Prav. 21
(Pravilo Franjevačkog svjetovnoga reda čl. 21)
Pravilo je u br. 20 istaklo jedinstvenost bratstava na različitim razinama, a u br. 21 govori o organizmima koji animiraju i upravljaju bratstvima. Da bi franjevačka svjetovna bratstva bila doista Red, potrebna je određena hijerarhija kojoj je temeljni zakon evanđeosko služenje. Zbog toga se i govori o vijeću, ministrima služiteljima i unutrašnjim strukturama bratstva.
VIJEĆE I PREDSJEDNIK
Čl. 21: Svaku zajednicu, bilo kojega stupnja, animira i vodi vijeće i služitelj predsjednik što ih po Konstitucijama biraju zavjetovani članovi.
Svoju službu, koja je privremena, treba da vrše s osjećajem raspoloživosti i odgovornosti za pojedince i skupine.
Zajednice se, na temelju Konstitucija, u svome unutrašnjem životu različito uređuju:
prema raznovrsnim potrebama svojih članova i svojih pokrajina, ali pod vodstvom svoga vijeća.
a) Svaku zajednicu animira i vodi vijeće i predsjednik. Riječ je o bratstvima (zajednicama) na svim razinama. Svako treba imati svoje vijeće i svoga služitelja (ministra). Da bismo shvatili temeljnu ulogu i zadatak vijeća na čelu kojega je služitelj, treba istaknuti dva vrlo važna glagola što ih nalazimo u Pravilu: animirati i voditi.
Vijećnici i služitelj jesu dio bratstva. Oni su s bratstvom i za bratstvo. To znači da su prije svega živi članovi bratstva i kao takvi mogu ga animirati i voditi, ali samo zato što su ih svi zavjetovani izabrali i povjerili im tu dužnost.
Animirati – Tom se riječi označava stil kojim valja voditi. Nije riječ o prisili, provođenju, naguravanju ili nalaganju, nego je prije svega riječ o snazi života i punonadnoj strpljivosti kojima se u drugima budi i njeguje motivacija, potreba i želja da se postignu određeni ciljevi života i djelovanja. To je sposobnost i dar da se pred bratstvo iznose takvi ciljevi života i djelovanja koji potiču svakoga pojedinca da do kraja založi sebe i sve svoje mogućnosti. To znači motivirati za ono što se otkriva kao čudesna mogućnost života i djelovanja.
Služitelj i vijećnici nisu birokrati koji predlažu inicijative zato što ih “moraju” predlagati i ostvarivati. Animirati znači buditi i njegovati u pojedincima i u bratstvu proces rasta kreativnosti, inicijative, preuzimanja odgovornosti tako da svatko postane aktivan u mjeri dara koji je primio.
Tako smijemo reći da nije najbolji služitelj onaj koji sve pokušava učiniti sam, nego onaj koji uspijeva tako animirati cijelo bratstvo da svatko velikodušno, kreativno i odgovorno učini svoj dio. Tako se izgrađuje bratstvo u kojemu se ulažu napori pojedinaca da se stvori zajedništvo jedinstvenoga zanosa i velikodušnosti, ali i dubokoga poštivanja bogatstva osobnosti svakoga pojedinog člana.
Voditi – To znači da vijećnicima i služitelju treba biti jasan cilj i put kojim valja zajedno krenuti kako bi se postigao cilj. Ipak, to ne znači da su odlučujuća vlastita gledišta, nego valja zajedno s cijelom franjevačkom obitelji i s cijelom Crkvom tražiti načine postizanja cilja kako ga opisuje Pravilo.
Da bi se moglo voditi u franjevačkom smislu, valja imati na umu Franjinu životnu mudrost po kojoj se valja truditi da se i živi ono što se predlaže drugima. “Budući da je Franjo najprije pokazivao djelom ono na što je govorom poticao druge, nije se plašio prigovora, nego je istinu propovijedao najodlučnije.” (LM XII 8) Da bi netko mogao voditi druge, neophodno je da i sam u sebi ima unutrašnju raspoloživost, otvorenost i poučljivost Duhu Svetome i spremnost i sposobnost da djelovanje istoga Duha prihvati i prepozna i u drugima.
b) Izabiru ih, prema Konstitucijama, zavjetovani članovi. – Važno je da cijelo bratstvo osjeća odgovornost za izbore, jer je u franjevačkome duhu da su sve službe izborne i da biraju svi zavjetovani članovi po normama vlastitoga zakonodavstva. Svako dakle bratstvo bira svoje vijeće koje, prema već ustaljenome običaju, ima ove dužnosnike: služitelja (ministra), služiteljeva zamjenika, tajnika, blagajnika i odgovornog za formaciju. Jedna osoba može obavljati i dvije dužnosti koje su spojive.
c) Svoju službu, koja je privremena, treba da vrše s osjećajem raspoloživosti i odgovornosti za pojedince i skupine. – Pravilo ne određuje trajanje službe, samo naglašava privremenost. Vremensko trajanje određuju Konstitucije i Statuti.
Važno je da se naglašava osjećaj raspoloživosti i odgovornosti. Uz sposobnost da vodi i animira traži se i prava raspoloživost i odgovornost prema pojedincima i skupinama.
Raspoloživost uključuje pravi stav prema sebi i prema drugima. To znači da se treba prije svega težiti da se sami duhovno obogaćuju i formiraju kako bi mogli plodonosno obavljati svoje služenje. Dobra volja mnogo znači, ali ona sama nije dovoljna, potrebna je i kompetencija (sprema-stručnost) za koju se valja pripravljati i ozbiljno na sebi raditi. Raspoloživost za druge znači da valja imati i vremena za druge, ali osobito treba imati temeljni stav otvorenosti kojim se drugome pomaže da sve svoje bogatstvo unese u zajednički život i djelovanje.
Uz raspoloživost nužan je i osjećaj odgovornosti. To znači biti svjestan svoga služenja koje nije samo nastojanje da svima bude lijepo, nego da svaki pojedinac i bratstvo kao takvo mogu živjeti svoje zvanje i ispuniti svoje poslanje. To služenje kojim se animira i vodi treba biti inteligentno i puno ljubavi, kako bi moglo omogućiti svakome pojedinom da unese cijeloga sebe u život i poslanje bratstva, ali tako da se ima na umu potrebe mjesta i vremena.
Sv. Franjo jednostavno i duboko opisuje one koji imaju animirati i voditi druge.
“Govorio je kako je to dobro i Bogu milo: brinuti se za druge. Znao je kazati kako dolikuje da samo oni preuzimaju brigu za duše koji u tome za sebe ne traže ništa, nego uvijek u svemu imaju na pameti samo volju Božju. Neka se samo oni brinu za druge koji ništa ne smatraju važnijim od vlastitoga spasenja; koji ne gledaju na povlađivanje podložnika; koji pred ljudima ne traže priznanja, nego samo traže slavu pred Bogom; koji ne žele biti pretpostavljeni, nego se toga boje; koji se ne uznose zbog onoga što imaju, nego ostaju ponizni; i koji zbog onoga što im se oduzme nisu malodušni, nego se smatraju promaknutima.” (1 Čel 104) I na drugome mjestu kaže ovako: “Braća koja su služitelji (ministri) i sluge ostale braće neka pohađaju i opominju svoju braću i neka ih ponizno i ljubezno popravljaju, ne nalažući im ništa što bi se protivilo njihovoj duši i našemu Pravilu… A ministri neka ih ljubezno i dobrostivo prime i neka im se pokažu toliko bliskima da bi im mogli govoriti i s njima postupati kako postupaju gospodari sa svojim slugama. Tako naime mora biti da služitelji (ministri) budu sluge svekolike braće.” (PPr 10,1-6)