Zagreb, 27. 10. 2000.
Bože, čuješ li vapaj molitve
Što grešno srce tebi poručuje
Pogled pada na ruševine
Koje su od Božjih darova nastale
Izvori žive vode presušili
Cvjetovi zla na ranjenoj zemlji procvjetali
Zeleni travnjaci od vrućih koraka nepravde požutili
Pjesma se u jauk pretvorila
Oholost je ljubav i dobrotu uništila
Nesreća nas poput ptice na krilima ponijela
Nada u bolje sutra je tragom nestala
I odjednom naš život je golema tuga postala
Kao otrovan pauk nas u mrežu uvukla današnja kriza
Stojimo na obali sudbine sami i nemoćni I molimo da nas pokrene vjetar Asiza
Prašina se na zemlju spustila
Svježinu zraka u zagušljivu moru pretvorila
Dan je odjednom noć postala
I sreću progutala
Lica prolaznika su od boli iskrivljena
O kako se grubo kušnja poigrava s nama
Nalazimo se u kaosu svakidašnjice
U lancima nepoštenja i vlastitih interesa zarobljeni
Stalno iste greške ponavljamo
I vjetar s Asiza u pomoć prizivamo
Strah nas poput hobotnice svojim krakovima obujmio
Više ne možemo od boli disati
Kao da se čovjek hrani kad drugome nepravdu nanosi
Pun zlobe i pakosti
Tražimo iskru nade u tami naših grijehova riječi su zanijemile
Kao da nemamo što jedno drugome reći
Na golom kamenu mi se sušimo i umiremo
Zadnjom kapi snage pomoć u vjeri tražimo
Vjetar se u veliku nevidljivu ruku pretvorio
I duh Asiza svojim dodirom donio
Jedan čovjek u davna vremena je temelje postavio
I naš život svojim životom obogatio
Vjetar ljubavi i vjere ga j čuvao
Njegov trud i iskustvo nam je primjer za naš život postao
Kao i mi i on je grešnik bio
Kao i mi i on je ovim svijetom hodio
Dok jednog dana u njemu Bog nije progovorio
Ono što mu ružno i gorko bijaše
Postade izvor ljepote i snage
Vatra ljubavi u njemu se zapalila
Duša se potpuno Bogu i ljudima predala
I volja Božja zakon njegova života postala
Svoj život je bolesnima i siromašnima poklonio
Za mir , dobro i pravednost se borio
U Asizu je temelje pravoga života sagradio
I vjetar Asiza je tamo nastao
Zar bi danas zemlja od tuge stenjala
Pod teretom zla i zavisti
Poškropljena krvi ratova
Sa groznicom nemira i stresova
Da riječi nisu lutale do praznih srdaca
Da ih ljubav i mir ispunjava i prima milost
Što Bog poklanja
Ali čovjekovo uho još poruku ne čuje
I ništa nam nije preostalo do samo čekanje
Da pravednost mir postane
Da ljubav Božja mnoštvo srca u jedno veliko srce spoji
Da se nitko novih koraka budućnosti ne boji
Kad to sjeme Božanske ljubavi u nama proklije
Djeca više neće od gladi umirati
Niti će braća i sestre u bolima trpjeti
Već će se za svaki novi dan za mir i dobro boriti
I vjetar Asiza iskreno slijediti
Ali naša srca su još uvijek zaključana
Mržnja je duboko u njima sakrivena
Ne mogu se osloboditi poroka i pohlepe
Svatko kao da živi samo za sebe
A to vjetar Asiza ne prihvaća
Za njega smo svi mi isti sestre i braća
Grad je usred dana mrak pokrio
Čovjekov san se u moru pretvorio
Mašta rađa niz slika nedaća
Svatko od nas cijenu zla svojim životom plaća
Ne znamo što nas više od Boga udaljava
Kiša problema ili život bez ljubavi
Bože neka krene prema nama vjetar Asiza
Neka njegov let u srcu progovori i zaspalu vjeru probudi
Travnjaci su groblja postala
Puna mirisa truleži i straha
Ljubomora se poput ličinke u leptir pretvorila
Zavist je u našu dušu sjela
Šamari i udarci odzvanjaju poput bubnjeva
Naš dom je stara drvena baraka puna mržnje i osvete
Samo se cijevi pušaka naziru
Lešinari nebo pokrili
Vesele se krvavom piru što ga rat donosi
Molimo te Bože pošalji nam vjetar ljubavi
To je vjetar Franjevaca iz Asiza koji nam milost Božju donosi
I zato neka iza nas ostanu ti ružni ratovi
Neka nas volja Božja u svetu sliku uokviri
Pružamo ruke vjetru koji duh Franje iz Asiza donosi
A Bog nas na svoju sliku stvorio
Da se ljubimo i živimo u dobru i miru
A umjesto toga mi se dijelimo
Do atoma a i dalje kad bi mogli
O vjetre dragi sa Asiza zar samo postali tako zli
Kao da ne čujemo zov Božje ljubavi
Neravnoteža nas ljulja i uznemiruje
Na jednoj strani izobilje
A na drugoj praznina
Na jednoj strani mir a na drugoj ratovi
Na jednoj strani mržnja a na drugoj previše ljubavi
A ruke prazninom lutaju
Traže a ne nalaze lahor Asiški
Kompas mržnje i zavisti nas izdaje
Ne dozvoljava da sreća, ljubav i mir vlada
A bog nas zove da gradimo mostove
Ne drvetom , ni kamenjem već rukama braće i sestara
Da spojeni u jedno zlo podijelimo i ljubav gradimo
Da stablo života i ljubavi raste u našoj blizini
Da ne hodimo ovim životom kao prosjaci
I za Boga i bližnje slijepi
Već neka u nama svjetlo Kristovo zablista
I neka nas sveti vjetar miluje i osvježava
Neka duh Asiza , duh dobra, mira i ljubavi prema Bogu i ljudima vlada
Ljiljana Wilhelmina Berić, svećenica Evangeličke crkve u Hrvatskoj