Gledajte druge tako da mogu prepoznati svoju ljepotu: gledajte ih pronicavim pogledom kojemu ne izmiče ni unutarnja ni najbrižnije zastrta ljepota.
Poučavajte druge tako da mogu iskusiti svoju snagu: u svakome živi mudrost kojoj treba dati osobnost.
Govorite o drugima tako da dožive svoju vrijednost: bez svakoga od nas život bi bio oskudniji, Božja ljubav nedoreciva.
Prilazite drugima tako da ih možete usrećiti: pomognite im iskusiti da i oni mogu biti sreća drugima.
Živote drugih dotičite s mnogo poštovanja i obzirnosti: i ispod najotmjenijih haljina i najtvrđih oklopa nalaze se
posve nježne rane koje je lako povrijediti, a uz njih i neutažene čežnje i prigušena plemenitost koje predano traže načine kako će se ispuniti i pridodati životu.
Nikoga ne ponizujte njegovim slabostima niti svojom obdarenošću: nitko ne odabire svoje slabosti niti svoju obdarenost. Samo međusobno se podupirući, moguće je kroz njih rasti.
Kada hoćete nahraniti gladna, nemojte mu hraniti samo tijelo: nasitite li komu dušu ljubavlju, ni tijelo mu neće
oskudijevati.
Postojano svjedočite svoju vjeru Bogu: vjerovati Bogu ne znači prepustiti mu se, nego dopustiti mu da ide s vama zajedno.
Nemojte se zadovoljiti razboritošću: bez zanesenosti nije moguće ispuniti svoju ljudskost.

Kad god činite dobro, ne tražite da vam uzvrate zahvalnošću: budite zahvalni što vam je darovano činiti dobro. To je
najdragocjeniji životni dar čovjeku.