Kada razmišljamo o darovima koje nam je Bog darovao kroz franjevački poziv, jedan od najvećih je zasigurno naše bratstvo. Sveti Franjo je u svojoj Oporuci zapisao jednostavne, ali duboke riječi: „I nakon što mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije pokazivao što mi je činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti sveto Evanđelje.” Za Franju braća nisu bila njegov vlastiti izbor, nego dar samoga Boga.
Živjeti u bratstvu usred suvremenog svijeta velika je povlastica, ali i odgovornost. Svijet nas često potiče na individualizam, natjecanje i zatvaranje u vlastite interese. Nasuprot tome, naše mjesno bratstvo OFS-a pozvano je biti oaza prihvaćanja, podrške i iskrene bratske ljubavi. Naša različitost u godinama, karakterima i životnim putovima nije prepreka, već bogatstvo koje nas nadopunjuje.
Bratsko zajedništvo se ne gradi samo na mjesečnim susretima. Ono se živi svakodnevno – kroz molitvu jednih za druge, kroz spremnost da saslušamo brata ili sestru u potrebi, te kroz zajedničko svjedočenje evanđelja u našim župama i obiteljima. Pravo bratstvo raste onda kada smo spremni podijeliti tuđu radost, ali i ponijeti teret onoga tko prolazi kroz kušnju ili bolest.
Neka nam ovaj mjesec bude poticaj da preispitamo svoj odnos prema bratstvu. Jesmo li aktivni graditelji zajedništva ili samo pasivni promatrači? Nastojmo u svakom članu našega bratstva prepoznati lice Kristovo. Pronađimo vremena za telefonski poziv, toplu riječ ili kratku molitvu za onu braću i sestre koje možda dulje nismo vidjeli na susretima.
Neka nas Gospodin blagoslovi i čuva u svojoj ljubavi, kako bismo bili prepoznatljivi po onome što nas spaja – po jednom srcu i jednoj duši u Kristu.