Draga braćo i sestre,
cijelu ovu godinu, ma, cijelo ovo stoljeće, franjevci svih triju redova iščekivali su da se početkom ovog mjeseca ispuni vrijeme velikog jubileja – točno osam stoljeća od blaženog preminuća sv. Franje. Cijela Franjevačka obitelj taj milosni trenutak dočekala je bdijući 3. listopada i sudjelujući u obredu koji nas je vratio u posljednje trenutke života Siromaška iz Asiza. Obred i proslava svetkovine idućega dana vratili su nas u tako opipljivo zajedništvo s Franjom i njegovom braćom. Sve godine njegova života, prožetog Evanđeljem, bratstvom i služenjem, i u nama su mogle ponovno oživjeti onu ljubav prema Kristu, Crkvi i svome franjevačkom bratstvu. Neprestano smo mogli zahvaljivati Svevišnjem što je i nas pozvao da živimo u ljubavi prema Bogu i ljudima, jednostavno, ponizno, skromno, a nadasve radosno. Zbog toga je Franjina smrt postala snažno svjedočanstvo vjere koje i danas govori Crkvi, bolje rečeno, nama, njegovim sinovima i kćerima, kako bi glas o njegovoj svetosti pronosili svijetom.
Svečev nas primjer uči da se za dobru smrt pripremamo dobrim životom. Kada smo rekli svoj “DA” Bogu, zavjetujući život Isusu Kristu po primjeru sv. Franje, rekli smo to radosno cijelim svojim bićem. Tada nas je Gospodin još više prigrlio k sebi, obećavši nam Nebo, ukoliko svaki dan do kraja svoga života ostanemo vjerni u ljubavi. Stoga, ako želimo cijelu vječnost biti okruženi ljubavlju, trebamo je već sada darivati, prvenstveno u svojim obitelji a potom i od Boga darovanoj braći i sestrama u svojoj franjevačkoj obitelji. Ako želimo biti upamćeni po dobru, trebamo već sada služiti poput Krista svim ljudima, a osobito gubavcima naših dana: ne samo siromašnima i bolesnima, nego i usamljenima, tužnima, onima koji još nisu Krista upoznali. Ako želimo da smrt bude prijelaz u puni život, trebamo već sada živjeti Evanđelje, donoseći radosnu vijest spasenja svakom stvorenju. Tada će i za nas vrijediti ono što je brat Ilija rekao za svetoga Franju: „iz smrti je prešao u život“.
Fra Siniša Pucić, duhovni asistent