Riječ duhovnog asistenta, studeni 2023.

Pripovijeda se da je jedne večeri veliki Dante pokucao na vrata jednog samostana. Došao je brat vratar i pozdravio ga i upitao “Mir tebi brate! Što trebaš?” Veliki Dante je odgovorio: “Upravo to što si rekao. Svega imam samo mira nemam”.

Sv. Franjo naučio je u školi Evanđelja da je mir najveća vrednota: mir je plod pomirenja koji je Gospodin Isus ostavio između Boga i nas ljudi. Pitanja koja nam se nameću: u čemu se sastoji pravi mir, kako se stječe taj evanđeoski mir, koja je blagodat čovjek mira za svoju okolinu.

Čovjek je složeno biće, iz duše i tijela, pa bi i mir bio pravi sklad između duše i tijela. Sklad između razuma i volje u čovjeku potreban je za pravi mir. Da bi taj sklad postojao, budući da je čovjek stvoreno biće, mora postojati još Netko, a taj Netko je izvan čovjekova bića. To je sam Bog. Da bi postojao u nama pravi mir potreban je sklad između Boga i čovjeka. Psalmist kaže: “Samo u tebi je mir dušo moja”, a sv. Augustin: “Nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri Gospodine”. Takav je mir sv. Franjo upoznao. Sv. Bonaventura govoreći o sv. Franji kaže u čemu je taj mir: “To je mir kojeg sv. Franjo želi i naviješta svima, kako bi bili slobodni od zla i posjedovali dobro. U tom i jest značenje franjevačkog pozdrava; Mir i dobro. Čovjek u svom biću, po svojoj volji stoji u skladu s Božjom voljom. Volja je kraljica svih čovjekovih moći, i jer je čovjekova duša počelo sklada i mira i za njegovo tijelo, te po skladu čovjekove volje s voljom Božjom, čitavo čovjekovo biće postaje biće sklada i mira.” Taj mir je naš Gospodin propovijedao i darivao, zatim ga je iznova naviještao naš sveti Otac Franjo. On je svaki svoj govor počinjao i završavao zazivajući mir na slušatelje, u svakom je pozdravu naviještao mir, u svakoj je kontemplaciji uzdisao za mirom osjećajući se građaninom onog Jeruzalema za kojim Psalmista, prijatelj mira kazuje: “Zazivajte mir nad Jeruzalemom!” Dakle, sv. Franjo je bio čovjek mira jer je uskladio svoju volju sa voljom Božjom. U svom je biću nosio sklad i mir. Bio je Božji čovjek, čovjek mira Božjeg.

U čemu se sastoji taj mir?

Kako se odvijalo obraćenje kod sv. Franje, on nam sam kaže o tome u svojoj Oporuci: “Gospodin je ovako dao meni, bratu Franji, milost, da počnem činiti pokoru.” U Evanđelju je jasno iznesena veza između mira i pokore: “Pokoru činite, jer je blizu kraljevstvo nebesko” (4,17), a prvi plod pokore je opraštanje grijeha, zadobivanje mira. Apostoli su naviještali pokoru, obećavajući mir (Mt 10,7-13). Činiti pokoru uključuje metanoju, unutrašnje obraćenje. Pokora i mir su povezani u franjevaštvu kao sredstvo i cilj. Sv. Franjo je poput Krista slao svoju braću u svijet da naviještaju ljudima mir i pokoru na otpuštenje grijeha. Sam je činio neprestano pokoru: post i molitva na Trazimenskom jezeru. Za Franju je bilo još važnije unutarnje obraćenje. Važno je promijeniti način mišljenja, potpuno izići iz ovoga svijeta. Važno je evanđeoski misliti, evanđeoski gledati na svijet i na sva zbivanja u svijetu. Samo se tako postaje dionikom evanđeoskog mira, koji nije od ovoga svijeta i kojeg ovaj svijet ne može dati, a niti oduzeti čovjeku.

Zato sv. Franju ne može nitko svojatati tko ne zna za pravu pokoru i za pravi evanđeoski mir, nitko tko nije u svom biću ostvario metanoju. Ima sv. Franjo svoje sljedbenike, istinske i prave, i imao ih je kroz osam dugih vjekova. To su bili uvijek ljudi istinske pokore i evanđeoskog mira. To su ljudi, koji Crkvu Kristovu ljube i služe joj u njezinim vidljivim predstavnicima.

Čovjek mira je evanđeoska blagodat

Sv. Franjo tumačeći sedmo i osmo blaženstvo (Mt5,9-10), ovako je rekao: “Miroljubivi su uistinu oni, koji usred protivština ovog svijeta za ljubav Gospodina našega Isusa Krista čuvaju mir duha i tijela”. Kako su utješne ove riječi, ohrabrujuće. Kako je jednostavna ta nauka. I sasvim priprosti ljudi lako uviđaju da te riječi donose nauku, koja nije od ovoga svijeta i da imaju svoju trajnu vrijednost za čovjekov zemaljski život. Zato su sv. Franji ljudi njegova doba lako razumljivi. I ne samo ljudi, već i ptice i životinje i sva stvorenja.

Sv. Franjo nije nikad bio u neprilici kad je trebalo govoriti ljudima, pa i sa životinjama i pticama. Nije mu trebao poseban rječnik, psihologija. Razumio je sve i svi su ga razumjeli zahvaljujući evanđeoskoj metanoji, po pokori i evanđeoskom miru, kojeg je nosio u sebi.

Sveti Franjo je bio čovjek mira, posebna blagodat za ovaj svijet, ali po rukama Kristove Crkve. Crkva je po njemu izgradila i podigla mnoštvo ljudi, koji su kao zajednice, kao Red, bili živi evanđeoski mir ljudima. Sjetimo se djelovanja među Saracenima. To što je Franjo naučio iz Evanđelja prenosio je braći i sestrama. Propovijedanjem pokore i mira postao je u srednjem vijeku most između bogatih i siromašnih.

Neka nas sve ispuni mir našega Gospodina!

fra Zdravko Lazić