Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)
« MIR NA ZEMLJI , za kojim su čeznuli živo svi ljudi svih vremena, može se očito sazdati i učvrstiti samo savjesnim obdržavanjem reda što ga je Bog uspostavio.
Naime, iz napretka znanosti i tehničkih iznašašća jasno saznajemo da i u živim bićima i u silama svemira vlada čudesan red, ujedno da i u čovjeku ima takvo dostojanstvo da je u stanju i dokučiti sam red i sebi pribaviti prikladna sredstva da ovlada tim silama i okrene ih sebi u korist….»
Tim riječima, počeo je prije 40 godina i 7 mjeseci papa Ivan XXIII enciklici koja je stigla svijetu i kršćanima kao proročki hrabra i neočekivana vizija, nacrt mogućeg sklada među pojedincima, političkim zajednicama unutar velike svjetske obitelji, čovječanstva.
Okruglim stolom organiziranim u ponedjeljak, 10.studenog u prostorima Tribine grada Zagreba, Povjerenstvo Nadbiskupije zagrebačke za ekumenizam i dijalog i Franjevački svjetovni red, Mjesno bratstvo Kaptol, odgovorili su na poticaj pape Ivana Pavla II da na primjeran način proslavi okruglu obljetnicu enciklike.
Upoznavanje s likom i djelom Ivana XXIII, analiza enciklike te doprinosa Katoličke crkve miru i svijetu, povjerena je četirima predavačima: bibličaru o. Bonaventuri Dudi,
dr. Stjepanu Balobanu, profesoru moralne teologije i v.d. pročelnika Katedre Socijalnog nauka Crkve na KBF-u, dr. Nevenu Šimcu , savjetniku pri vladama zemalja kandidatima za ulazak u Evropsku uniju, te biskupu Vladi Košiću .
Dvjestotinjak slušatelja imalo je to večer izuzetnu priliku da se upozna s ovim draguljem, dokumentom iz riznici Socijalnog nauka Crkve, a među slušateljima uz naše Framaše, trećoredce i «nesvrstane» Zagrepčane, bili su pozvani, a i odazvali su se, predstavnici drugih kršćanskih zajednica.
Iz zanimljivih promišljanja, podataka, analiza odlično pripremljenih predavača, izdvajamo ovom prilikom nekoliko misli, poticaja za razmišljanje za sve koji nisu imali sreću naći se te večer na Kaptolu 27.
A za one koji žele i svojim ušima čuti što se o » Miru na Zemlji» govorilo« za okruglim stolom», preporučamo tonski zapis na CD-u, koji se može dobiti u sobici FSR-a.
O. Bonaventura Duda:
Izabran je za papu u 79. godini….Ja se sjećam, kada smo slušali na radiju, kako je jedan ugledan pater rekao. «O što smo doživjeli! Staroga papu!» A dva, tri, četiri dana nakon toga već smo vidjeli da stupa novim koracima koje nismo ni očekivali. Na Božić, posjetio je dječji vrtić «Bambin Jezu», a dan kasnije na Stjepanje, u zatvoru Regina Cieli 1 200 zatvorenika. Molio je da ga povedu i u zatvorske ćelije gdje su bili oni koji su nekoga i ubili. Rekao je: «Ja sam došao k vama, kad vi niste mogli doći k meni». … Koncil je pripisao svom nenadanom nadahnuću. ..
… Koncil je veledjelo, ali nije se lako rađao. Bilo je 400 ljudi u pripravi od 1960. – 1962. A kad je počeo, jedan sat je ulazila procesija iz Dvorova do bazilike sv. Petra
11. listopada 1963., 2 540 koncilskih otaca punih je sat i pol prolazilo Petrovim trgom, koračajući dostojanstvenim korakom na otvorenje koncila. U beskrajnoj povorci bjelila se cijela šuma mitri na glavama svake boje kože , a među njima gdje-gdje isticale su se zlatne krune istočnih patrijarha. Prvi put u povijesti skupila se zaista cijela crkva u Rimu: Afrikanci, Azijci, Latinoamerikanci, crkava trećega svijeta, ne samo biskupi i misionari iz Evrope. S njima su u Vatikan došli i problemi današnjeg svijeta, strahovi i čežnje suvremenih ljudi, teškoće koje imaju sa starom damom Crkvom, stigla je i nada da će moći promijeniti svijet. Usred biskupa i opata, svih dijelova zemlje stari papa nakon ulaska u katedralu silazi s nosiljke i nastavlja pješice do oltara …može li biti jedan od njih, brat biskup a ne kralj- papa na čelu neke vladarske klike…
Time su otvorena vrata , zidovi su porušeni, i papa, kad su ga pitali što se nada kada će taj koncil svršiti? Rekao je «Hvala Bogu, rekao mi je da počnem, a kada će svršiti neka se ON pobrine!»
dr. Stjepan Baloban:
Papa ovdje donosi, možemo slobodno reći, katalog ljudskih prava u socijalnom nauku Crkve. Ivan Dobri podsjeća na temeljna prava dostojanstva čovjeka. Ona vrijede za svakog čovjeka na zemlji bilo koje boje kože, bilo koje narodnosti, bilo koje kulture, bilo kojeg vjerskog ili svjetonazorskog uvjerenja, za siromašnog i bogatog, obrazovanog i manje školovanog. Spontano se postavlja pitanje što učiniti da se ova i druga čovjekova prava, u svijetu počnu ostvarivati i ne ostanu mrtvo slovo na papiru? U odgovoru na to pitanje, papa objašnjava povezanost prava i dužnosti. Želi poručiti ono što se danas često zaboravlja. U konkretnom životu čovjek ne može ostvariti svoja prava ako ignorira svoje dužnosti. To je jedna od temeljnih poruka ovog dokumenta!
…. Ljudska prava koja proizlaze iz ljudske naravi, vezuju se uz isto toliko dužnosti. Primjerice pravo na život, vezuje se s dužnošću čuvati život Određeno naravno pravo jednog čovjeka određuje dužnosti drugih ljudi. One dakle koji zaboravljaju posvema, ili premalo ističu svoje dužnosti, dok sebi svojataju prva valja nekako usporediti s onima koji jednom rukom grade kuću, a drugom je ruše. U ostvarivanju prava potrebna je međusobna suradnja i odgovornost. Papa govori o svijesti odgovornosti, poštivanju i izvršavanju dužnosti iz unutrašnjeg uvjerenja, a ne vanjskom prisilom i nagovaranjem
…Temeljni uvjeti za mir na Zemlji jesu 4 potrebe ljudske duše: istina, pravednost, ljubav i sloboda. Ovdje možemo govoriti da se zajednički život u miru temelji na 4 stupa / dobro je zapamtiti članak 35. enciklike /… Dakle mir u ljudskoj zajednici temelji se na istini, svatko prizna koja su mu prava i dužnosti prema drugima, pravdi… svatko poštuje tuđa prava i ispunjava svoje dužnosti, ljubavi, svatko osjeća tuđa prava kao svoja , i slobodi … zajednica ljudi je jedino moguća u slobodi u kojoj se poštuje dostojanstvo svakog građanina.
U poruci za svjetski Dan mira, sadašnji papa Ivan Pavao II, ove godine s pravom podsjeća na ono što se ubrzo zaboravilo, naime dokument «Mir na Zemlji» je prethodio danas brojnim pokretima za ljudska prava koji su dala konkretan politički izraz jednoj od vodećih dinamika Suvremene povijesti. Jedina razlika između ovog dokumenta «Pacem in terris» i današnjih pokreta za ljudska prava je u tome što za Ivana XXIII ljudska prava i dužnosti idu zajedno, a većina modernih pokreta za ljudska prava gotovo ne prepoznaje važnost dužnosti.
Dr. Neven Šimac:
Kao i kod osoba, političke zajednice imaju i prava i dužnosti. Njihovi odnosi se imaju usklađivati i temeljiti, kaže papa, na 4 stupa koja su gotovo identična onima o kojima smo maloprije govorili, a to su: istina, pravednost, aktivna solidarnost – koja je nekako pandan ljubavi i sloboda. Tu postoji jedna snažna paralela odnosa država i osoba.
Jer političke zajednice nisu iznad osoba. A isto tako političke zajednice nisu autonomne , odnosno slobodne činiti sve što im je drago….
Istina od međunarodnih političkih zajednica zahtijeva prirodnu jednakost svih zajednica, ali odmah tu papa govori o dostojanstvu osobe. Mi nećemo u tom tekstu naći čiste političke analize, ako ona nije personalizirana, ako nije podcrtana važnost ljudske osobe, i jednakost svih zajednica, bez obzira na razlike koje postoje u znanju, bogatstvu, iskustvu, …Stoga u ime istine, kaže enciklika, valja odbaciti svaki rasizam, jer svi su ljudi iste plemenitosti.
Treba odbaciti eksploataciju slabijih, treba odbaciti dominaciju nad manje prirodom ili okolnostima obdarenim zajednicama, tj. nad onima kojima je manje dano.
Pokušajmo pogledati kako je svijet reagirao u to i proteklo vrijeme.
Sjećate se one zakletve « Nikad više!», nakon II svjetskog rata? Međutim ako pogledamo danas ima li rasizma, mislim da ga ima. Ima antiislamskog rasizma, ima antikršćanskog u jednom dijelu svijeta, ima antijudaizma koji je u porastu.
Osim toga postoje li pravedni odnosi u zajednicama? Mislim da ih nema! Politika bogatih bila je nepravedna, sebična i agresivna i mislim na mnoga pravila Svjetske trgovinske organizacije
Dobro, kako smo reagirali mi kršćani? Ima li u nas Hrvata antiislamskog rasizma? Je li naš antijudaizam potpuno zamro? Ili smo stvarno uzeli Židove za svoju stariju braću, kako nas upućuje ovaj papa?
I konačno, treba se sjetiti da ipak ima zauzetih kršćana u nevladinim organizacijama diljem svijeta, gdje se itekako bore za jednakost ljudi i jednakost naroda, posebno u Svjetskom socijalnom forumu kojemu je kuću, dom, dalo jedno katoličko sveučilište. Međutim u tom istom tekstu papa želi osuditi grijeh gaženje ugleda i časti zajednice….
Papa inzistira na potrebi poštivanja nacionalnih manjina, na potrebi da se ne sprječava njihova vitalnost, tj. njihovo širenje i da je to veliki grijeh protiv pravednosti. Ali isto tako, papa kaže da niti manjine ne smiju pretpostavljati, stavljati nad,univerzalne ljudske vrijednosti svoje vlastitosti.
Kad pogledamo odnos prema manjinama, onda ćemo vidjeti da velike europske države ne žele priznati da manjine uopće postoje. Svi su građani jednaki i nema manjina! I zato Viječe Europe u Evropskoj konvenciji o pravima manjina, koja je usvojena, nema definicije manjina. Treba se upitati ne čine li »veliki» prilično velik grijeh, stavljajući svoje osobitosti nad univerzalne vrijednosti? …. Ali možemo se i mi upitati ovdje u Hrvatskoj, dali je Hrvatska iznad svega? Jeli baš iznad svega? Upitajmo se jesmo li mi kršćani savršeni u tom smjeru. Bavi li se naša komisija » Justicija et pax» u Hrvatskoj, pa i Bosni i Hercegovini ovim pitanjima? …Smeta li nas vitalnost Albanaca? Demografija Roma? I jesmo li u tom pogledu pravedni ?….
biskup Vlado Košić:
….Ne može se nebiti graditelj mira i zvati se kršćaninom… Na početku, svake godine, pa i ove, 1. siječnja na Dan mira, papa daje svoju poruku o miru. Upravo ovogodišnja poruka Ivana Pavla II naslovljena je «Pacem in terris, trajna obveza «. Spominjući duboki nered koji je vladao u svijetu kada je Ivan XXIII napisao encikliku, papa je podsjetio kako je to bilo vrijeme velikih strepnji, Berlinskog zida, Kubanske krize … Papa Ivan XXIII promatrao je svijet očima vjere i razuma i nazreo i protumačio već prisutne elemente novoga doba kako to Ivan Pavao II zove «obećavajući početak duhovne revolucije»
Vjerujem daće vas ovaj izbor potaknuti na razmišljanje i djelovanje…
Ivan Dobri ostavio nam je svoje djelo, izraslo iz duga, ponizna i mudra života. Sažetak svega njegova životnog iskustva dao je na svojoj smrtnoj postelji, dan uoči smrti:
«Sada smo više nego ikada sigurno, više nego u prošlim stoljećima, pozvani da služimo čovjeku kao takvom, a ne samo katolicima, da poglavito i posvuda branimo prava ljudske osobe, a ne samo prava Katoličke crkve. ..Ne mijenja se evanđelje, već ga mi počinjemo bolje shvaćati… došao je trenutak da se priznaju znakovi vremena, i gleda daleko»
/ «Utopija Ivana XXIII» Giancarlo Zizola, KS 1977./
izvještaj priredila Ljubica Stojanovski