od postojanja do uzrasta u čovječnosti, do osmišljenja svojih dana i suoblikovanja svijeta. Egzistencijalno vedar čovjek barem se u pretežitom dijelu svoga života prepoznaje ozarenim prisutnošću i zauzetošću Božjom i ta ozarenost je najpostojanije njegovo iskustvo. Ozaren, on utjelovljuje i zrcali vedrinu koja obnavlja djetinju bezazlenost i po kojoj dozrijevaju plemenitost i zanos.