Bog ulazi u povijest, postaje čovjekom, utjelovljuje se ondje gdje smatramo da nije ni ljudski a kamoli božanski roditi se. Tako će i izići iz povijesti, umrijeti na najgorem, i za ljude krajnje sramotnom mjestu – na križu. Kao što se onodobno njegovo rođenje događalo tako da nitko nije spoznao da bi Bog mogao biti na djelu, današnja situacija, premda djelovala posve drukčija, ne izgleda bitno različita.
Naime, August i Kvirinije i sva političko-religiozna svita ni slutiti nisu mogli da se netko tako velik rađa u nezgrapnosti svratišta. Kakav Bog, Sin Božji, Mesija? Koješta! Danas, premda smo posvuda postavili betlehemske jaslice ili božićne znakove i rekvizite, premda sve, od koncerta do raskoši borova, upućuje na Kristovo rođenje, na Božić, ipak pitanje je koliko doista ima vjere u Boga koji je postao čovjekom. Premda djeluje prejako, od betlehemske noći do danas odzvanja pitanje: Nije li previše Božića bez Boga?
Isusovo rođenje nam govori ne samo o rađanju Boga, nego i o rođenju novoga čovjeka, drukčijeg čovjeka, onoga koji je po Božjoj volji, koji slavi Boga i izgrađuje mir na zemlji. Takav čovjek i takvi ljudi, mirotvorci, ljudi su dobre volje, oni hoće dobro drugima, a ne da ih straše i ubijaju, oni hoće radost života, i stoga su Božji miljenici.
S pastirima, sa svim ljudima koji prepoznaju dobre vijesti rađanja novoga čovjeka, poruke slobode i ljubavi, proslavili smo blagdan rođenja našeg Spasitelja. Radujmo se životu, širimo mir i dobro u svakom danu Nove 2025. godine.
Fra Zdravko Lazić, duhovni asistent