Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)
Mala, ali hrabra grupa planinarske družine “Brat Franjo” planinarila je u subotu 8. srpnja u Gorski Kotar na Klek. Iz Zagreba smo krenuli “Karlekom”, poznatim turističkim vlakom do Ogulina. Nastavili smo put lokalnim autobusom do ispod Kleka. Naša družina povećala se za jednog novog člana, malog Roberta koji nam se u Ogulinu pridružio. Jutro je bilo svježe s pokojom zrakom sunca. Iz daljine se nazirao hrbat planine koji je nalik golemom okamenjenom divu. Prema narodnoj predaji starosjedilaca, tu je sijelo vještica za olujnih noći.
Uspinjali smo se gorskom stazom kroz lijepu, gustu šumu, a sunce nas je kroz oblake pozdravljalo. Kad smo već stigli blizu planinarskog doma pod Klekovom stijenom kišica nas je malo orosila. U domu smo se kratko odmorili, no ubrzo nas je sunce izmamilo van. Odlučili smo penjati se do vrha Kleka. Od doma vodi staza mimo omanje špilje uz Klečice, golemu hridinu čiji je uspon svladan stepenicama. Put izlazi na greben i nastavlja se alpskim penjanjem uz stijene pomoću sajli. Uz malo napora i spretnosti stigli smo na sam vrh Kleka, odakle se pruža prostran vidik s jedne strane prema Gorskom kotaru, a s druge sve do Medvednice. Nakon nekog vremena oprezno smo se spustili dolje do doma. Oko 16 sati krenuli smo natrag prema Ogulinu. Prošetali smo malo gradom koji je smješten u dolini rijeke Dobre. Vidjeli smo i 50 m dubok Đulin ponor, u koji se po predaji , bacila kći kapetana Đula zbog nesretne ljubavi. Glavna gradska znamenitost je Frankopanska tvrđava iz 15. st. koja ja danas muzej. Posjetili smo i ogulinsku franjevačku crkvu. Za kraj, Milkin brat i šogorica počastili su nas na željezničkom kolodvoru vrućom štrudlom od jabuka. Robert nas je ovdje ostavio, a mi smo već pomalo umorni, nastavili put “Karlekom” do Zagreba.