23. srpnja 2003. u 20 sati ispred Katedrale krenula je hodočasnička grupa od stotinjak ljudi na putovanje prema Asizu. U Asiz smo doputovali u ranim jutarnjim satima. Iako umorni od noćnog putovanja, bili smo nagrađeni pogledom na Porcijunkulu. Najljepši se pogled na Porcijunkulu pruža iz Asiza, s Trga Sv. Klare. I tu, pod Asizom, u srcu mjesta koje po njoj nosi ime Sveta Marija Anđeoska diže se velebna bazilika, u kojoj se služila Sv. misa s našim svećenicima Fra Zvjezdanom, Fra Zdravkom, Fra Kornelijem. Na svetom tlu, u bazilici, osjetila se velika toplina u našim srcima. Taj smo osjećaj upotpunili pjevanjem svetih pjesama i razgledavanjem bazilike.
Sljedeće jutro širom sam otvorila prozore i duboko uzdahnula u iščekivanju posjeta La Verni, gdje Sv. Franjo dobio stigme. Tko nije bio na La Verni, teško mu je dočarati sliku franjevačke golgote. To je mjesto na kojem je Sv. Franjo dobio stigme, zbog mističnog događaja i zbog ulaska na mjesta gdje je Sv. Franjo boravio, srce mi je zatitralo, te sam poželjela da nam ti trenuci čim dulje traju i da se urežu u naše misli. Sv. misa služila se u kapeli stigma. Nakon mise, otišli smo u stjenovit prirodni okoliš, gdje se pokazuje krevet Sv. Franje. Svetac ga je uredio na golom kamenu, u udubini jedne stijene gdje je pokornički služio. Iza toga razgledavali smo ćelije Sv. Antuna i Sv. Bonaventure. U blizini se nalazi stijena, na kojoj su vidljivi tragovi borbe sa Đavolom, koji ga je htio baciti sa stijene. Predaja kaže, stijene su se razmaknule kako bi sačuvale Sv. Franju. Zatim smo dobili sat vremena da se prošetamo po prirodi i pomolimo u tišini. Navečer se vraćamo u hotel, gdje se ugodno druženje nastavlja. U posjet nam je došla grupa franjevačkog svjetovnog reda iz Asiza.
Sljedeći dan, nakon doručka, nestrpljivo sam upitala svoju cimericu Jelicu: «Kako izgledaju Carceri?», jer ih je ona već ranije bila posjetila. Do Carcera smo pješačili oko četrdesetak minuta. Uz molitvu i pjesmu, vrijeme je prolazilo neprimjetno. Samo ime Carceri zapravo znači «zatvori». Tako ih je narod nazivao. Sveta misa se služila u prirodi, pod vedrim nebom, u blizini samostana.
Naše hodočasničko putovanje nastavlja se odlaskom u Fonte Colombo i Greccio, franjevački Betlehem. Na putu nam se pridružio naš duhovni asistent fra Ivan Matić. Kad smo izašli iz autobusa u Fonte Colombu, sa širokim osmjehom i zagrljajem pozdravio nas je fra Ivan. Nakon dvosatne šetnje i posjete bazilici, krenuli smo put Greccia. Tamo smo imali što i vidjeti. Naime, tamo je sv. Franjo napravio prve jaslice. Neumorna gospođa Danijela Sisgoreo-Morsan svuda nas je pratila zvucima gitare, koju smo naizmjenično nosili. Bila je sv. misa sa božićnim pjesmama. Božić u ljeti, po prvi puta u mom životu! Navečer smo otišli na procesiju u Porcijunkulu. S molitvom i svijećama u rukama, noć je zasjala. Hvala Gospodinu na svim milostima koje smo dobili, što smo ih vidjeli i doživjeli. Vraćamo se u hotel i spremamo za jutarnji povratak u Zagreb. Ujutro se zadnjim pogledom pozdravljamo s Porcijunkulom i Asizom.
Prije Zagreba svratili smo u Padovu, na grob sv. Antuna i sv. Leopolda.
Tragovi Asiza ostaju u nama.
Asiški vjetrovi
Kao slano more
Što je bistro u oku Tvom
Taj lahor neba
Nosi me na dlanu svom.
I asiški vjetrovi pušu,
Za moju dušu.
Mir, mir. Kreće procesija.
Taj nježan zanos gleda Majka Marija.
Svi ti dragi ljudi
Blista Porcijunkula.
Sveto tlo
Ostavilo trag u srcu mom.
Zvjezdana noć prekriva La Vernu.
Zvuci gitare
Za moju dušu
Da se čuju do neba.
Tina Vukojević
Vjerujem da je fra Ivan Matić doista svojim širokim osmijehom pozdravio sve prisutne.
Moji roditelji upoznali su ga 1992. godine, a upoznala sam ga i ja jednom prilikom kad nam je došao u posjet. Često ga spominjemo jer je na sve nas ostavio poseban dojam. Žalimo što ne znamo kako ponovno stupiti s njim u kontakt. Ovim putem molimo njegovu mail adresu ili ako mu itko može prenijeti pozdrave i molbu da se javi obitelji Hanžić i Turniški.