ŽIVOT U BRATSTVU
(PDF, 469 KB)
Dar zavjetovanja
- Prisjeti se trenutaka u kojima si otkrivao da te Bog poziva u Franjevački svjetovni red. Tko ili što ti je sve pomagalo u razlučivanju poziva?
Bog svakom od nas, kao što je jednom svetom Franji, povjerava zadatak – poziv. Time nam ukazuje povjerenje te progovara da mu je svatko od nas potreban kako bi izgradio svoje kraljevstvo, upravo onako kao što je trebao proroke, Mariju, apostole. Upoznati vlastiti poziv znači iskusiti Božje milosrđe. To zorno vidimo iz života svetog Franje koji je nakon što mu je s križa Raspeti uputio poziv “bio ispunjen tolikom radošću i nije se mogao susprezati”[1], premda je taj poziv zahtijevao napor i žrtvu.
- Prisjeti se dana svoga zavjetovanja u bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda. Koliko je prošlo od tada? Sjećaš li se misli, želja i osjećaja toga dana?
Svaki oblik života u Crkvi, pa tako i onaj franjevački, temelji se na krštenju, odnosno na onome što smo po sakramentu krštenja postali. To je naš temeljni poziv koji nam Gospodin upućuje – biti cjelovit kršćanin. Kršćani ne možemo biti sami za sebe. Samo nas drugi može učiniti kršćanima. A taj “drugi” koji nas čini kršćanima, koji nam daje dar vjere, prvenstveno je zajednica vjernika, Crkva. Od Crkve dobivamo vjeru. Ako ne dopustimo toj zajednici da nas oblikuje, ne postajemo kršćanima.
Svjesni toga na dan zavjetovanja smo pred okupljenim bratstvom i pred drugom braćom i sestrama u Kristu, obnovili svoja krsna obećanja te slobodno prigrlili evanđeoski oblik života, koji se nadahnjuje na primjeru i riječima svetoga Franje, a koji se nalazi u Pravilu Franjevačkoga svjetovnog reda. Zavjetovanje je označilo našu osobnu i trajnu odluku nasljedovanja Gospodina i življenja Evanđelja u bratstvu. Zavjetovanjem se baš svatko pojedinačno “ucijepio”, “utjelovio” u Franjevački svjetovni red. Postali smo neodvojivi dio iste duhovne obitelji.
- Ustraješ li u onome što si obećao? Kako svoje zavjete živiš danas? Na koje poteškoće nailaziš? Pronalaziš li u Pravilu OFS-a pomoć i nadahnuće za život?
Mnogi će reći da je sva bit Pravila Franjevačkog svjetovnog reda sadržana u čl. 4. istog koji kaže: „Pravilo i život svjetovnih franjevaca jest ovo: opsluživati evanđelje Gospodina našega Isusa Krista slijedeći primjer sv. Franje Asiškog, koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života u odnosu prema Bogu i ljudima“. Tu je rečeno sve.
Potaknuti Evanđeljem i snagom koje ono ima mi sami osjećamo poziv da uvijek iznova započinjemo i da neprestano obnavljamo svoje zavjete te nastavljamo svoje nutarnje obraćenje kako bismo se suobličili Kristu i kako bismo se s njime predali u službu Ocu i braći. Na tom putu trajnog obraćenja ustrajnost je Božji dar, a bratstvo i Pravilo OFS-a pomoć. Pozvani smo Pravilo polako iščitavati, crpiti iz njegova preobilnog bogatstva i malo po malo ga provoditi u život.
Dar mjesnoga bratstva
– Koje su vrijednosti tvoga mjesnoga bratstva? Što za tebe ono predstavlja? Sudjeluješ li u životu bratstva i pronalaziš li svoju ulogu u njemu?
Pravilo nas poučava da mjesno bratstvo „postaje osnovnom stanicom cijeloga Reda i vidljivim znakom Crkve koja je zajednica ljubavi. Ono mora biti povlašteno mjesto gdje će se razvijati osjećaj crkvenosti, njegovati franjevačka zvanja i pokretati apostolski život njezinih članova“[2]
Upućeni poziv nam je dakako poziv u svijetu i za svijet, ali s naglaskom na bratsko zajedništvo. Naime karakteristika franjevačke duhovnosti jest – bratstvo. Ako se ne događa susret u bratstvu s braćom i sestrama nešto se bitno ispušta i nije moguće potpuno ostvarivati ovaj poziv. Zavjetima ostalim članovima bratstva mi postajemo dar i zadatak. Upućeni smo jedni na druge, te smo odgovorni jedni za druge. Postoji iskušenje da sudimo svoje bratstvo
„izvana“. Oduprijeti nam se tome kroz sudjelovanje u životu bratstva i bolje upoznavanje braće i sestara. Sudjelovanjem u životu bratstva neprestano ćemo otkrivati njegovu vrijednost, te ubirati plodove koje svaki njegov član daje na raspolaganje. Prihvatiti drugoga kao brata nije lako jer se tu ne radi o nekom romantičnom sveopćem bratstvu, nego se radi o stvarnom suživotu s drugima i onda kada nam ti drugi predstavljaju teret.
Izbor ovakvoga života u životnoj povezanosti s braćom i sestrama u konačnici je odgovor na poziv na svetost.
Dar sadašnjeg trenutka
– Zbog trenutnih okolnosti ne održavaju se susreti bratstva. Prepoznaješ li sadašnji trenutak kao dar? Prepoznaješ li ovaj trenutak kao priliku za jačanje bratskog zajedništva? Koji su to načini na koje i u sadašnjem trenutku možeš živjeti povezanost sa svojim bratstvom? Koji su to načini na koje u sadašnjem trenutku možeš živjeti i učvršćivati svoj poziv svjetovnog franjevca?
Sadašnjost je jedini trenutak u kojem zaista jesmo. Sveti Franjo želi da braća svojim životom budu novi odgovor Bogu na sve njegove pozive po znakovima vremena u sadašnjem trenutku. On uči da znakove vremena može otkriti samo onaj koji duhom molitve u sebi ima “Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje”. Stoga nikada ne smijemo zaboraviti na važnost molitve i osobnog odnosa s Gospodinom.
Sveti Franjo želi da njegova braća i sestre ne ljube nekom općenitom, romantičnom ljubavlju nego da budu prožeti i nošeni konkretnom ljubavlju koja se odnosi ponajprije na najbliže da bi onda zahvatila cijeli svijet. “I gdje god braća jesu ili se susretnu, neka se međusobno jedan prema drugome pokažu domaćima. I neka bez straha jedan drugomu očituju svoju potrebu; jer, ako majka hrani i ljubi svoga tjelesnoga sina, koliko brižljivije mora svaki ljubiti i hraniti svoga duhovnoga brata?”[3]
Na konkretnu ljubav poziva nas i Pravilo kada kaže: „… neka vjerno ispunjavaju dužnosti svoga vlastitog staleža u raznolikim životnim okolnostima.“[4]
U sadašnjem trenutku i ovim životnim okolnostima prepoznavati nam je našu dužnost. Prvenstveno onu u našim obiteljima koje su „kućna Crkva“, Crkva u malom. Prepoznavati nam je naše dužnosti u našoj okolini. Prepoznavati nam je naše dužnosti u ovim životnim okolnostima prema našem bratstvu u kojem ima braće i sestara koji su stariji ili nemoćni, braće i sestara koji su osamljeni, onih koji su u tjeskobi zbog nastalih okolnosti, svih onih koji su osobito u ovim trenutcima potrebni naše pomoći. Ljubav je domišljata te pronalazi brojne načine na koje drugome iskazati brigu i blizinu.
Završna molitva
– Zahvali Gospodinu za dar pripadnosti bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda, te ga moli za potrebe svoje braće i sestara:
Gospodine, hvala ti što si me pozvao u Franjevački svjetovni red. Obnovi u meni gorljivost i spremnost koju sam imao na početku svoga puta. Daj da u tvojoj Riječi i Pravilu uvijek iznova pronalazim nadahnuće za izazove svakodnevnog života.
Gospodine, hvala ti za moje bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda. Otkrivaj mi uvijek iznova ljepotu suživota s braćom i sestrama. Pomozi mi iskusiti da su drugi meni dar od tebe i da sam ja drugima tvoj dar. Pouči me da u zajedništvu s drugima od ovog svijeta činim lijepo mjesto za život.
Molim te blagoslovi svu braću, sestre i duhovnog asistenta koje mi daruješ. Ti znaš koje su njihove potrebe. Osposobi i mene za ljubav i dobrotu. Pomozi mi da drugima mogu biti ohrabrenje, nada i podrška. Često i sam u životu klonem. U takvim trenutcima podrška drugih mi puno znači. Hvala ti što me u mojim krizama ti pomažeš. Amen!
[1] usp. 1 Čel 3
[2] Pravilo OFS-a, čl.22
[3] PPr 6,7-8
[4] Pravilo OFS-a, čl. 10