Sveti Franjo Asiški bio je silno osjetljiv prema riječima: prema svakoj izgovorenoj ili zapisanoj riječi. Osobito je bio osjetljiv prema Isusovu imenu i njegovim riječima.
Franjini životopisci bilježe kako se odnosio prema zapisima koji su sadržavali Isusove riječi, pa i samo slova kojima se ispisuju Isusova imena. Kad god bi naišao na neki takav zapis, odbačen ili odložen na nedolično mjesto, on bi ga brižno uzeo i stavio na mjesto koje je smatrao prikladnim.
U okolnostima onoga vremena, kada su takvi zapisi bili izrazito malobrojni, kada je imati i samo jedan evanđelistar čak i za mnoge samostane bila velika dragocjenost, taj je Franjin pristup bio iskaz osobitog poštovanja. Već je njegov odnos prema Isusovom imenu bio razgovijetan evanđeoski govor.
U našem vremenu, u mnogim dijelovima svijeta, nebrojeni su zapisi – rukom pisani, tiskani, odnosno elektronski zabilježeni – na jednostavan način dostupni mnogima. Kada sam bio dječak, u nas su posve rijetki imali Bibliju. Novi zavjet je bio tek nešto dostupniji. Danas, kao i mnogi, imam i više od jednog primjerka Biblije, jednog primjerka Novog zavjeta. No, i danas na raznim stranama svijeta, mnogi stradavaju kada vlasti u njihovim domovima nađu svete kršćanske knjige.
Franjo nas uči osjetljivosti na riječi – i Božje i ljudske riječi, i svete i obične riječi. Uči nas da što god pisali, što god govorili, svjedočimo o svom odnosu i prema Božjem i ljudskom svijetu. Svjedočimo o tome tko smo. Čiji smo. Uči nas da ni jedna riječ nije nevažna. Da čak ni jedno slovo nije nevažno. Svakom riječi, svakim slovom upisujemo se u povijest, u Božju povijest s ljudima. Po svakoj našoj riječi, svakom slovu, putovi naših i budućih vremena bit će prohodniji ili manje prohodni, naši će susreti biti blagoslovljeniji ili opterećeniji.
Dobro je da, prije nego li iz riznice svoga srca pred ljude ili Boga iznesemo ijednu riječ, ijedno slovo, dobro promislimo što time činimo. Gradimo li ili urušavamo Božji svijet?
O sveti Franjo, brižni čuvaru i pronositelju Božje riječi, pouči nas kako da svojim riječima u svemu blagoslivljamo Boga. Kako da naše riječi budu blagoslov i nama, i onima kojima ih izgovaramo, i onima koji će na njih na svom životnom putu naići.
Stjepan Lice