Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)
Međugorje, 24. – 26. 03. 2006.
FRAMA tradicionalno svake godine odlazi na hodočašće u Međugorje. Tako je i ove godine. Zbog hladnoće prvi termin propao, zato je odluka za drugi termin koji mi je Fra Milan ponudio bio posebno primamljiva jer se radilo o blagdanu Blagovijesti (25.03.).
Svi smo se radovali tom susretu, jer nismo nikada na tako veliki Marijin blagdan bili u Međugorju. Nakon dolaska u Međugorje uputili smo se prema Križevcu gdje smo obavili pobožnost križnog puta. Mnoštvo hodočasnika je već bilo na putu uspinjanja prema vrhu Križevca.
Naš dolazak na vrh bio je poseban jer sam gore sreo dosta braće i sestara iz našeg mjesnog bratstva FSR-a, kao i braću i sestre iz drugih mjesnih bratstava. Uslijedio je kratki odmor i odmah nakon odmora uputili smo se prema Podbrdu, gdje smo u molitvi i razmatranju radosnih otajstava krunice došli do kipa Kraljice mira.
Otpjevavši slavni Marijin Veliča uputili smo se prema crkvi na večernju Euharistiju. Rijeke hodočasnika su se slijevale prema crkvi. Euharistija je bila posebna jer osim nas bilo je dosta hodočasnika i iz drugih zemalja. Ono što me se posebno dojmilo bilo je naviještanje evanđeoske Riječi na drugim jezicima gdje smo svi osjetili tu Božju blizinu i zajedništvo s Njim i bližnjima.
Na povratku smo svratili u franjevački samostan na Humcu gdje smo sudjelovali u pobožnosti Križnog puta i u Euharistiji. Nakon Euharistije uslijedilo je druženje i ručak s njihovim framašima. Razgledali smo znamenitosti i kulturnu baštinu franjevačkog samostana, muzej gdje se nalazi humačka ploča, zatim galeriju koju je osnovao poznati franjevac Ljudevit Rupčić.
Ta radost, ushit mladenaštva i vjera u mladim framašima ulijevala mi je posebnu nadu i zahvalnost Bogu za tako divan dar našoj zajednici a ujedno i cijeloj Crkvi. Naš serafski otac Franjo je rekao: “Gospodin mi je dao braću”. Tim riječima i ja zahvaljujem Gospodinu što mi je dao tako divnu braću i sestre. Hvala njima na zajedništvu i sve vas preporučam u zagovor Kraljice Mira.
Poštovani,
Iskreno bih voljela sa Vašom hodočasnićkom grupom otići u Međugorje.Dugo tražim osobe sa razumijevanjem.Bila sam u Međugorju četiri puta i tu posebnu energiju koju sam osjetila nosim u srcu i nemože se riječima opisati.Odlasci na brda bili su za mene iscijelujuči,a boravak u crkvi i molitve,tu energiju nemogu opisati i sada mi suze na oči naviru dok ovo pišem.Vjerujem i znam da je moje čitavo tijelo osjetilo taj mir,tišinu,spokoj i ljepotu nedodirljivoga,a opet toliko toplog i prozračnog.
S ljubavlju,
Gordana Brlek