Tekstovi i molitve


Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga jer je čuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu – ako dođe i pomoli se u ovom Hramu, usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: ‘Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki’, i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu, jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla.

I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, tada je ti čuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. Ako narod tvoj bude potučen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli, onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim očevima. Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, tada ti čuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući im valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, ako koji čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, ti čuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome čovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo – ti jedini poznaješ srce sviju – da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim očevima.

Gospodine, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. Sada, Gospodine, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obećao kad si rekao: ‘Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.’ Sada, dakle, Gospodine, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obećanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Tâ nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Gospodine, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: ‘Tu će biti moje Ime.’ Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.

Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj! Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora koji bruse jezike k’o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele, da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć’ se ničega. Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: “Tko će nas vidjeti?” Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki. No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju. Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide: svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini. Pravednik se raduje u Gospodinu, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti.

K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere. Pokaži mi, Gospodine, svoje putove, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda. Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi – radi dobrote svoje, o Gospodine! Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. Sve su staze Gospodnje istina i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise. Gospodine, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. Ima li koga da se boji Gospodina? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju. Prisan je Gospodine s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. K Jahvi su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke. Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan. Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me! Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze. Čuvaj dušu moju, izbavi me: neću se postidjeti, jer se tebi utekoh. Nedužnost i čestitost nek’ me štite, jer u tebe se uzdam, o Gospodine. Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.

Gospode! … Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuđinca. Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visočanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjesečnog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada počastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. I od dana uzdignuća svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. Bože, nadasve moćni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!”

Prizivljem te, Gospodine, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! Nek’ mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek’ bude k’o prinos večernji! Na usta mi, Gospodine, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! Nek’ me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat’; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom. Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje. Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. U te su, Gospodine, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne! Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek’ u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!

Pastiru Izraelov, počuj, ti što vodiš Josipa k’o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoć! Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! Gospodine, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj? Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama? Dokle će se oko nas svađat’ susjedi i rugat’ nam se naši dušmani? Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! Ti prenese čokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi. Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju. Sjena mu prekri bregove, lozje mu k’o Božji cedrovi. Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke. Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri? Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji! Oni koji ga spališe i posjekoše nek’ izginu od prijetnje lica tvojega! Tvoja ruka nek’ bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji! Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje. Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Gospodine, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa. Usliši me brzo, o Gospodine, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem. Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek’ me po ravnu putu vodi! Zbog imena svog, Gospodine, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj!

K tebi, o Gospodine, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze. Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem. Ne uzmi me s bezbožnicima i s onima koji čine bezakonje, koji govore slatko s bližnjima a u srcu im je pakost. Daj im po djelima njihovim i po zloći njihovih nedjela! Po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi! Jer ne mare za čine Gospodnje ni za djelo ruku njegovih: nek’ ih obori i više ne podigne! Blagoslovljen Gospodin što usliša zazivanje moje! Gospodin mi je zaklon, on štit je moj. U njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce i pjesmom njega slavim. Gospodin je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom pomazaniku. Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka!

Jahve, koliko je tlačitelja mojih, koliki se podižu na me! Mnogi su što o meni zbore: “Nema mu spasenja u Bogu!” Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš. Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje. Sad mogu leć’ i usnuti, i onda ustat’ jer me Jahve drži. Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski. Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bože moj! Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš. U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!

default iconŽivot bratstva travanj 2012.

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu! Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite? Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem. Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite. Prinesite žrtve pravedne, u Gospodina se uzdajte! Mnogi govore: “Tko će nam pokazati sreću?” Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica! Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Gospodine, daješ miran počinak.

Gospodine, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa. Usliši me brzo, o Gospodine, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem. Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek’ me po ravnu putu vodi! Zbog imena svog, Gospodine, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj!

Tada kralj David dođe i stade pred Jahvu i reče: “Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? Pa i to je bilo premalo u tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu svoga sluge i za daleku budućnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Bože Jahve! Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tâ ti poznaješ svoga slugu! Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti. Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. Zato sada, Jahve, neka bude čvrsta dovijeka riječ koju si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. Neka bude čvrsta, da se veliča tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji čvrsto pred tobom. Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ćeš mu podići dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obećanje dao svome sluzi. Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen zasvagda.”

Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče: “Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci. Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on među njih rasuo. Objavljujte njegovu veličinu uzdižući ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove. On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti. Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas. Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova. Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati! Boga svoga ja uznosim, i duša moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klikće veličini njegovoj: tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On će te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali će se opet smilovati sinovima pravednih. Podaj hvalu Gospodu zanosno i blagoslivljaj kralja vjekova da ti njegov Šator ponovno bude podignut uz veselje; da bi se u tebi obradovali prognani i da bi u tebi ljubav našli siromasi za sva pokoljenja. Narodi će dolaziti izdaleka k imenu Gospoda Boga donoseći u rukama darove, darove za kralja nebeskoga: pokoljenja upravljat će ti radosne hvale. Prokleti svi oni koji te mrze, blagoslovljeni zauvijek oni koji te ljube. Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih, jer će biti sakupljeni i blagoslivljat će Gospoda pravednih. Blaženi oni koji te ljube! Veselit će se zbog tvoga mira! Blaženi svi koji se rastužiše zbog tvojih nesreća, jer će se radovati kad vide svu tvoju slavu i radovat će se uvijeke. Duša moja neka hvali Boga, kralja velikoga! Jer će Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom, njegove zidine dragim kamenjem, tornjevi i bedemi čistim zlatom, a trgovi popločani berilom, dijamantom i dragim kamenjem iz Ofira. Njegove će ulice kazivati: ‘Aleluja!’ i klicat će: ‘Blagoslovljen Bog, uzvišen dovijeka.'”

Gospodine, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće. Zato te slavi narod snažan, grad moćnih plemena tebe se boji; jer ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski; kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednička.

default iconŽivot bratstva

Brat Krešo je napisao:

„Dobrota postoji i … raste među nama“. Ovako glasi podnaslov vijesti Vatikanske agencije Zenit (http://zenit.org) kojom prenosi tekst u kojem se Benedikt XVI. 11.  studenog2011. obratio skupini biskupa čija je pastoralna dužnost praćenje karitativnog rada te predstavnicima europskih karitativnih organizacija.
Gledajući samo Franjevački svjetovni red i mjesno bratstvo Kaptol, svjedoci smo mnogih volonterskih, dobrovoljnih, karitativnih djelovanja naših sestara i braće. Dovoljno je da svaki dan poslije 15 sati otvorimo vrata kuhinjice za potrebite i siromašne u dvorištu samostana na Kaptolu 9 pa da ugledamo njih dvoje ili troje kako nastoje bratski i s ljubavlju podijeliti preko 150 obroka u sat i pol vremena. Dovoljno je da pogledamo mnoge aktivnosti koje se odvijaju ne samo na Kaptolu 9, ili na Sigetu u okviru centra za palijativnu skrb, već i u mnogim drugim aktivnostima gdje sudjeluju volonteri FSR-a zajedno s mnogim drugima grada Zagreba, Hrvatske ili cijeloga svijeta. (više…)

 

XIII. generalni kapitul će se održati u Brazilu od 21. do 29. listopada 2011. s temom “Evangelizirani da bi evangelizirali” (Pripremni dokument).

Molitva:

Oče naš,
koji si nas pozvao da slijedimo tvoga Sina
stopama svetoga Franje,
udijeli nam da se potpuno obratimo Tebi
te da se suobličimo tvome Sinu i Gospodinu našemu Isusu Kristu,
Radosnoj vijesti tvoje Ljubavi,
poput Franje.

U nas tako obraćene i poistovjećene s Kristom
ulij svoga Svetoga Duha
kako bismo svijetu posvjedočili koliko si ga ljubio darovavši 
cijeloga sebe u svome Sinu.
Udijeli nam da istinski vjerujemo da smo, samo tvojom milošću,
tvoja prava djeca u Sinu Isusu,
i da Te, poput Njega, nazivamo Abba, Oče, i takvim te osjećamo.

Pomozi našoj braći i sestrama na Kapitulu da se prepuste vodstvu
tvoga Duha,
kako bi animirali Franjevački svjetovni red i Franjevačku mladež,
i bili odvažni u naviještanju tvoga Evanđelja svjedočanstvom
života i riječi,
poput Franje.

Pomozi nam da se po Generalnom kapitulu hrabro preispitamo
kako bismo izašli iz osrednjosti, zamora, često ispraznog
i ustaljenog ritualizma,
i postali djelotvorno oruđe tvoje bespridržajne Ljubavi,
poput Franje.

Neka nam Marija, Majka koju si nam darovao na vrhuncu tvoje Ljubavi,
bude uvijek blizu da nas upućuje na Isusa,
koji s Tobom, Oče, u jedinstvu Duha Svetoga, živi i kraljuje
u vijeke vjekova. Amen.

pdf icon Svjedočanstvo jednog volontera: Gdje sam bio 4. i 5. lipnja 2011. godine?

Draga braćo i sestre! Gospodin vam dao svoj mir!

Područno vijeće FSR-a je i ove godine, u svrhu ostvarivanja naše trajne formacije, organiziralo tematski susret za formaciju, za ministre, učitelje formacije i odgovorne u mjesnim bratstvima FSR-a.

Tema susreta bila je:

“POZIV, POSLANJE I PRIPADNOST FSR-U”

Trodnevni susret održao se u Franjevačkom samostanu na KOŠLJUNU (otok Krk), od 16. do 18. travnja 2010. godine.

Evanđeoski zanos – Stjepan Lice

Komunikacija – Dubravka Medak

Promicanje i sazrijevanje zvanja – fra Milan Krišto

Razlučivanje poziva za FSR – fra Zdravko Lazić

Smjernice i zaključci

Blago onom redovniku komu je ugodnost i veselje u presvetim riječima i djelima Gospodinovim i koji po njima privodi ljude k Božjoj ljubavi u radosti i veselju (Ps 50, 10). Jao onom redovniku koji uživa u beskorisnim i taštim riječima kojima navodi ljude na smijeh.

“Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: “Zdravo, kralju židovski!” Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.” (Mt 27, 29-30)

“Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.
A on će mu: Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23, 42-43)

“I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu.” (Lk 23, 46)

“Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.” (Mt 27, 54)

“Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene.” (Mk 15, 46)

“Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.” (Iv 13, 14-15)

“Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje.” (Lk 22, 18)

“Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.” (Mt 26, 28)

Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu,
budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. (Iv 13, 1)

Blago sluzi koji sebe ne smatra boljim kad ga ljudi veličaju i uzdižu negoli kad ga drže prostim, jednostavnim i prezrenim, jer kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više. Jao onom redovniku koji, kad je od drugih postavljen visoko, po svojoj volji neće da siđe. A blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se po svojoj volji ne postavlja visoko, a uvijek želi biti pod nogama drugih.

Blago čovjeku koji svoga bližnjega podnosi u njegovim slabostima onako kako bi želio da drugi njega podnose kad bi bio u sličnoj prigodi (usp. Gal 6, 2; Mt 7, 12). Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara, Boga (Mt 25, 18), i oduzet će mu se ono što misli da ima (Lk 8, 18).

Blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se zbog dobra, što ga Gospodin govori i čini po njemu, ne uznosi više negoli zbog dobra što ga govori i čini po drugome. Griješi čovjek koji hoće da primi od svoga bližnjega više negoli hoće da sam dade Gospodinu Bogu.

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati (Mt 5, 8). Uistinu čisti srcem jesu oni koji preziru zemaljsko, traže nebesko i ne prestaju čeznuti da se živom i istinitom Gospodinu Bogu uvijek čistim srcem i dušom klanjaju i da ga gledaju.

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Pravi su mirotvorci oni koji, uza sve što na ovomu svijetu pretrpe, radi ljubavi prema Gospodinu našemu Isusu Kristu čuvaju mir u duši i u tijelu.

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5, 3). Mnogo ih je koji, gorljivo se predajući molitvama i službama, nameću svojemu tijelu mnoge postove i trapljenja, ali se na samu riječ koja se čini da im vrijeđa tijelo, ili zbog koje stvari koja im se oduzimlje, uvrijeđeni stalno uznemiruju. Oni nisu duhom siromašni, jer siromah duhom sam sebe prezire i ljubi one koji ga udaraju po obrazu (Mt 5, 39).

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Sluga Božji ne može razabrati koliko ima u sebi ustrpljivosti i poniznosti, dok mu je sve po volji. Kada pak nadođe vrijeme da oni koji bi mu morali udovoljiti rade protivno, koliko ustrpljivosti i poniznosti tada pokaže, toliko je ima i ne više.

Sluga Božji može raspoznati da li ima duha Gospodnjeg ovako: kad po njemu Gospodin učini koje dobro, ako mu se tijelo zbog toga ne uznosi, nego radije pred svojim očima sebe smatra gorim te procjenjuje da je manji od svih ljudi.

Sluzi Božjem ne smije biti odvratno ništa osim grijeha. Pa ako bi koja osoba na bilo koji način griješila te bi se zbog toga sluga Božji, ali ne iz ljubavi, uznemirivao i srdio, zgrtao bi sebi (Rim 2, 5) grijeh. Onaj sluga Božji koji se ne srdi niti uznemiruje zbog bilo čega pravo živi bez vlasništva. I blago onomu koji sebi ništa ne pridržava, nego podaje caru carevo, a Božje Bogu (Mt 22, 21).

Mnogi, dok griješe ili doživljavaju nepravde, okrivljuju đavla ili bližnjega. Ali nije tako; jer svatko ima neprijatelja u svojoj vlasti, to jest svoje tijelo po kojem griješi. Stoga blago onomu sluzi (Mt 24, 46) koji takvog neprijatelja, koji mu je predan u vlast, uvijek drži vezana te se mudro od njega čuva; jer mu, dok tako radi, neće nauditi nijedan, ni vidljiv ni nevidljiv neprijatelj.

Gospodin govori: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone (Mt 5, 44). Istinski svojega neprijatelja ljubi onaj koji se ne žalosti zbog nepravde koju mu je nanio, nego se iz ljubavi Božje izjeda zbog grijeha njegove duše. I neka mu djelima iskaže ljubav.

Apostol kaže: Nitko ne može reći »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetomu (1Kor 12, 3) i: Nitko da čini dobro, nijednoga nema (Rim 3, 12). Koji god, dakle, zavidi svom bratu na dobru što ga Gospodin govori i čini u njemu, pada u grijeh svetogrđa jer zavidi samom Svevišnjemu (usp. Mt 20, 15) koji govori i čini svako dobro.

Apostol kaže: Slovo ubija, a Duh oživljuje (2Kor 3, 6). Slovo je ubilo one koji žele samo riječi znati da bi ih držali mudrijima od ostalih i da bi mogli steći veliko bogatstvo da ga dijele rođacima i prijateljima. I one je redovnike slovo ubilo koji neće da slijede duh božanskog slova, nego više žele samo znati riječi i drugima ih tumačiti. A duh božanskog slova oživio je one koji svako slovo koje znadu i žele znati ne pripisuju tijelu, nego ga riječju i primjerom vraćaju svevišnjem Gospodinu Bogu, komu pripada svako dobro.

Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira koji je, da spasi svoje ovce, podnio muku križa. Gospodina su njegove ovce slijedile u nevolji i progonstvu, u preziru i gladi, u bolesti i u kušnji i u svemu ostalome; i za to su od Gospodina primile život vječni. Stoga je nama, slugama Božjim, velika sramota da su sveci izveli djela, a mi hoćemo da primimo hvalu i čast govoreći o njima.

Prošlog smo tjedna (16. rujna) slavili blagdan sv. Ciprijana (rođen oko 205. godine, umro mučeničkom smrću 258., biskup grada Kartage u sjevernoj Africi). Donosimo odlomak iz njegovog djela “O ljubomori i zavisti”

Štete od zavisti i ljubomore za pojedince i Crkvu

Nadaleko se širi mnogostruka i obilna pogibao ljubomore. Ona je korijen svih zala, izvor nesreća, rasadnik zločina, građa grijeha. Odanle nastaje mržnja, odanle izlazi nasilje. Ljubomora rasplamsava pohlepu, kad netko ne može biti zadovoljan svojim gledajući kako je drugi bogatiji. Ljubomora potiče častohleplje, kad netko opazi drugoga koji je veći u častima. Kad ljubomora oslijepi naše osjećaje i podlaže svojoj vlasti dubine pameti, prezire se strah Božji, zanemaruje se Kristovo učenje, ne razmišlja se o Sudnjem danu. Nadima se oholost, zaoštrava se okrutnost, nevjera izdaje, nestrpljivost se razmahuje, bjesni nesloga, srdžba vrije, i više se ne može svladavati ili voditi onaj koji je u tuđoj vlasti. Tako se kida sveza Gospodnjeg mira, vrijeđa se bratska ljubav, izigrava se istina, cijepa se jedinstvo, srlja se u hereze i raskole, dok se kleveću svećenici, dok se zavidi biskupima, dok se netko ili žali što nije zaređen umjesto njih ili ne priznaje da mu je drugi pretpostavljen. Tako se opire i protivi onaj koji je ohol zbog zavisti, opak zbog nadmetanja: onaj koji je po mržnji i otrovnoj zavisti neprijatelj ne čovjeka, već časti.
Kakav li je doista moljac za dušu, kakva plijesan za misli, kakva hrđa za srce, zavidjeti drugome, bilo njegovoj vrlini, bilo sreći, tj. mrziti u njemu bilo njegove zasluge, bilo Božja dobročinstva, pretvarati u vlastito zlo tuđe dobro, sebe mučiti napretkom uglednih, od tuđe slave praviti vlastitu kaznu, kao da se na vlastito srce dovlače neki krvnici, dovoditi mučitelje vlastitim mislima i osjećajima, koji razdiru dubokim patnjama, koji najtajnije predjele srca udaraju kopitima zluradosti. Takvima ni hrana ne može biti ukusna, a ni piće ugodno. Stalno se uzdiše, stenje i žali; zavidnici nikad ne odlažu svoju otrovnu zavist, danju i noću bez prestanka se razdire opsjednuto srce. Ostala zla imaju svoj svršetak i u čemu god se griješi, kad se počini grijeh, prestaje se… no zavist nema svršetka: to je zlo uvijek živo i grijeh bez kraja; što uspješnije napreduje onaj kome se zavidi, to više zavidnik plamti u većoj vatri otrovne zavisti.
Zato Gospodin, zabrinut zbog ove opasnosti i brinući se da nitko po bratskoj ljubomori ne upadne u smrtonosnu zamku, upitan od svojih učenika tko je među njima veći, reče: “Doista, tko bude najmanji među svima vama, taj će biti velik!” (usp. Lk 9,48)

Gledaj, čovječe, na koliku te je uzvišenost postavio Gospodin, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina i na njegovu priliku s obzirom na duh (cfr. Post 1, 26). A svi stvorovi pod nebom služe svome Stvoritelju, poznaju ga i pokoravaju mu se bolje nego ti. Pa ni zlodusi ga nisu razapeli, nego si ga ti s njima razapeo i još ga razapinješ naslađujući se u opačinama i grijesima. Čime se, dakle, možeš hvaliti? Jer, kad bi bio toliko oštrouman i mudar da bi imao sve spoznanje (1Kor 13, 2) i kad bi znao tumačiti razne jezike (1Kor 12, 28) i oštroumno istraživati o nebeskim stvarima, s ničim se od toga ne bi mogao hvaliti; jer je jedan zao duh o nebeskim stvarima znao, a i sada znade o zemaljskim, više od svih ljudi, ma i postojao koji čovjek koji bi od Boga primio posebnu spoznaju najviše mudrosti. Slično, kad bi bio ljepši i bogatiji od svih, kad bi i čudesa činio da bi i đavle izgonio, sve ti je to strano i ništa ti ne pripada, pa se ničim od toga ne možeš hvaliti; nego se možemo hvaliti ovime: svojim slabostima (2Kor 12, 5) i da svakog dana nosimo križ Gospodina našega Isusa Krista (usp. Lk 14, 27).

Nisam došao da budem služen, nego da služim, kaže Gospodin (usp. Mt 20, 28). Oni koji su postavljeni nad druge neka se tim predstojništvom tako hvale kako bi se hvalili kad bi bili određeni za službu da braći peru noge. A koliko se više uznemiruju zbog oduzeta im predstojništva negoli zbog službe pranja nogu, toliko više zarađuju u kese (usp. Iv 12, 6) na štetu duše.

Toma Čelanski, Životopis sv. Franje

svijeca_gori.gif

Sunčani jesenski dan.
Obilje cvijeća i svijeća.
Dodir vječnosti.

Gospodin kaže u Evanđelju: Koji se ne odreče svega što posjeduje ne može biti moj učenik (Lk 14,33); i: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga (Lk 9,24). Onaj čovjek ostavlja sve što posjeduje i gubi svoj život koji se sav predaje posluhu u rukama svoga poglavara. I što god radi i govori što sam znade da nije protiv njegove volje, ako je dobro što čini, to je pravi posluh. I ako bi podložnik kadgod nešto smatrao boljim i korisnijim za svoju dušu negoli je ono što mu poglavar nalaže, neka ono svoje dragovoljno Bogu žrtvuje, a ono poglavarevo neka nastoji izvršiti. To je ono pokoravanje ljubavi (1Pt) jer udovoljava Bogu i ljudima.

A ako poglavar zapovijeda nešto što je protiv njegove duše, premda ga ne mora slušati, neka ga ne napušta. Pa kad bi ga stoga neki progonili, neka ih radi Boga još više ljubi. Jer koji radije trpi progonstvo negoli se dijeli od svoje braće, taj zaista ostaje u pravom posluhu, jer polaže dušu svoju za braću (Iv 15,13). Ima, naime, mnogo redovnika koji se, pod izlikom da vide bolje negoli im nalažu njihovi poglavari, obaziru natrag (Lk 9,62) i vraćaju se na svoju bljuvotinu (Izr 26,11; 1Pt 2,22); to su ubojice i svojim zlim primjerom upropašćuju mnoge duše.

Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! (Post 2,16-17) Adam je, dakle, mogao jesti sa svakog stabla i, dok se nije suprotivio posluhu, nije sagriješio. Onaj, naime, jede sa stabla spoznaje dobra koji svoju volju smatra svojim vlasništvom i uznosi se dobrima koja Bog u njemu govori i radi; i tako mu je po utjecaju đavla i prijestupu zapovijedi ono voće postalo voće spoznaje zla. Stoga treba da podnosi kaznu.

         Gospodin Isus veli svojim učenicima: Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali; odsada ga i poznajete i vidjeli ste ga. (više…)

Napisala sestra Slavica Črnac iz grupe Tabor.

Ljubav je dosjetljiva
I Kor 13

Drage sestre i braćo!

Ovo predbožično vrijeme, kroz Zornice, me je oblikovalo za novu vrijednost u mojem životu žene, majke i vaše sestre.
Jednom ne tako davno, na početku ulaska u FSR, poželjela sam da u ljudima koje mi je Bog darovao u život, doživim istinsku sestru i brata.

(više…)

Neki je trgovac vodom svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrča i odvozio ih u grad. (više…)

Skupina bivših studenata, sada uspješnih u poslovnih ljudi, okupila se da bi posjetila bivšeg profesora. Razgovor se ubrzo pretvorio u žalopojke o stresu na poslu i u životu.

Profesor je ponudio gostima kavu i nakratko otišao u kuhinju. Vratio se sa vrčem punim kave i sa puno različitih šalica na poslužavniku – porculanskih, staklenih, plastičnih, kristalnih; neke od njih su izgledale vrlo jednostavno, neke su bile jako skupe, a neke su bile profinjenog izgleda. Profesor je bivše studente ponudio kavom.
(više…)

Od fra Milana Krište, koji nam je proslijedio pismo fra Ivana Matića.

fra Milane,

Evo saljem ti pismo “Povjerovali smo ljubavi”,

u povodu 800. obljetnice rođenja Svete Elizabete

na hrvatskom jeziku u Wordu i PDF verziji.

Mir i dobro!

elisabetta_cro.pdf (Microsoft Word Document, 73.5 KB)
elisabetta_cro.doc (PDF Document, 217 KB)
HTML

Od Lovre Sučića.

dragi nasi!
evo vam Irena i ja proslijedjujemo jedan djelic enciklike “Bog je ljubav”, po meni sredisnji i srzni dio drugog djela i uz to nekoliko clanaka iz Generalnih konstitucija FSR-a sto nam je na jucerasnjem susretu posluzilo kao poticaj za razgovor u grupama. a sada mozete nastaviti iscitavati te kratke i poticajne tekstove a zatim…. i sami vec znate.
mozda ovo dodje do nekih koji nisu vise (toliko) u Frami ali tim bolje, imat cete uvid u to sto smo radili jucer na susretu.
svima lijepi pozdrav!
Lovro

Bog je ljubav
Enciklika
Iz Generalnih konstitucija FSR-a

Sveta Elizabeta Ugarska (1207-1231)

Kad čitamo hvalospjev ljubavi sv. Pavla u Prvoj poslanici Korinćanima, 13. poglavlju, ostajemo zadivljeni nad tom himnom u prozi. Kad čitamo životopis sv. Elizabete Ugarske, odmah nam se nameće misao da je ta svetica svojim životom napisala najljepšu himnu ljubavi. Njezin život i nije ništa drugo do Pavlov hvalospjev ljubavi u prozi. I za nju, kao i za onu Tabitu u Jopi, o kojoj pišu Djela apostolska, možemo reći: »Njezin se život sastojao samo od djela ljubavi i djela milosrđa koja je činila« (Dj 9,36). Upoznajmo taj kratki, ali lijepi i kršćanskom ljubavlju bogati život. U njemu ćemo otkriti i svu ljepotu djela ljubavi što je po primjeru te svetice i danas u Crkvi i u svijetu čine tolike Elizabete, redovnice što se žrtvuju po bolnicama, sirotištima, ubožnicama, staračkim domovima, osobe što rade u karitativnim ustanovama, plemenite duše koje same na svoju ruku pomažu siromasima, starcima, bolesnicima, osamljenima. O, hvala Bogu, i danas ima još Elizabeta, jer ima kršćanske ljubavi, jer ih ima koji su kao i sv. Elizabeta usvojili Kristove riječi, izrečene na posljednjoj večeri: »Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas! Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako činite što vam zapovijedam« (Iv 15,12-14).
(više…)

Kći Bilija Grahama je intervjuirana u jutarnjem programu američke televizije. Voditeljica Jane Clayson ju je upitala (u vezi s tragedijom u New Yorku 11. rujna 2001. godine):

Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?

Anne Graham je dala pronicavi odgovor:
(više…)

Litanije svete Elizabete Ugarske (HTML)
Litanije svete Elizabete Ugarske (Microsoft Word Document, 26,5 KB)

Liječnik Bernard Nathansonn, koji je godinama zagovarao pravo pobačaja i sam vlastoručno izveo 15 000 pobačaja, govori o načinu propagiranja protu-životnog stava u Americi i o stravičnim brojkama koje pokazuju razmjer zla pobačaja. (više…)

Veličina modernog razvitka duha prihvaća se bez umanjivanja. Svi smo mi zahvalni za velike mogućnosti koje je on otvorio čovjeku i za napredak u čovještvu koji nam je darovan. No, uza svu radost zbog novih mogućnosti čovjeka vidimo i ugrožavanja koja se dižu iz tih mogućnosti i moramo se pitati, kako bismo njima zagospodarili. To možemo samo ako se na novi način susretnu um i vjera; ako nadvladamo samo-nametnuto ograničenje uma na ono što se može falsificirati u eksperimentu i ako umu opet otvorimo njegovu cijelu širinu… Jedino tako postat ćemo sposobni za istinski dijalog kultura i religija, što nam je tako jako potrebno. U zapadnom svijetu vlada uvelike mišljenje da su samo pozitivistički um i njemu pripadajući oblici filozofije univerzalni. Ali u duboko religioznim kulturama svijeta upravo se to isključivanje božanskoga iz univerzalnosti uma smatra prekršajem protiv unutrašnjeg uvjerenja. Um koji je gluh za božansko i koji je religiju gurnuo u područje supkulture nije sposoban za dijalog kultura.

Iz Biltena

Iz knjige Bog i svijet kardinala J. Ratzingera, sadašnjeg pape Benedikta XVI:

Božja je tajna što on nije došao na svijet poput nekoga tko silom uspostaviti pravedni društveni poredak. On je došao kako bi za nas i s nama trpio.
Nikad nećemo moći potpuno shvatiti tu tajnu. A ipak, to je najpozitivnije od svega što nam je rečeno o Bogu: Bog ne vlada silom. Bog vrši svoju vlast drukčije nego što to čine ljudi vlastodršci. Njegova se moć očitava u ljubavi i suosjećanju, a pravo se Božje lice pokazuje upravo u patnji. Bog zajedno s nama trpi nepravdu u svijetu, tako da u najmračnijim trenucim znamo da je Bog uz nas.
Bog postaje malen kako bismo ga mogli dodirnuti. Kako bismo mogli dobiti nešto suprotno od načela oholosti i uzdizanja sebe od Boga. on dolazi kao netko tko nas dira u srce.

« Prethodna stranicaSljedeća stranica »