Draga braćo i sestre u svetome Franji,

u ovoj velikoj jubilarnoj godini, naš pogled na poseban način privlači punina Franjina zemaljskog hoda – obljetnica njegove svete smrti. Upravo nam taj trenutak, kada je naš Serafski Otac raširenih ruku i ogoljen na zemlji dočekao „sestricu Smrt“, otkriva puni smisao kršćanskog poziva: potpuno umiranje sebi kako bi se živjelo isključivo za Boga.

Franjo nije umro tek na koncu svoga života; on je umirao sebi svakoga dana, od Asiškog targa i zagrljaja gubavca pa sve do Porcijunkule.

Potpuno otpuštanje: Na samrtnoj postelji Franjo traži da ga skinu i polože na golu zemlju. To je vrhunac njegova umiranja sebi – ništa više ne posjeduje, ni odjeću, ni vlastite zasluge.

Pobjeda nad strahom: Dok se svijet boji nestajanja, Franjo smrt naziva „sestricom“. To je sloboda onoga tko je davno prije umro svojim prohtjevima, pa mu tjelesna smrt postaje samo prijelaz (Transitus) u zagrljaj Oca.

Radost u patnji: Iako shrvan bolestima i stigmama, on pjeva. Umiranje sebi ne rađa žalost, nego neizrecivu, čistu evanđeosku radost.

Kao svjetovni franjevci, pozvani smo unijeti duh Porcijunkule u svoje obitelji, župe i radna mjesta. Naše se svakodnevno preminuće sastoji od malih, ali presudnih koraka:

Umiranje vlastitoj volji: Kada u obiteljskim nesuglasicama ili unutar našeg mjesnog bratstva svjesno popustimo, dajući prednost ljubavi i jedinstvu pred vlastitim pravom.

Umiranje prividnoj sigurnosti: Kada prestanemo robovati materijalnom osiguranju i tjeskobnoj brizi za sutra, učeći se Franjinu potpunom pouzdanju u Božju providnost.

Prihvaćanje nemoći i bolesti: Kada svoje osobne križeve i starenje ne primamo s gunđanjem, nego ih s ljubavlju suobličujemo Kristovoj patnji, kao što je to Franjo činio.

Počnimo iznova u ovoj jubilarnoj godini

Slaviti obljetnicu Franjine smrti ne znači samo sjećati se povijesnog događaja. To znači nasljedovati njegov prijelaz. Dok u ovom biltenu promišljamo o njegovu odlasku s ovoga svijeta, zapitajmo se: Što još u meni mora umrijeti da bi Krist u meni potpuno živio?

Neka nam sveti Franjo izmoli milost hrabrog umiranja našoj sebičnosti, kako bismo u punini iskusili radost uskrsnuća.

Mir i dobro!

Fra Zdravko Lazić