Providnost nam je Božja darovala ovu lijepu zemlju Hrvatsku za domovinu i udijelila nam svjetlo vjere Kristove prije trinaest stoljeća.
Ponosimo se svjetlim stranicama naše duge povijesti, a žao nam je za sve zlo što se ikada ovdje dogodilo.
Mi žarko ljubimo našu domovinu i narod koji u njoj živi i vruće mu želimo napredak u svemu dobru: mir i red, slogu i ljubav: život po Evanđelju i blagoslov Božji; a kad završi zemaljsko putovanje, da svi prijeđu iz ove naše lijepe domovine u slavu neizrecivo ljepše nebeske domovine, koja je cilj svakog čovjeka.
Sveti Josipe, stoljetni zaštitniče hrvatskog naroda, ponizno i pouzdano te molimo brani nas, čuvaj nas, štiti nas i pomaži nas da tako bude! Amen.
SV JOSIPE, MOLI ZA NAS!
BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC, MOLI ZA NAS!
SVI SVECI I SVETICE,
SVI MUČENICI I MUČENICE,
MOLITE ZA HRVATSKU I BUDUĆEG HRVATSKOG PRESJEDNIKA!
Providnost nam je Božja darovala ovu lijepu zemlju Hrvatsku za domovinu i udijelila nam svjetlo vjere Kristove prije trinaest stoljeća.
Ponosimo se svjetlim stranicama naše duge povijesti, a žao nam je za sve zlo što se ikada ovdje dogodilo.
Mi žarko ljubimo našu domovinu i narod koji u njoj živi i vruće mu želimo napredak u svemu dobru: mir i red, slogu i ljubav: život po Evanđelju i blagoslov Božji; a kad završi zemaljsko putovanje, da svi prijeđu iz ove naše lijepe domovine u slavu neizrecivo ljepše nebeske domovine, koja je cilj svakog čovjeka.
Sveti Josipe, stoljetni zaštitniče hrvatskog naroda, ponizno i pouzdano te molimo brani nas, čuvaj nas, štiti nas i pomaži nas da tako bude! Amen.
Sv. Josipe, moli za nas!
Bl. Alojzije Stepinac, moli za nas!
Svi sveci i svetice, svi mučenici i mučenice, molite za Hrvatsku i budućeg hrvatskog predsjednika!
32 thoughts on “Molitva sv. Josipu za domovinu Hrvatsku”
Ovo je super ! Dajte još tema idemo na novi rekord!
E ova zadnja ti je dobra Fra Petre. Napokon !! Idemo u praksu !!!
Hvala Vam Svima jer ste mi dopustili da vas više upoznam. Samo naprijed svi i nadam se još nekoj temi!
Šteta da nemamo tehniku foruma to bi bilo dobro a ne blog sistem. Jel se tu može nešto napraviti ??
Samo znajte ovo ! Ako ovako nartalitet bude bio i ako se hrvati budu iseljavali kao do sad za nekih 200 do 300 god. više ili manje nestat će mo sa lica zemlje. Pitam se ! Koliko će tad ova tema uopće biti bitna ?
Mir i dobro svima!
Fra Petre, slažem se sa svime u vašem posljednjem postu, nemam što dodati, osim: amen.
Sljedeći put ćemo razgovarati, nadam se, na Kaptolu, kad budem u FSR-u.
Do tada, lijepi pozdrav svima.
Ma, znate, dragi moji sugovornici, mislim da se u našim komentarima i “molitvi” uopće ne radi o herezama ili slično. Sva naša rasprava se svodi na prioritete kako ih svaki od nas vidi ili možda i sam u svom životu ima. To čak, htjeli mi ili ne, određuje puno toga u životu, od prilika života pa sve do zvanja i poslanja. Žao mi je što od toga ne gradimo nešto pozitivno dajući svaki svoju različitost, nego se događa da teško prihvaćamo tuđe mišljenje, a često i drugima zamjeramo. Kanimo se ćorava posla.
Meni bi, recimo, bilo drago, a vjerujte mi da je i u prijašnjim raspravama, kad naš Anonimni iznosi mnoge stvari od širokog njegovog intelektualizma i znanja, samo što mi se ponekad čini ne baš na pravom mjestu. Drago mi je kad netko izražava svoju srčanost, svoju širinu srca, želju da druge brani, a ne da napada ili osuđuje, kad otvoreno kaže da mu je teško što ga drugi ne razumije, kad izražava žar prema nečemu, i još mnogo toga što bi se moglo iskoristiti za bogatstvo u različitosti, a k tome bi nas trebala voditi “ista misao Kristova” – kaže sv. Pavao u Poslanici Filipljanima.
Čuvajmo se posebno ovoga: da Sveto pismo ne iznosimo i tumačimo izvan konteksta cijele Biblije. To je najveća opasnost i put zablude. Volio bih kad bi netko za svaku temu ili pojam malo nešto istražio pa nam to priopćio kao argument ili informaciju, a da svi ostali, slobodno, kritički se osvrnu, ali opet ne paušalno već provjereno, ako ne, bolje ne komentirati već naći nešto u prilog tome kako bi smo se uistinu obogaćivali. FSR danas traži svoje mjesto u Crkvi i društvu. Pokušava izaći iz stoljetnih okvira, koji su bili posljedica prilika u nas. Treba nam, vremena da se snađemo, otkrijemo svoje mjesto i prepustimo se Božjem vodstvu, jer sada smo u generacijskim promjenama. Treba iskoristiti stare da mole, a mladi – svakako ne bez molitve – upuste se u veći angažman. Za to su nam potrebna braća i sestre koja su sposobna, stručna i iskusna u društvenim zbivanjima i prilikama, a svakako i oslonjena na Gosapodina.
Neka u svima nama bude ista misao Kristova!
Mir i dobro!
Fra Petre, jako mi je drago da ste prihvatili moju ispriku. Slažem se s ovim što kažete: “ljudi, stvarno, nemaju istu mjeru, isto iskustvo, ne baštine jednako polog vjere, ima slabijih od slabijih, i mnogo drugih razloga kako se ne bi sablaznili. Ljudi su jako sablažnjivi i nisu posve krivi za to sami, mnogo je razloga.” I, iskreno govoreći, ja to rijetko imam na umu i drago mi je da sam to kroz ove razgovore shvatio.
Neki su ljudi po prirodi bića zajednice, ja nisam. Ako se vratim formaciji, morat ću naučiti prihvaćati braću i sestre na način na koji to nikad do sad nisam znao. I to će biti jedan rast koji će vjerojatno biti težak. Ali svatko ima nešto za naučiti, a ono što se uči lako – rijetko je vrijedno učenja.
Marcela, hvala ti što me kušaš svojim usklicima: “Vjera i nacija! Da!”. Izvrstan izbor riječi u pravom trenutku.
A što se tiče ovoga: “Nikada nisam naišla da je netko komentirao molitvu!” – to je jednostavno zato što ne znaš mnogo o ovakvim temama. Dapače, u Crkvi postoji izreka: “lex orandi, lex credendi” – “kako moliš, tako i vjeruješ” i molitve su itekako komentirane i kritizirane u čitavoj povijesti Crkve. Uzmimo primjer nicejskog Vjerovanja – to su izjave koje su pažljivo odabrane i još pažljivije formulirane, kako bi se u jednoj kratkoj formi katolici ogradili od svih tadašnjih herezi. Jer nemoguće je očekivati od svakog kršćanina da će biti teološki obrazovan i razbijati glavu oko izraza tipa homousia, filioque i sličnih, ali Vjerovanje se lako nauči i onda se ispravno moli i ispravno vjeruje. A mnogi su vjerovali neispravno pa zato neispravno i molili i, da, bili su itekako komentirani i kritizirani. Je li moje kritiziranje ove molitve bilo ispravno? Ne, već sam rekao da nije, jer nije donijelo ničeg dobrog, nego je samo uznemirilo i fra Petra i praktički sve osim Denisa i Lare. I već sam se ispričao zbog toga. Ali nije točno da se molitve ne komentiraju. Ali dosta je bilo ovih rasprava.
Mir i dobro svima!
Draga Lara,
žao mi je što ste tako iščitali moj komentar,
nije mi bila namjera nikoga povrijediti. (očito jesam-oprostite na tome)
Bogu hvala na našim različitostima!
Ali vidim da ide u krivom smjeru pa bi rekla da za ovo služi neki forum tko voli tako komunicirati, šteta je koristiti ove stranice za ovaj način komuniciranja.
Mir i dobro!
a)”Sloboda je kad znamo svoje granice u svakom smislu.
Bez DOMOVINE!!! Svi bismo bili ANONIMUSI!”
Ti vidim imaš svoje granice i što se ljubavi i razgovaranja tiče.
Nadam se da je ovo kaj ću sad napisat jednako (bez)smislena rečenica, jer ne volim kad se nekog indirektno vrijeđa zato što se ne uklapa u nečije kalupe: Da smo OGRANIČENI, svi bismo bili MARCELA!!!
Sigurno zvuči super.
b)bilo mi je jako lijepo čitati fra Petra i Anonimnog kako pričaju u dobrom tonu u zadnjim postovima.
možda se jednom i upoznamo u živo svi, tko zna.
Nadam se, Anonimni, tvom ulasku u FSR, možda ja tada neću biti asistent, a bit će mi žao. A ne znam kakve bi neugodnosti mogao imati, možda imaš malo predrasuda.
Ja sam uvijek pisao komentare imajući u vidu – kao svećenik i ispovijednik – da ljudi, stvarno, nemaju istu mjeru, isto iskustvo, ne baštine jednako polog vjere, ima slabijih od slabijih, i mnogo drugih razloga kako se ne bi sablaznili. Ljudi su jako sablažnjivi i nisu posve krivi za to sami, mnogo je razloga. I na Isusovo propovijedanje mnogi su se sablažnjavali.
Žao mi je što se u mojim komentarima nije uvažavalo ono što se tiče spasenja i što sam rekao da je ono bila samo jedna nakana, koja bi trebala druge potaknuti i na druge nakane, a ne nekoga sablazniti ili povrijediti. Istine radi, ja sam poslao tu molitvu, ali sam je dobio od drugih. To je samo afirmativna nakana koja stvarno nikoga ne isključuje. Ja sam rekao svoje iskustvo kao vjernik i to dok sam bio laik, ja znam što je različitost i kako treba za sve i sa svima moliti, i to sam želio posvjedočiti, ali mi nitko ne mora vjerovati, ali izgleda to nikome nije važno, i ispada da svi guramo vodu na svoj mlin. Mislim da se tako ne može komentirati, jer ovo je web koji ide s poticajima, ali danas ljudi različito reagiraju na poticaje. Inače, sveti je Franjo propovijedao samo poticajno, ali ni njega nisu svi tako shvaćali, mnogi tek kad je umro jer se do kraja života osvjedočio, možda i mi trebamo čekati.
Često se događa svima nama ako nekoga opominjemo i potičemo, ili nas netko opominje i potiče da reagiraju/mo burno, ali “ljubav je što me kara”, i treba biti ustrajan u tome jer se nitko neće spasiti sam već samo s onima s kojima živi. Ja bih stvarno volio uživo u nekom forumu o ovome razgovarati. No tome se mogu samo nadati, zasad, ali možda jednog dana i doživim, ako poživim.
Mir i dobro!
Bog Vas blagoslovio!
Vjera i nacija! Da! Ljubav prema Domovini Hrvatskoj ostvariva je samo s vjerom u Boga. Samo tako imamo zdravu ljubav prema sebi i bližnjima (svojima). Kao što više volim svoju mamu od Vaše, tako i volim više svoju Domovinu od tuđe! To ne znači da ikome želim naškoditi. Tuđe poštuj svojim se ponosi! Kad živite svoju vjeru onda Vam molitva neobično puno znači. Nikada nisam naišla da je netko komentirao molitvu!
Upućena je Gospodinu ne ljudima tko je ne želi moliti neka je ne izgovara. Molitva je prelijepa!
Za ljude su parole…toga ovdje nema!
Bogu zahvaljujem na fra Petru i na milostima koje nam daje po njemu!
Pokušao Vam je reči da se od kršćanina traži vjernost (a vi tešete samo nešto svoje što nema veze s molitvom i vjerom). Nadam se da ćete jednom čuti, nedostaje Vam ljubavi bez obzira što mislite da je posjedujete, nemate granice…znači da lutate…
Sloboda je kad znamo svoje granice u svakom smislu.
Bez DOMOVINE!!! Svi bismo bili ANONIMUSI!
Zahvalimo Bogu na daru Domovine i ujedinimo se u molitvi-što je i bio cilj ove MOLITVE!
Mir u srcu i Dobro od Gospodina!
Svim srcem želim!
Marcela
Nisam imao namjeru više išta pisati, ali mi je žao da je fra Petar počeo već sumnjati da se iza moje anonimnosti krije netko koga on osobno poznaje, tko mu je blizak.
Nije tako, fra Petre, jedini je razlog zašto ne želim reći svoje ime i prezime taj što nisam definitivno odlučio da neću jednog dana nastaviti sa svojom formacijom pa, ako se ikad odlučim vratiti, ne želim neugodne trenutke. Samo zato se ne potpisujem. Ali kunem vam se da vas nikad nisam vidio uživo, čak ni na misi, i da je jedino što o vama znam izvan ovih ovdje rasprava to da ste duhovni asistent FSR-a i da ponekad napišete članak za Brata Franju.
I ne znam zašto je toliko teško da se nas dvojica razumijemo. Jedino što sam ja želio na ovim temama reći bilo je da jako držim do apostolskoga siromaštva i da me smeta kad ljudi povezuju vjeru i naciju.
Istina je ono što Lara kaže – da imam koleričan temperament i da bih mogao više paziti kako formuliram svoje misli. Kao što je sv. Jeronim rekao: Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum. I priznajem da je moja greška što su se moji komentari činili kao napadi. I znam da sam vas podosta uznemirio i žao mi je zbog toga i ispričavam vam se.
Budući da moji komentari unose samo nemir, neću ih više pisati. Kao što piše u nekoj poslanici, ne sjećam se sad kojoj: “Ako je tvoj brat uznemiren radi hrane – već nisi na putu ljubavi. Ti imaš uvjerenje – za sebe ga imaj pred Bogom.” U trenutku kad sam ih pisao, želio sam svojim komentarima ukazati na neke probleme na koje mi se činilo vrijedno ukazati, ali očito je da sam odabrao i krivu priliku i krivi način izražavanja. I zato NIJE bilo vrijedno na to ovdje ukazivati – jer je cijena bila uznemiravanje vas i ostalih čitatelja. Sad shvaćam da sam, iako u dobroj namjeri, pogriješio i veoma mi je žao i molim vas da mi oprostite.
Draga Lara,
pročitala sam tvoje postove i htjela bih ti dati jednu usporedbu kako bih ti možda pomogla da shvatiš zašto se ljudi mole i posebno za svoju domovinu (ili zemlju koju smatraju svojom). Kažeš, da se ova zagovorna molitva sv. Josipu “koncentrira na određenu državu”, pa je za pretpostaviti da misliš da se molitva ne bi trebala “koncentrirati na određenu državu”, je li tako? E sad, ne znam imaš li braću ili sestre (mislim, po krvi)? Ako imaš, da li se tvoje molitve koncentriraju na njih? Ili uvijek moliš općenito za sve ljude na svijetu? Ma nitko ne kaže da se ne treba moliti za sve države i sve nacije, dapače, ali ova ponuđena molitva je, eto, samo jedna molitva koja se koncentrira na Hrvatsku, jer je ovo portal zajednice koja živi u Hrvatskoj, kojoj je Hrvatska na srcu budući da nas je Bog u zemaljskom životu smjestio upravo ovamo. I smatram da je to i Njegov plan i da očekuje da se molim za tu domovinu u koju me je smjestio. I to nikako ne znači da isključujem druge zemlje i druge nacije, posebno već zbog toga što i moji preci potječu upravo iz Češke kao i tvoji, a moji rođaci i prijatelji su raštrkani po cijelome svijetu. Uostalom, naša je Zemlja planeta u beskraju svemira na kojoj smo svi mi rođeni i živimo, i ne znači da moleći za određenu zemlju isključujem druge. Isto kao što moleći za svoju rođenu sestru ne isključujem druge ljude. Osim toga, moja se molitva ne ograničava na ovu jednu koja je ovdje predložena – tko bilo kome naređuje da mora moliti (samo) ovu jednu molitvu? Ova molitva je samo prijedlog i svatko je može moliti ili ne moliti, moliti upravo ovim riječima ili je proširiti. Bog nije ograničen i saslušat će i onoga tko sa srcem izmoli upravo ove riječi koje su tu predložene i onoga koji moli – sa srcem, ljubavlju i vjerom – bilo koju drugu molitvu. Ako se tebi ova molitva čini hladnom – pa ne trebaš je moliti! A ni Anonimni je ne treba moliti – ali nema pravo ni određivati što netko drugi smije i ne smije moliti. Meni se ova molitva ne čini hladnom, a nemam ni dojam da ikoga isključuje. Samo je ciljana – ili, kako si sama rekla, koncentrirana na jednu državu. Zašto je to nekima problem? I još nešto – misliš li da vjernici u drugim državama ne mole za svoju državu? Osobno sam imala prilike čuti neke strance kako mole za svoju državu. I znaš što? Ja sam im se priključila, kao što su se i oni priključili molitvi za Hrvatsku. I to je po meni jedno prekrasno zajedništvo koje nikoga ne isključuje.
Ma vidjela sam da isključujete anonimnu osobu, jer kažete sada recimo: “da bi se s sv. Josipom malo “politički” – barem tako zvuči – pogađao ili dogovarao kome da bude zaštitnik ili ne, to je stvarno van svake pameti i više djeluje kao ruganje”
Mislim da nije mislio na to da se politički išta dogovara sa svetim Josipom i slično, nego da je baš mislio kako ne treba mješati vjeru i politiku, tj. sigurna sam da je mislio kao ja, zato sam i spomenula tu osobu. Mislim da nema veze s politikom, nego baš sa vjerom i duhom kao takvim, da ga je zasmetala ta molitva jer je osjetio nešto političko, kao što sam i ja već spomenula-nešto što nije toplo i koncentrira se na određenu državu, sa završetkom s predsjednikom.
Neke ljude jednostavno takva molitva ne inspirira, već djeluje hladno i kao neki dokument o državi i naciji koji treba bit molitva. Kao da je toj osobi koja je napisala itekako bitno koje je nacije i kao da joj nije svejedno.
To nekako ne spada ovdje i neki ljudi su se usudili primjetiti. I ja sam se usudila reći, jer znam da se može protumačiti kao napad i slično, ali moramo reći što mislimo, jer-to smo na kraju krajeva mi sa svim svojim slabostima, kao i naši susjedi, naši najbliži došli oni iz Australije ili živjeli u Hrvatskoj cijelo vrijeme.
Probajte shvatit barem na trenutak što je taj Anonimni osjećao, pa ćete vidjeti da se može gledat i samo kao mišljenje i kritika, i da možete razgovarati šire, a ne reći samo-da ili ne. Baš bi bilo lijepo i zanimljivo…
Meni je bio simpatičan sv.Petar baš zato što je bio čovjek prve reakcije, nije obuzdavao svoju stravstvenost. Mislim da je Anonimni sličan njemu i zato se ponekad čini…(znate već i sami što mislite o tim postovima dosad) 🙂
Ali, ja se potpuno slažem s tobom, Lara, zato me čudi gdje si vidjela u mom komentaru da nekoga isključujem. Svaka misa je sveopća molitva za cijeli svijet, svakoga dana imam misu i molim za sve, ali ljude s kojima živim i koje susrećem normalno je da vidim njihove potrebe i tjeskobe pa nastojim moliti i za to. Molitva mora biti ciljana osobito spram onih koje mi je Bog stavio na moj životni put. U službenoj molitvi Crkve u liturgiji se nikad ne obraćamo osobno svecima, već molimo Gospodina da po njihovim zaslugama baštinimo milost zato što je to zajednička molitva cijele Crkve, a u pučkoj pobožnosti se upućuje molitva svecima jer su oni naši zagovornici kod Boga. Mi kršćani katolici vjerujemo u njihov zagovor jer su sjedinjeni potpuno s Bogom u ljubavi. Crkva je jedna i zemaljska i nebeska, jedna je još na putu, a druga je prešla ovaj put i ušla u slavu nebesku.
Ne znam zašto te dileme za koga moliti ili ne moliti. Molitva svetom Josipu koja je preporučena je samo jedna nakana koja ne isključuje druge. A što anonimni ne razumije otajstvo svetih i da bi se s sv. Josipom malo “politički” – barem tako zvuči – pogađao ili dogovarao kome da bude zaštitnik ili ne, to je stvarno van svake pameti i više djeluje kao ruganje, a ne neki suvisli komentar. No, tebi, Lara, hvala i nastavi moliti za sve ljude bez obzira tko su i što su, ali prvo gledaj one koje ti je Bog stavio na tvom životnom putu. Jer, to su naši bližnji. Nije meni bližnji moj brat koji živi, recimo, u Australiji, već moj ukućanin, moj susjed, moj kolega na poslu, itd.
Lijepi pozdrav!
Dragi fra Petre, sigurno vam je to bilo lijepo vrijeme koje ste proveli vani, i ja sam također prošla slično, to je bio velik dar i bogatstvo koje se nikad ne izgubi.
Kad ja ne shvaćam dubinu te molitve, i zato sam shvatila što su neki htjeli reći.
Moja je familija podrijetlom iz Hrvatske i Češke. Trebam li ja pisat takvu molitvu i za domovinu Češku?
Nemam potrebe pisat molitvu za Češku. A volim i tu zemlju i nekako mi je čudno moliti samo za ljude s hrvatskog teritorija.
Jer-što je to domovina u ovoj gore molitvi? Jesu li to ljudi ili određen teritorij ili vlada s predsjednikom? Ljudi su portabilni, mnogi Hrvati žive u Australiji, mnogi osjećaju privrženost toj zemlji jednako kao i svojoj, jer su se navikli i tamo upoznali dobre ljude koji su im bliski i slični. Jer, meni su naprimjer bliži neki ljudi iz Italije, nego što su mi neki ovdje. To nema veze sa zemljom shvatila sam kroz odrastanje, ta ljubav prema ljudima i da su mi jedni bliži neg drugi-nema veze s domovinama. Ne volim ‘svoje’ više.
U Češkoj kod rođaka neobično mi je moliti samo za ljude s tog teritorija i samo tu domovinu.
Ako se udam za Čeha, i naša djeca idu malo kod bake u Hrv., pa natrag u Češ., obadvije zemlje su im bliske, trebaju li napraviti molitvu sv. Josipu za Češku Republiku i predsjednika i poslati?
Ne osjećam dubinu i toplinu na takav način, i ne razumijem zašto bih voljela više svoju domovinu od neke druge? Jer ste rekli ‘tko voli svoje’. Ali, kad ju volim jednako kao i druge,ma ni ne volim nikakve domovine, nego ljude. Državu mogu voljeti u smislu da je dobra za shopping ili zaposlenje. Zatim volim bliskost prema jeziku, krajoliku,kulturi,klimi i mentalitetu dobrih ljudi kao što je moj djeda iz Slavonije. Jel se na to mislilo u molitvi? Ne vidim. Onda se mogu počet molit i za Slavoniju posebno koja mi je isto kao dom, zatim za Istru, jer sam i tamo zaista doma.
Ili recimo molitva sv.Josipu za Virovitičko-podravsku županiju i sve županije i njihovog župana nakon te, zato da molitva za domovinu bude još dublja?
Možete li sad barem malo vidjet što sam mislila pod tim da mi to nema nikakvog osjećaja i dubine dok sam čitala i pročitala?
Ne znam ni za što se molim kad je formulirano kao ta molitva.
Ne znam bi li se Anonimni složio s ovim ili shvatio što osjećam kao vjernik prema tome…možda je mislio baš tako.
Možda i vi fra Petre razumijete, iako možda ne osjećate isto, ljudi imaju različit senzibilitet i različitu percepciju stvari koje im dolaze ususret u životu, toga sam svjesna.
Ovo prvenstveno pišem da s nekim podijelim mišljenje i zato hvala na čitanju do kraja.
Lara
Draga Lara, ja se potpuno slažem s tobom. Ja sam osobno dugo živio – dok nisam došao u samostan, 27 g – u multietničkoj, religijskoj i nacionalnoj sredini i nije mi uopće strano vidjeti Gospodina u svakom čovjeku, bez obzira na njegovu vjeru, nacionalnost ili boju kože… Doručkovao sam s Albancem, pio sam kavu sa Crnogorcem, na gablec išao sa Srbinom, a uvečer blagovao sa Romom i išao na piće s Turčinom.
Samo mi reci kako si u poticaju za molitvu za Domovinu vidjela da se radi o nacionalizmu, da se izjednačuju vjera i nacija i sl. Gdje je rečeno da smo protiv drugih ako molimo za svoje, pa to je podmetanje. Poštovani anonimni bi trebao malo poznavati povijest spasenja, a posebno eshatologiju. Povijest spasenja je počela kroz jedan narod, nastavlja se kroz mnoge narode koji se slivaju u jedan Božji narod – Crkvu, a potpuno jedinstvo i nerazličitost će se ostvariti u paruziji – na kraju vremena. No previše je tu insinuacija, tobože čitanja među redaka i, nažalost, podmetanja. Jer se u prvom komentaru nije govorilo o drugom mišljenju, nego licemjerno podmetanje da ako netko moli za svoj narod automatski stavlja granice drugima i mrzi druge. Samo onaj koji iskreno evanđeoski ljubi svoj narod može ljubiti sve narode. To je bit ljubavi da se ne ograničuje samo na jednu osobu ili skupinu ljudi ili narod-naciju. Mene bi bilo sram tako nešto podmetati nekom tko voli svoje.
Bog s tobom!
Evo kako sam ja kao čitatelj ovo shvatila otprilike,(budući da su postovi jako dugi i ne mogu ulaziti u sve detalje sad): Mislim da je Anonimni posjetitelj tko god bio htio izraziti svoje mišljenje da narodnost nema veze s vjerom, jer bi svi ljudi trebali biti braća u Kristu, a ne se dijelit po političkim granicama i jednostavno ne bismo trebali razlikovati kršćane po tome gdje su se rodili, nego po tome u što vjeruju i što osjećaju kao ljudska bića.
Iako te granice realno postoje u ljudskom životu, ako se okrenemo duhovnome, mislim da nema potrebe koncentrirati se na određenu naciju, nego svima posvetiti istu naklonost i pažnju. Jer ja recimo jesam Hrvatica, tu sam i rođena i volim svoj jezik jer sam na njemu govorila prve riječi i čitala prve priče, izmolila prvu molitvu…ali on je još vrjedniji kada ga volim jednako kao i svaki drugi jezik i narod-mogla sam biti i Talijanka, znam da bih osjećala nešto posebno za tu kulturu i jezik,kao što su priče na talijanskom i nešto čime odiše moja kultura i krajolik, ali ta je moja posebnost čisto kulturalna i slučajna, i mislim da Isusu ne radi nikakvu razliku jesam li ja Hrvatica, a neka druga žena kao ja Talijanka, Čehinja ili Francuskinja. Zar ne..?
O ovome sam već prije razmišljala i zato sad odgovaram tu ustvari. I sretna sam da tako to doživljavam i što me moja vjera povezuje s drugima jednako, iako ne znam sve jezike i iako žive pod drugim podnebljem s nekim drugačijim svakodnevnim navikama-braća i sestre smo u Kristu, i to me osobito veseli što nema razlike među nama, a možemo učiti jedni od drugih neke praktične ovozemaljske stvari i ne osjećati se različiti pred Bogom.
Sve molim samo da pročitaju tekst Poziva na molitvu i prvi i drugi komentar pa mi, molim vas, iskreno recite – osim anonimnog jer je on svoje rekao – kakve veze ima prvi komentar sa molitvom za ljude i to današnjim teškim vremenima.
Recite mi što sam to podmetao anonimnom u svojim komentarima. Očito je ovdje potrebno više mišljenja da se dođe do pravog zaključka. Žalosno je da jedan “vjernik”, kako se sam anonimni predstavlja da ga ništa od onoga što sam napisao u prethodnom komentaru ne dira, pa se još više obrušio opet na Crkvu, svećenike, svjetovne franjevce, pa i neke laike, kao na primjer na staru bakicu u našoj crkvi kojoj je zasmetala nečednost. Tuđa duša i njezina osjetljivost ga ne zanimaju.
Ja sam svoje završio, a ako netko još ima namjere polemizirati s anonimnim neka nastavi, a njegovo skriveno predstavljanje krije, ustvari osobu koja uopće nije ono što se predstavlja i da mene ne poznaje. Možda živi vrlo blizi mene.
Hvala ako ste potrošili vrijeme na mene, a još veća hvala ako niste!
Naravno da nemam što odgovoriti na riječi fra Petra, kad one nemaju nikakve veze s onim što sam ja rekao.
Ali odbijam da mi se u usta stavlja kako ste svi vi za mene “jad i bijeda” i kako “nemate pojma o vjeri”. Ja fra Petra uopće ne poznajem, osim na osnovi ovih dviju rasprava – one o evanđeoskom siromaštvu i ove sada o povezivanju crkve i nacije. Nikad ga nisam vidio u živo i jedinu sliku koju o njemu imam stvorio sam po onome što je ovdje pisao. I istina je da, na osnovi toga što je ovdje pisao, nemam baš dobro mišljenje o njemu. Površno čita tuđe postove, ne pamti tko je točno što rekao pa riječi jednoga stavlja u usta drugoga (na temi o siromaštvu), brz je na presudi, rijetko se poziva na izvore a kad se i poziva često ih navodi izvan njihova pravog konteksta, ubacuje neprestano neke opomene glede suvremenih new-ageovskih/neoliberalističkih/reformiranih shvaćanja iako se ja cijelo vrijeme držim samo učenja Katoličke crkve, nastupa kao da je apsolutno nepogrešiv i kao da nema šanse da bi išta mogao naučiti od ikoga ovdje i, konačno, ne pokazuje apsolutno nikakvu želju da, ako neke ovce i jesu možda zabludjele, iste privuče natrag k stadu, nego ih, naprotiv, smatra vukovima koji dolaze dobre ovce odvući u propast. Dakle, na osnovi toga kako sam ga ovdje doživio, nisam stvorio baš lijepu sliku o njemu. I to je istina. Ali “jad i bijeda” stvarno nije fer da mi se stavlja u usta.
On misli da sam ja veoma u krivu što vjerujem da smo pozvani na siromaštvo i da budemo svi jedan narod Božji, bez ikakvih granica i podjela. I to je u redu, neka samo tako misli – Bog će nam suditi obojici. Ali ja njemu nisam nigdje podmetao: “vi mislite da sam ja jad i bijeda”, ili kao što je rekao na temi o siromaštvu: “vi blatite i mlatite”… Ne, za mene je on samo čovjek koji ima stajalište različito od mojeg i točka. Za mene onaj tko misli drukčije nije “jad i bijeda”.
A sad natrag na temu. Ovakvo povezivanje Crkve i nacije je specifično za one krajeve koji su stoljećima bili izloženi ratovima, a pogotovo ako se još nalaze i na granicama s drugim denominacijama ili religijama. Svi jako dobro znamo kakve su strahote nastale zbog ratova s Turcima, a još bolje što se dogodilo zbog težnji nekih usijanih glava u Srbiji. I jasno je da su ljudi čiji su životi bili ugroženi od agresora koji je imao ne samo drugu zastavu, kulturu i običaje, već i vjeroispovijest, često svoju “nacionalnu” borbu za opstanak povezivali i sa svojom vjeroispoviješću. Međutim, sada više ne postoji praktički nikakva opasnost da će netko htjeti proširiti svoju vlast na ovaj dio zemaljske kugle i vrijeme je da se prestane govoriti o sprezi naroda i Crkve.
Jer, iako je ta sprega često davala ljudima moral i snagu da se bore i obrane svoje gole živote, jednako je tako dovela i do oštećivanja i rušenja pravoslavnih crkava, nemali je broj svećenika s propovjedaonica pozivao narod na podršku ratnim zločincima, a iz te je sprege nastala i, po meni, najveća sramota Katoličke crkve na ovim prostorima – skupocjena mramorna zgrada vojnog ordinarijata (koja nije ništa drugo doli spomenik socijalnoj neosjetljivosti nekih struktura unutar Crkve). Zapravo, možda je veća sramota predstavljanje knjige o Thompsonu na Kaptolu, ali to je događaj koji se zbio i prošao, dok će taj mramorni hram boga Marsa stajati još tko zna koliko.
Ja sam više godina živio izvan Hrvatske i mogu vam reći, na primjer, da nigdje nisam vidio da se na vjenčanjima viju nacionalne zastave kao kod nas. Jer, doista, kakve veze ima sakramenat braka s nacionalnom zastavom?
I istina je da su pape znale moliti za narode i države, ali ne možemo to ovdje potezati kao argument, jer prosječan čitatelj ove stranice jednostavno ne zna dovoljno o crkvenoj povijesti, ili povijesti uopće, ili Crkvi uopće, da bi mogao tu informaciju ispravno shvatiti.
Sveta stolica je državno-pravni i politički subjekt, ona vodi međunarodnu politiku, ona se i sama morala boriti za svoj teritorij, koji je s nekadašnjih Papinskih država skresan na područje nedovoljno veliko čak i za smještaj administracije. Nije, naime, isto kad jedan papa, koji je politički subjekt, moli za neki narod i kad ta molitva dolazi iz “našeg e-sandučića”. A nije isto ni kad jedan doktor teologije moli za jedan narod/državu i kada to čini laik, jer zbog svog obrazovanja drukčije shvaćaju svoju molitvu. Naravno da nam je već Isus Krist rekao neka poštujemo svjetovne autoritete i neka se podvrgavamo svjetovnim vlastima i da je time opravdano ne težiti nekakvom anarhističkom društvu. Ali između prihvaćanja granica (i njihovog prirodnog procesa ukidanja sa sazrijevanjem demokratskih i miroljubivih društava) i ljubljenja komada zemlje koje su stvorili ratovi postoji velika razlika.
I još nešto. Povijesno gledano, jedino je judeo-kršćanska tradicija unijela ideju da su svi ljudi braća. Sve ostale religije staroga vijeka bile su vezane uz neki ethnos, dakle “narod”. Dapače, kad bi jedan narod pobijedio drugi, osvojio njegov teritorij, pobijeđeni je narod bez oklijevanja prihvaćao agresorove “bogove” i napuštao štovanje onih koje je dotad štovao. Smatralo se da su, pazite sad, bogovi zaštitnici naroda. I kad bi jedni zaštitnici pobijedili druge zaštitnike, ti bi zaštitnici očito bili moćniji pa bi se poraženi počeli utjecati njima. Povezivanje religije i naroda je, dakle, povijesno gledano, poganska, politeistička vizija.
I pravom kršćaninu bi trebala biti strana.
Jer, idemo karikirati. Ako je sveti Josip stoljetni zaštitnik hrvatskog naroda, onda:
1.) sprečava li ga to da istovremeno bude i zaštitnik drugih naroda?
2.) je li možda, kad su nas Nijemci napadali, on istovremeno obnašao dužnost zaštitnika u obje države pa se našao u sukobu interesa?
3.) je li Njemačka imala nekog jačeg zaštitnika i bismo li trebali razmisliti da se priklonimo tom, njemačkom zaštitniku? jer, iako Njemačka nije dugo zadržala teritorije koje je osvajala u svjetskim ratovima, osvojila je prije kroz povijest golemu zemlju, narod joj je 15 puta brojniji od našeg, bogatiji i nikad nije doživio agresiju na svom teritoriju… ja glasam da se svakako čim prije priklonimo
njihovom zaštitniku, ili zaštitnici – nemam predrasuda glede spolova, jer očito puno bolje obavlja svoj posao…
4.) ako se ja, Hrvat, oženim na primjer, Šveđankom, hoće li sveti Josip ostati zaštitnikom i mojih potomaka, budući da neću zadržati čistu genetsku liniju, te ako da – do kojeg koljena ili do kojeg stupnja miješanja s drugim nacijama?
5.) ako se ja, Hrvat, opet odselim nekud izvan ovih granica iz 1945., hoće li me i dalje štititi, ili se u stranoj zemlji moram obratiti lokalno nadležnom zaštitniku?
Ne želim ovim karikiranjem nikoga ismijavati, nego samo pokazati zašto smatram da je ovo besmisleno i da pripada antičkom pogledu na svijet, a ne kršćanskom.
Ako želite promijeniti temu, to je u redu, ali stalno podmetati stvari koje nemaju veze sa tekstom objavljenim kao poticaj na molitvu za domovinu, onda je jasna tendencija da netko u sebi nosi mržnju. Jer svaka reakcija je tako negativna da nema smisla da se na ovom blogu uopće pojavljujem. Niti tekst govori o granicama, o narodnom egoizmu; niti potiče na išta negativno. Koliki su pape i biskupi molili posvetne molitve za mjesta, narode i države. Sam bl. Alojzije Stepinac često je to činio, ali vjerovatno ni on nije baš shvaćao Isusa. Vjerovatno nitko od njih nije Isusa razumio, osim naš anonimni. Ne znam što je onda Pavao mislio kad je rekao “najprije domaćima u vjeri pa svima”? – vjerovatno ni on nije shvaćao Isusa. A za svoj narod – koliko je bio sebičan – molio je da se spasi pa makar on i vječno bio proklet.
Ne znam čemu sve te insinuacije kako: Hrvati bi samo vladali, mislili samo na sebe, gradili ponovno kulu babilonsku…, na najobičniji poziv i poticaj na molitvu u ovim teškim vremenima. Hrvati nisu nikad vodili osvajačke ratove, vječito su morali braniti svoj dom i obitelji, a skoro svi narodi oko nas su vodili takve ratove. No moram dodati još i ovo, jer sve mi smrdi na neki pacifizam, a pacifizam nema nikakve veza sa Evanđeljem. Ovih dana smo čuli Isusove riječi: “Nisam došao donijeti mir nego mač” – (drugi evanđelist kaže razdjeljenje). Isusov mir je ne mirenje sa zlom, i neminovno je razdjeljenje. No radi tog pacifističkog “mira, demokracije i jednakosti” se vode danas ratovi na istoku, jer bi drugi htjeli donijeti mir tim narodima, naravno demokratski i pacifistički raspoloženi zapadnjaci.
Tko ne ljubi onoga s kojim živi, laže da ljubi onoga preko granice, bilo u susjedstvu ili u dalekoj Africi ili Australiji.
Zanimljivo je to što se anonimni čudi i misli čemu moliti, zar sv. Josip to ne zna, zar Bog to ne zna. Zanimljivo? On izgleda ima savršenu spoznaju pa smo svi mi za njega jad i bijeda – bar je o meni to mišljenje više puta izjavio – nemamo pojma o vjeri. Zatvorili smo se u svoju sebičnost: osobnu, iz interesa u obiteljsku ili samostansku, mjesnu ili regionalnu, narodnu ili nacionalnu. Samo ne znam zašto nas je onda Isus naučio moliti Oče naš u kojem su sažete sve ljudske potrebe, duhovne i materijalne.
Žao mi je što moja braća i sestre iz FSR-a nasjedaju, a dobro znaju da je njihovo područje rada i djelovanja – već postojeće – jako veliko i da ih svakoga dan očekuje da se uključe, ili nisu sigurni pa im je anonimni “spas u zadnji čas”. Mnogi od njih već sudjeluju u evanđeoskim djelima i treba samo ustrajati. A drugi neka mijenjaju svijet. To im od srca želim.
Što se tiče onog o molitvi u nevolji uspoređenoj s molitvom u blagostanju… Tu se ne znam pozvati na nešto što magisterium uči, al imam nekakav osjećaj u duši vezan uz to pa na osnovi njega imam i svoj osobni stav… Kao što je Majka Tereza rekla, Boga treba ljubiti ne zbog onog što nam daje, već zbog onog što oduzima. Kad je čovjek u blagostanju, ispravno je da bude zahvalan i da to izrazi molitvom zahvalnosti. Kad je u nevolji, razumljivo je da je potresen i da to izražava molitvom kojom vapi za pomoći. Ali nijedna od tih molitava (u većini slučajeva) nije duboka, jer se bavi ovosvjetovnim stanjem čovjeka. Bilo da Mu zahvaljujemo što nam je dobro, bilo da molimo da nam bude bolje – bavimo se istom stvari – ovosvjetovnim blagostanjem. A, iako je svakako i takav oblik molitve potreban, jer kršćanin Boga treba uključivati u svaki trenutak i svaki segment svoga života, to je ipak molitva za ono što Bog daje. A ja se ne bih mogao više složiti da Boga treba prvenstveno ljubiti (i moliti) zbog onoga što nam On oduzima.
To je puno dublja molitva i puno svetiji odnos s Njim.
Kao što Isus kaže, ako ljubimo samo one koji nam čine dobro i koji nas ljube – to je plitka ljubav i mala će nam biti plaća.
Tako i ovdje – ako Boga ljubimo i molimo samo zato što nam daje svjetovno dobro – plitko je to.
Kad nam Bog oduzima, svjetovnim očima gledano on nam ne čini dobro. (Gledano duhovnim očima, upravo je suprotno: čini nam neizmjerno veće dobro negoli kad nam daje svjetovna dobra.) I samo kad ga ljubimo zbog toga što nam oduzima, molimo i volimo doista duboko.
Svetom Franji je sve oduzeo, kao i svima kojima je otkrio više duhovne sfere. Jednostavno su im svjetovna dobra izgubila svaki okus i u njima više nisu mogli pronaći nikakva zadovoljstva, sigurnost i utjehu. (Tu sad još dolazi i priča o mračnoj noći duše, ali ne želim ovaj odgovor pretvoriti u predavanje, niti u homiliju.)
Sve u svemu, vjerojatno su već i apostoli mislili kako će im biti dobro ako se budu držali Krista, a ispalo je baš suprotno – sve im je oduzeo i skoro svi su umrli teškom mučeničkom smrću.
Dakle, već u njima imamo pouku da u Bogu ne trebamo tražiti samo instancu koja podijeljuje svjetovna dobra onima koji joj se dodvoravaju.
Na seminaru/obnovi sad kad smo slavili 800. obljetnicu reda, moja djevojka i ja ušli smo u crkvu i jedna žena je stajala ispred škropionice i nije se htjela pomaknuti, nego smo se morali provlačiti iza nje da bi mogli do svete vode. Kad smo se prekrižili i počeli slušati propovijed, prišla nam je i rekla: “Gospodična, obucite se, ne možete takvi biti u crkvi, kakvo je to poštovanje prema Bogu?”. (Moja djevojka je imala najobičniju haljinu s naramenicama, nikakav dekolte, što ni inače ne nosi, nego jednostavno haljinu koja otkriva ramena.) Pomakli smo se na drugi kraj crkve, da bismo imali mira. Onda su se dvije gospođe ustale i izišle i ona je pojurila, agresivno zgrabila njihove stolce ispred nekoga tko je želio sjesti i odnijela ih sebi i svome (očito) sinu. Njen sin ima neki oblik mentalne retardacije, mislim da je Downov sindrom i s tim nije lako živjeti, vjerojatno su dosta propatili i razumljivo je da ta gospođa traži utjehu i smisao svoje patnje u Bogu. Ali je isto tako očito i da ljubav Božju ona uopće ne razumije. Zašto to pričam? Zato jer želim pokazati kako u konačnici izgleda kad se Bogu pristupa kao nekomu koga se dobro držati na isti način na koji je dobro imati neku “vezu” u zdravstvu, ili još bolje u “vladi”. Dakle, još jednom, moje je osobno mišljenje da su i molitva zahvalnosti i molitva vapaja za svjetovna dobra korisne i ispravne, ali nedovoljne i jednako plitke.
A to je onda i početak odgovora na pitanje treba li Bogu “zlo” da nas privuče k sebi, odnosno potakne na akciju. Jer, ako mu priđemo samo zato da nas utješi kao što bi nas utješio neki svjetovni moćnik – onda ne samo da mu se nismo približili, nego smo se možda i još više udaljili – pa ne puštamo ljude k škropionici, opominjemo ih zbog “nepoštovanja” prema Bogu, iako ih je on stvorio golima i njemu samom nimalo ne smeta njihova golotinja, uzimamo stolce ispod stražnjica svojoj braći i sestrama i tko zna što još sve ne.
Što se tiče toga bi li se FSR trebao držati samostana, crkava i sakristija, ili bi trebao imati svoju ulogu i u javnom, svjetovnom životu – i opet ne vjerujem da je izbor ili-ili. Dapače, ne vjerujem da, ako sam pravi kršćanin, uopće i mogu reći što je svjetovno, a što duhovno. Meni je sve duhovno. Ako ne samo ispovjedamo, nego i doista osjećamo da je svaki čovjek i svaka životinja i svaka biljka Božje stvorenja, onda nam je svaki susret sa svakim od njih – duhovan. Moram platiti račune u banci? To je isto duhovni susret, ako je za mene ta osoba koja radi na šalteru doista stvorenje Božje. Idem kupiti novine? – ista stvar. A tako onda i s borbom protiv socijalnih nepravdi i sličnoga – to je borba protiv toga da jedno Božje stvorenje uzima sebi za pravo da izrabljuje drugo. Ako doista gledam svijet kršćanskim očima, nikakve razlike nema između onoga što se događa u firmi u kojoj radim, školi koju pohađam, zgradi kojoj živim ili u crkvi u kojoj molim.
Ako doista sve gledam kao Božje stvorenje, nisam uopće u dilemi čime bi se FSR trebao baviti. A niti bi li trebalo svetog Josipa nazivati “stoljetnim zaštitnikom hrvatskoga naroda”. Ako su ne samo svi ljudi djeca Božja, nego i svaka vlat trave Božje stvorenje, siguran sam da sveti Josip puca od smijeha na takve rečenice.
A ako ne gledam svijet takvim očima, onda nemam nikakvog razloga ići ni u crkvu, jer se onda tamo samo pričaju lijepe ali prazne i neistinite fraze.
Bok svima! Hvala ti anonoimni što uopće sudjeluješ u ovome. No nastavimo dalje. Što se tiče jugoslavije moja obitelj imala je dosta problema od tajnog krštenja pa nadalje ali da budem iskren ja bi najrađe jugoslaviju preskočio i fokusirao se na današnje stanje i našu budućnost.Zanima me tvoj pogled oko sudjelovanja kršćanina u praksi “Jer nije kršćanski život samo odlazak u crkvu. Kršćanski bi bilo boriti se protiv socijalnih nepravda, zločina, grijeha struktura…”
Vidiš ja tu imam dosta problema u jednu ruku imaš potpuno pravo treba djelovati boriti se za pravdu ali ima nešto drugo što sam se ja šokirao kad sam saznao da molitva koju molimo prema Gospodinu nije toliko “”efikasna”” kada sve imamo, kad nam ide sve dobro.Tipa posao, žena, dijeca itd. Tada njčešće molimo molitvu zahvaljenja no ona nije toliko jaka kao ako smo u teškim mukama nezaposlenos, siromaštvo, rat, priro. katastrofe itd. U jakim teškoćama bilo kakvi vapaj zahvalnost itd. je daleko veća pred Isusom. I tu meni počinje poblematika. Trebali Isusu “zlo” da pokrene ljude s mjesta?? Ovo je bogohulno sto pričam ali zanimljivo za razmišljati. Čovjeku kojmu ide dobro nije spreman na promjene on ulazi u neku rutinu uvijek isto! Zašto mjenjati nešto ako mi ide dobro! I tu stajemo tražiti istinu ili prosvijetljenje (duhovni rast) ili tome slično. Kako nekoga potaknuti na pokret??? Evo u Hrvatskoj sve gore i gore i sad od jednom sidikati, studenti radnici, prosvjetari itd. sad su se sjetili kad nema više manevarskog prostora. I što će mo sad ???? Evo zadnje: povećanje cijene struje u iduće 3 god. i povećanje plina od 2,4kn ide u pravcu 3,5-4 kn. Jel vi znate sto to znaci za svakodevni zivot.!!! I sad Ja imam pitanje za sebe sto treba raditi FSR??? Jel to crkveni red ili svijetovni red ??? tj. dali da se bavimo crkvenim stvarima zatvorenog tipa npr. karitas, crkveni blagdani, hodočašća i tome slično znači usko vezani sa prvim redom fratri (Život oko sakristije). Ili je FSR stvoren od Gospodina da se posveti svjetovnim starima borbi za pravdu, griješne stukture, razotkrivanje krupcije, nabava hrane za članove i dr. , ekologija itd. ??? U svjetovnom duhovnost igra manju ulogu dok terenski rad puno gora stvar gubitak posla, život na kocki, stjecanje novca???
Odgovor na ovo pitanje još nisam našao! Mada sam evo 5 god. u FSR-u i redovito dolazim na sastanke grupe.Srećom moja je grupa odlična jedva dočekam da ih vidim.
Htio bih baš čuti tvoje mišljenje anonimni ! Što ti mišliš o FSR-u !Što bi trebao biti fokus rada?
I kako bi TI htio da Crkva i FSR- djeluje? Koja bi bila tvoja vizija cijele priče ?
Jednoumlje da TO ga nažalost ima međutim nekad ni ja nisam siguran jeli to jednoumlje ili vježba poslušnosti???Općenito! Razgovor sa svećenikom je jako gadna stvar ona može biti dvosjekli mač za vjernika. Ako je svećenik u pravu tad je sve pet ali ako je u krivu što onda??? I kako će mo znati da je u krivu???? Jer on ima Duha Svetoga nad sobom koji ga potiče da govori uvijek istinu???? No iz prakse znamo da i to nije baš tako pogotovo ako se radi o svjetovnom starima!Sa jednim sam fratrom tako neformalno pričao o tim stvarima oko svjetovnih voda on mi je rekao kako su njemački svećenici postali sve više menađžeri svećenici a ne duhovni voditelji što je prouzrokovalo teško stanje u njemačkim crkvama! To sam i osobno doživijo kad sam išao na misu npr. skoro da nema ispovjedi uopće a svi idu na pričest.A o broju svećenika da ne govorim!Po mojem mišljenju gledajući Isusa u evanđelji nemam osjećaj da je Isus bio zatvorenog duha nego jako otvorenog On je sve prihvaćao i svakoga (rimski stotnik). I mislim da tu počinje početna stepenica za svakog kršćanina imati otvoreni duh prema svima!
“Provokacija” ili potraga za odgovorima? Mi u FSRu moramo jako paziti što pričamo jer ne znamo tko je anonimni ovaj ili bilo koji drugi. Mi neznamo po kojoj osobi se Gospodin očituje i želi nas nečemu naučiti. A još gora stvar je priča o dobrom pastiru ostavi 99 pravednih i ode po izgubljenu. Nekad imamo ulogu pastira ali i nekad smo i izgubljena ovca.Pazimo sto pričamo jer neki su pričali i sa anđelima da to nisu znali!Ljubav je mjerilo svega nježnost, krotkos, poniznos je tražena u ovo slučaju. Pogotovo ako mislimo da imamo veću duhovnost što god to bilo!
Stoga meni je Fra. Petar super svećenik jer evo on ipak je spreman pisati na blogu to je odličan potez. To mu se treba priznati što je je ! Da bar imamo više takvih svećenika to bi bilo super.Samo hrabro prvi rede!
I za kraj DA uvijek nam se desi da nekog povrijedimo u razgovoru ali povrijeđeni ima šansu da oprosti i tako zaradi mali novčić na nebu! Ako nas netko ne povrijedi kako mislimo da će mo nekomu oprostiti i dobiti milost. Stoga nužno je graditi mostove među ljudima ma koliko “””provocirali”””.
Mir i dobro svima!
Iako ne mogu naći ništa krivog u tvojim riječima, nekoga si sigurno povrijedio, jer ovdje svako izražavanje mišljenja nekog vrijeđa. Tako je bilo na temi o apostolskom siromaštvu, tako je sad na ovoj i očito je da će tako biti na svakoj. Dijalog nije moguć, jer su očito neki toliko uvjereni u svoju ispravnost i nepogrešivost da svako suprotno mišljenje ne može biti ništa drugo doli jeftina provokacija.
A oni za koje to ne vrijedi, koji bi mogli razumno razgovarati, oni ne žele protusloviti fra Petru pa jednostavno šute – što je razumljivo, ali ne baš divljenja vrijedno.
Ne slažem se jedino da sam u Jugoslaviji imao manje mogućnosti pokazati svoje kršćanstvo negoli ga imam sada. Da, naravno da su neki imali itekakvih problema zbog vjenčanja u crkvi, da su tadašnji moćnici zloporabili svoje položaje i da su počinili mnoga zlodjela protiv kršćana. Ali situacija se po tom pitanju nije nimalo promijenila. Da, danas više ne moram biti u partiji da bih napredovao na poslu, ali ako želim otvoreno iznositi svoja kršćanska načela, imat ću jednako velikih problema kao i u ranijem režimu. Jer nije kršćanski život samo odlazak u crkvu. Kršćanski bi bilo boriti se protiv socijalnih nepravda, zločina, grijeha struktura, korupcije, veza vlasti s kriminalnim podzemljem, nepoštovanja prema radnicima i čovjeku uopće, a za takve stvari se i danas gubi posao, a i glava, jednako često kao i u komunizmu.
Uostalom, čak i na ovoj stranici FSR-a očito vlada jednoumlje koje nije ni po čem različito od komunističkog. Pravo na svoje mišljenje imaš, ali ako ga izneseš – ti si antidržavni element.
Ovo što kažeš o problemu globalizacije je istina, ali kao što i sam kažeš – nemojmo brkati kruške i jabuke. To je jednostavno jedan drugi razgovor.
Bok svima ! Evo malo čitam pa sam odlučio da se i ja malo priključim!Mislim da se ovdje mješaju kruške i jabuke. Po mojem mišljenju anonimni i Fra. Petar su paralelno i u krivu i u pravu. Anonimni je točno rekao da granice koje su povučene su nekršćanski i tu bi se složio s njim. Jer u nebu nema granica niti narodnosti. Nitko od vidioca (Lurd, Fatima, Međ. itd.) nije vidio nacionalne simbole. Nego samo tri stvari raj, čištilište i pakao. Što znači da nebu uopće nije važno od kojega naroda potječeno ili nacije ili čak “vjere” nego tko živi temelje ljubavi (Savjest). Kao sto piše Kat. =” “791) Koji ste god u Kristu kršteni, Kristom ste se zaodjenuli. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!””. ILI iz Očenaša =” KAKO na NEBU tako i na ZEMLJI”. Znači opći princip u vezi naroda (država) u teoriju ne bi smio biti ili bolje reći mi kršćani moramo se zalagati da se sve granice ukinu je su one nekršćanske. Tj. cijeli planet morao bi biti jedna država (nema drzave) i “jedna nacija” i “jedna religija”. Jedinstvo svih ljudi projekt globalizacije kao sto Fra. Petar kaže:”Budući je globalizam biblijska ideja …” švo bi mogli reći da je točno ali kaže još:” gdje nitko ne gubi ništa od svoga a dobiva svaki ono što mu treba – to je i Isusova globalizacija.”. Tu baš nije sve jasno dali to znači da svaki narod treba imati svoju drzavu svoju religiju svoj društveni poredak. Po principu ovo je moje a ti kako hoćeš. Što je suprotno od globalizacije. Ili je Fra Petar mislio jedna religija više naroda (a društveni poredak ???). I tu dolazimo do nečeg što zaista je u pravu Fra P. kaže”Globalizam oduzima pojedincima ono što im pripada i na što po prirodnom pravu imaju pravo: npr. voda – ne može se privatizirati jer na to svi imaju pravo, no globaliste to ne zanima. Zašto bi se zadovoljio resursom jedne državice kad može vladati – lobiji – resursom cijele Europe ili pak cijeloga svijeta.”Tu je u punom pravu da se svijet ujedinjuje planet po pricipu sile. A dok mi kršćani pričamo priče dali treba nacija ili ne netko siluje ovu državu i cijeli planet uzduz i poprijeko.(Ovo je za anonimnog)I sad ako želimo nešto promjeniti i biti uzor drugima potrebno je imati svoju drzavu tj. naciju da bi u njoj pokazao kako jedan sustav može funkcionirati. U jugoslaviji nisi mogao pokazati svoje kršćanstvo. Nego ti je trebala jedna država u kojoj možeš slobodno izreći sto misliš tj. početak Kristove globalizacije. ALI praksa je praksa! Kako to postići! To je neko drugo pitanje! Ima vezano sa ciklickim i pravolinijskim sustavom (Entropijski-
prepostavljam da svi to znate.
Jedno pitanje za sve kako su se stvorile nacije poslije potopa ako je ostala samo Noina šira obitelj na planeti??
Za sada to je od mene ! Oprostite mi ako sam nekoga porijedio! To mi nije bila namjera ali volim sudjelovati u diskusiji!
SVIMA Mir i dobro!
lapsus revelator.
Softver koji koristimo za web stranice ima mogućnost automatskog objavljivanja članaka e-poštom. Fra Petar je zabunom poslao link na adresu koju koristimo za automatsku objavu. Članak smo obrisali kad smo to primijetili.
Da, izražavanje svojeg mišljenja je “provokacija”.
Pa dobro, onda neću više izražavati svoje misli, nego ću citirati Katekizam Katoličke crkve:
56) Pošto je jedinstvo ljudskog roda narušeno grijehom, Bog nastoji prije svega spasiti čovječanstvo spasavajući sve pojedine njegove dijelove. Savez s Noom poslije općeg potopa izriče osnovno načelo božanskog nauma spasenja prema “narodima”, to znači ljudima ujedinjenim po skupovima, “svaki s vlastitim jezikom – prema svojim plemenima i narodima”.
No, prije nego kažete: Pa, da, vidiš, Anonimuse, da nisi u pravu, pročitajte što slijedi:
57) Taj u isti mah kozmički, socijalni i religiozni red mnoštva naroda, koji je božanska Providnost povjerila na čuvanje anđelima, ide za tim da ograniči oholost palog čovječanstva, koje bi, jednodušno u opačini, htjelo samo stvoriti vlastito jedinstvo na način kule babilonske. Ali poradi grijeha, tom su privremenom naumu spasenja mnogoboštvo i idolopoklonstvo naroda i njegova vođe stalna prijetnja da skrene u poganske stranputice.
58) Savez s Noom ostaje na snazi sve dok traje vrijeme naroda, do proglasa Evanđelja u cijelom svijetu.
781) Sve se to dogodilo kao priprava i slika onoga novog i savršenog saveza koji se imao sklopiti u Kristu (…). To je novi savez u njegovoj krvi, kojim se iz Židova i pogana saziva narod da bude jedan ne po tijelu, nego po Duhu.
791) I napokon, jedinstvo otajstvenog tijela prevladava sve ljudske podijeljenosti: “Koji ste god u Kristu kršteni, Kristom ste se zaodjenuli. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!”.
127) Po krštenju postajemo udovi Kristova Tijela, “udovi jedni drugima”. Krštenje pritjelovljuje krštenike Crkvi. Iz krstionica rađa se jedinstveni narod Božji, narod Novoga saveza koji nadilazi sva naravna i ljudska ograničenja naroda, kultura, rasa i spola: “U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni”.
Draga braćo i sestre,
nemojte opet nasjedati na poruke “anonimnog”. Vaše dobronamjerne i iskrene poruke njega samo nadahnjuju na veće provokacije. A to nije dobro za nikoga. Postoji bolje rješenje, zar ne?
Mir i dobro svima.
Ružno i tužno? Da, to jest ružna i tužna istina da ta “domovina” koju neki tako “žarko ljube” nije ništa drugo nego posljedica tisućljetnih krvavih borbi za teritorij i moć. A i ta navodna stoljetna ljubav za domovinu je povijesno jako upitna. Kao što će vam i djeca koja su povijest slušala samo u prvom tromjesječju osmog razreda znati reći, nacionalna svijest je uglavnom proizvod devetnaestog stoljeća, a ne nešto što smo baštinili “od stoljeća sedmog”. Međutim, ni za ovakve teme ovdje očito nema sugovornika i nemoguće je iznijeti svoje mišljenje a da se odmah ne osjetite ugroženima.
Fra Petre, iskreno nemam pojma o čemu pričate. Kao i obično, napisali ste tek jedan dugačak niz nepovezanih misli koje nemaju nikakve veze s onim što sam ja rekao.
Ružno je i tužno što iznosi anonimni.Fra Petre, super ste odgovorili. Bog vas blagoslovio!
Hvala fra Petru na krasnom pojašnjenju, a “anonimnome” neka Duh Sveti rasvijetli tmine srca. Mir i dobro!
Čovjek je itekako određen mjestom, vremenom i prostorom. Globalizam svijeta to niječe, jer želi vladati svjetskim resursima, a države žele urediti život građana kako bi civilizacijski napredovao pojedinac. Ako anonimnom ne treba domovina neka samo tako živi. Ako mu nije stalo do identiteta neka samo tako živi. Ali, neka pusti na miru one koji žele imati svoj identitet, to im je dao sam Stvoritelj, zato će i njihova odgovornost biti veća, a to je ono što kršćanina čini kršćaninom – odgovornost.
Globalizam oduzima pojedincima ono što im pripada i na što po prirodnom pravu imaju pravo: npr. voda – ne može se privatizirati jer na to svi imaju pravo, no globaliste to ne zanima. Zašto bi se zadovoljio resursom jedne državice kad može vladati – lobiji – resursom cijele Europe ili pak cijeloga svijeta. Treba misliti i na najmanjeg čovjeka – globalizam to ne poznaje, barem ne ovaj svjetski. Budući je globalizam biblijska ideja gdje nitko ne gubi ništa od svoga a dobiva svaki ono što mu treba – to je i Isusova globalizacija. Svaki put kad idete u Međugorje možete to doživjeti. Ali taj globalizam vodi Duh Sveti, a svjetski globalizam je biblijska ideja bez Duha Svetoga.
Ja se ne ponosim, niti se stidim, ni zbog čega što je netko drugi napravio. Kao ni zbog onoga u čemu nisam imao izbora – a u mjestu rođenja to svakako nisam.
A granice postoje samo zato što su se razni moćnici tisućljećima borili za teritorij na kojem će vladati i nije me briga za linije koje su njihovi krvavi sukobi povukli.
I nisu mi ljudi koji, eto, žive unutar tih linija ništa draži nego oni koji žive izvan njih. Kao ni komad zemlje koji su mi kojekakvi tirani odredili da se po njemu smijem kretati bez putnih isprava – ne vidim nikakvog razloga zašto bih taj komad zemlje volio više nego neki na kojeg me ljudi u uniformama puštaju samo pod posebnim uvjetima.
Dapače, smatram da su povlačenje granica i bizarno načelo “narodnosti” u osnovi nekršćanski.
Čitava je ova planeta i svi ljudi na njoj Božje stvorenje i govoriti: “Ovo je naša zemlja, tu mi vladamo, vi ste druga nacija i ovamo ne možete doći” je nekršćanski.
Ovo je super ! Dajte još tema idemo na novi rekord!
E ova zadnja ti je dobra Fra Petre. Napokon !! Idemo u praksu !!!
Hvala Vam Svima jer ste mi dopustili da vas više upoznam. Samo naprijed svi i nadam se još nekoj temi!
Šteta da nemamo tehniku foruma to bi bilo dobro a ne blog sistem. Jel se tu može nešto napraviti ??
Samo znajte ovo ! Ako ovako nartalitet bude bio i ako se hrvati budu iseljavali kao do sad za nekih 200 do 300 god. više ili manje nestat će mo sa lica zemlje. Pitam se ! Koliko će tad ova tema uopće biti bitna ?
Mir i dobro svima!
Fra Petre, slažem se sa svime u vašem posljednjem postu, nemam što dodati, osim: amen.
Sljedeći put ćemo razgovarati, nadam se, na Kaptolu, kad budem u FSR-u.
Do tada, lijepi pozdrav svima.
Ma, znate, dragi moji sugovornici, mislim da se u našim komentarima i “molitvi” uopće ne radi o herezama ili slično. Sva naša rasprava se svodi na prioritete kako ih svaki od nas vidi ili možda i sam u svom životu ima. To čak, htjeli mi ili ne, određuje puno toga u životu, od prilika života pa sve do zvanja i poslanja. Žao mi je što od toga ne gradimo nešto pozitivno dajući svaki svoju različitost, nego se događa da teško prihvaćamo tuđe mišljenje, a često i drugima zamjeramo. Kanimo se ćorava posla.
Meni bi, recimo, bilo drago, a vjerujte mi da je i u prijašnjim raspravama, kad naš Anonimni iznosi mnoge stvari od širokog njegovog intelektualizma i znanja, samo što mi se ponekad čini ne baš na pravom mjestu. Drago mi je kad netko izražava svoju srčanost, svoju širinu srca, želju da druge brani, a ne da napada ili osuđuje, kad otvoreno kaže da mu je teško što ga drugi ne razumije, kad izražava žar prema nečemu, i još mnogo toga što bi se moglo iskoristiti za bogatstvo u različitosti, a k tome bi nas trebala voditi “ista misao Kristova” – kaže sv. Pavao u Poslanici Filipljanima.
Čuvajmo se posebno ovoga: da Sveto pismo ne iznosimo i tumačimo izvan konteksta cijele Biblije. To je najveća opasnost i put zablude. Volio bih kad bi netko za svaku temu ili pojam malo nešto istražio pa nam to priopćio kao argument ili informaciju, a da svi ostali, slobodno, kritički se osvrnu, ali opet ne paušalno već provjereno, ako ne, bolje ne komentirati već naći nešto u prilog tome kako bi smo se uistinu obogaćivali. FSR danas traži svoje mjesto u Crkvi i društvu. Pokušava izaći iz stoljetnih okvira, koji su bili posljedica prilika u nas. Treba nam, vremena da se snađemo, otkrijemo svoje mjesto i prepustimo se Božjem vodstvu, jer sada smo u generacijskim promjenama. Treba iskoristiti stare da mole, a mladi – svakako ne bez molitve – upuste se u veći angažman. Za to su nam potrebna braća i sestre koja su sposobna, stručna i iskusna u društvenim zbivanjima i prilikama, a svakako i oslonjena na Gosapodina.
Neka u svima nama bude ista misao Kristova!
Mir i dobro!
Fra Petre, jako mi je drago da ste prihvatili moju ispriku. Slažem se s ovim što kažete: “ljudi, stvarno, nemaju istu mjeru, isto iskustvo, ne baštine jednako polog vjere, ima slabijih od slabijih, i mnogo drugih razloga kako se ne bi sablaznili. Ljudi su jako sablažnjivi i nisu posve krivi za to sami, mnogo je razloga.” I, iskreno govoreći, ja to rijetko imam na umu i drago mi je da sam to kroz ove razgovore shvatio.
Neki su ljudi po prirodi bića zajednice, ja nisam. Ako se vratim formaciji, morat ću naučiti prihvaćati braću i sestre na način na koji to nikad do sad nisam znao. I to će biti jedan rast koji će vjerojatno biti težak. Ali svatko ima nešto za naučiti, a ono što se uči lako – rijetko je vrijedno učenja.
Marcela, hvala ti što me kušaš svojim usklicima: “Vjera i nacija! Da!”. Izvrstan izbor riječi u pravom trenutku.
A što se tiče ovoga: “Nikada nisam naišla da je netko komentirao molitvu!” – to je jednostavno zato što ne znaš mnogo o ovakvim temama. Dapače, u Crkvi postoji izreka: “lex orandi, lex credendi” – “kako moliš, tako i vjeruješ” i molitve su itekako komentirane i kritizirane u čitavoj povijesti Crkve. Uzmimo primjer nicejskog Vjerovanja – to su izjave koje su pažljivo odabrane i još pažljivije formulirane, kako bi se u jednoj kratkoj formi katolici ogradili od svih tadašnjih herezi. Jer nemoguće je očekivati od svakog kršćanina da će biti teološki obrazovan i razbijati glavu oko izraza tipa homousia, filioque i sličnih, ali Vjerovanje se lako nauči i onda se ispravno moli i ispravno vjeruje. A mnogi su vjerovali neispravno pa zato neispravno i molili i, da, bili su itekako komentirani i kritizirani. Je li moje kritiziranje ove molitve bilo ispravno? Ne, već sam rekao da nije, jer nije donijelo ničeg dobrog, nego je samo uznemirilo i fra Petra i praktički sve osim Denisa i Lare. I već sam se ispričao zbog toga. Ali nije točno da se molitve ne komentiraju. Ali dosta je bilo ovih rasprava.
Mir i dobro svima!
Draga Lara,
žao mi je što ste tako iščitali moj komentar,
nije mi bila namjera nikoga povrijediti. (očito jesam-oprostite na tome)
Bogu hvala na našim različitostima!
Ali vidim da ide u krivom smjeru pa bi rekla da za ovo služi neki forum tko voli tako komunicirati, šteta je koristiti ove stranice za ovaj način komuniciranja.
Mir i dobro!
a)”Sloboda je kad znamo svoje granice u svakom smislu.
Bez DOMOVINE!!! Svi bismo bili ANONIMUSI!”
Ti vidim imaš svoje granice i što se ljubavi i razgovaranja tiče.
Nadam se da je ovo kaj ću sad napisat jednako (bez)smislena rečenica, jer ne volim kad se nekog indirektno vrijeđa zato što se ne uklapa u nečije kalupe: Da smo OGRANIČENI, svi bismo bili MARCELA!!!
Sigurno zvuči super.
b)bilo mi je jako lijepo čitati fra Petra i Anonimnog kako pričaju u dobrom tonu u zadnjim postovima.
možda se jednom i upoznamo u živo svi, tko zna.
Nadam se, Anonimni, tvom ulasku u FSR, možda ja tada neću biti asistent, a bit će mi žao. A ne znam kakve bi neugodnosti mogao imati, možda imaš malo predrasuda.
Ja sam uvijek pisao komentare imajući u vidu – kao svećenik i ispovijednik – da ljudi, stvarno, nemaju istu mjeru, isto iskustvo, ne baštine jednako polog vjere, ima slabijih od slabijih, i mnogo drugih razloga kako se ne bi sablaznili. Ljudi su jako sablažnjivi i nisu posve krivi za to sami, mnogo je razloga. I na Isusovo propovijedanje mnogi su se sablažnjavali.
Žao mi je što se u mojim komentarima nije uvažavalo ono što se tiče spasenja i što sam rekao da je ono bila samo jedna nakana, koja bi trebala druge potaknuti i na druge nakane, a ne nekoga sablazniti ili povrijediti. Istine radi, ja sam poslao tu molitvu, ali sam je dobio od drugih. To je samo afirmativna nakana koja stvarno nikoga ne isključuje. Ja sam rekao svoje iskustvo kao vjernik i to dok sam bio laik, ja znam što je različitost i kako treba za sve i sa svima moliti, i to sam želio posvjedočiti, ali mi nitko ne mora vjerovati, ali izgleda to nikome nije važno, i ispada da svi guramo vodu na svoj mlin. Mislim da se tako ne može komentirati, jer ovo je web koji ide s poticajima, ali danas ljudi različito reagiraju na poticaje. Inače, sveti je Franjo propovijedao samo poticajno, ali ni njega nisu svi tako shvaćali, mnogi tek kad je umro jer se do kraja života osvjedočio, možda i mi trebamo čekati.
Često se događa svima nama ako nekoga opominjemo i potičemo, ili nas netko opominje i potiče da reagiraju/mo burno, ali “ljubav je što me kara”, i treba biti ustrajan u tome jer se nitko neće spasiti sam već samo s onima s kojima živi. Ja bih stvarno volio uživo u nekom forumu o ovome razgovarati. No tome se mogu samo nadati, zasad, ali možda jednog dana i doživim, ako poživim.
Mir i dobro!
Bog Vas blagoslovio!
Vjera i nacija! Da! Ljubav prema Domovini Hrvatskoj ostvariva je samo s vjerom u Boga. Samo tako imamo zdravu ljubav prema sebi i bližnjima (svojima). Kao što više volim svoju mamu od Vaše, tako i volim više svoju Domovinu od tuđe! To ne znači da ikome želim naškoditi. Tuđe poštuj svojim se ponosi! Kad živite svoju vjeru onda Vam molitva neobično puno znači. Nikada nisam naišla da je netko komentirao molitvu!
Upućena je Gospodinu ne ljudima tko je ne želi moliti neka je ne izgovara. Molitva je prelijepa!
Za ljude su parole…toga ovdje nema!
Bogu zahvaljujem na fra Petru i na milostima koje nam daje po njemu!
Pokušao Vam je reči da se od kršćanina traži vjernost (a vi tešete samo nešto svoje što nema veze s molitvom i vjerom). Nadam se da ćete jednom čuti, nedostaje Vam ljubavi bez obzira što mislite da je posjedujete, nemate granice…znači da lutate…
Sloboda je kad znamo svoje granice u svakom smislu.
Bez DOMOVINE!!! Svi bismo bili ANONIMUSI!
Zahvalimo Bogu na daru Domovine i ujedinimo se u molitvi-što je i bio cilj ove MOLITVE!
Mir u srcu i Dobro od Gospodina!
Svim srcem želim!
Marcela
Nisam imao namjeru više išta pisati, ali mi je žao da je fra Petar počeo već sumnjati da se iza moje anonimnosti krije netko koga on osobno poznaje, tko mu je blizak.
Nije tako, fra Petre, jedini je razlog zašto ne želim reći svoje ime i prezime taj što nisam definitivno odlučio da neću jednog dana nastaviti sa svojom formacijom pa, ako se ikad odlučim vratiti, ne želim neugodne trenutke. Samo zato se ne potpisujem. Ali kunem vam se da vas nikad nisam vidio uživo, čak ni na misi, i da je jedino što o vama znam izvan ovih ovdje rasprava to da ste duhovni asistent FSR-a i da ponekad napišete članak za Brata Franju.
I ne znam zašto je toliko teško da se nas dvojica razumijemo. Jedino što sam ja želio na ovim temama reći bilo je da jako držim do apostolskoga siromaštva i da me smeta kad ljudi povezuju vjeru i naciju.
Istina je ono što Lara kaže – da imam koleričan temperament i da bih mogao više paziti kako formuliram svoje misli. Kao što je sv. Jeronim rekao: Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum. I priznajem da je moja greška što su se moji komentari činili kao napadi. I znam da sam vas podosta uznemirio i žao mi je zbog toga i ispričavam vam se.
Budući da moji komentari unose samo nemir, neću ih više pisati. Kao što piše u nekoj poslanici, ne sjećam se sad kojoj: “Ako je tvoj brat uznemiren radi hrane – već nisi na putu ljubavi. Ti imaš uvjerenje – za sebe ga imaj pred Bogom.” U trenutku kad sam ih pisao, želio sam svojim komentarima ukazati na neke probleme na koje mi se činilo vrijedno ukazati, ali očito je da sam odabrao i krivu priliku i krivi način izražavanja. I zato NIJE bilo vrijedno na to ovdje ukazivati – jer je cijena bila uznemiravanje vas i ostalih čitatelja. Sad shvaćam da sam, iako u dobroj namjeri, pogriješio i veoma mi je žao i molim vas da mi oprostite.
Draga Lara,
pročitala sam tvoje postove i htjela bih ti dati jednu usporedbu kako bih ti možda pomogla da shvatiš zašto se ljudi mole i posebno za svoju domovinu (ili zemlju koju smatraju svojom). Kažeš, da se ova zagovorna molitva sv. Josipu “koncentrira na određenu državu”, pa je za pretpostaviti da misliš da se molitva ne bi trebala “koncentrirati na određenu državu”, je li tako? E sad, ne znam imaš li braću ili sestre (mislim, po krvi)? Ako imaš, da li se tvoje molitve koncentriraju na njih? Ili uvijek moliš općenito za sve ljude na svijetu? Ma nitko ne kaže da se ne treba moliti za sve države i sve nacije, dapače, ali ova ponuđena molitva je, eto, samo jedna molitva koja se koncentrira na Hrvatsku, jer je ovo portal zajednice koja živi u Hrvatskoj, kojoj je Hrvatska na srcu budući da nas je Bog u zemaljskom životu smjestio upravo ovamo. I smatram da je to i Njegov plan i da očekuje da se molim za tu domovinu u koju me je smjestio. I to nikako ne znači da isključujem druge zemlje i druge nacije, posebno već zbog toga što i moji preci potječu upravo iz Češke kao i tvoji, a moji rođaci i prijatelji su raštrkani po cijelome svijetu. Uostalom, naša je Zemlja planeta u beskraju svemira na kojoj smo svi mi rođeni i živimo, i ne znači da moleći za određenu zemlju isključujem druge. Isto kao što moleći za svoju rođenu sestru ne isključujem druge ljude. Osim toga, moja se molitva ne ograničava na ovu jednu koja je ovdje predložena – tko bilo kome naređuje da mora moliti (samo) ovu jednu molitvu? Ova molitva je samo prijedlog i svatko je može moliti ili ne moliti, moliti upravo ovim riječima ili je proširiti. Bog nije ograničen i saslušat će i onoga tko sa srcem izmoli upravo ove riječi koje su tu predložene i onoga koji moli – sa srcem, ljubavlju i vjerom – bilo koju drugu molitvu. Ako se tebi ova molitva čini hladnom – pa ne trebaš je moliti! A ni Anonimni je ne treba moliti – ali nema pravo ni određivati što netko drugi smije i ne smije moliti. Meni se ova molitva ne čini hladnom, a nemam ni dojam da ikoga isključuje. Samo je ciljana – ili, kako si sama rekla, koncentrirana na jednu državu. Zašto je to nekima problem? I još nešto – misliš li da vjernici u drugim državama ne mole za svoju državu? Osobno sam imala prilike čuti neke strance kako mole za svoju državu. I znaš što? Ja sam im se priključila, kao što su se i oni priključili molitvi za Hrvatsku. I to je po meni jedno prekrasno zajedništvo koje nikoga ne isključuje.
Ma vidjela sam da isključujete anonimnu osobu, jer kažete sada recimo: “da bi se s sv. Josipom malo “politički” – barem tako zvuči – pogađao ili dogovarao kome da bude zaštitnik ili ne, to je stvarno van svake pameti i više djeluje kao ruganje”
Mislim da nije mislio na to da se politički išta dogovara sa svetim Josipom i slično, nego da je baš mislio kako ne treba mješati vjeru i politiku, tj. sigurna sam da je mislio kao ja, zato sam i spomenula tu osobu. Mislim da nema veze s politikom, nego baš sa vjerom i duhom kao takvim, da ga je zasmetala ta molitva jer je osjetio nešto političko, kao što sam i ja već spomenula-nešto što nije toplo i koncentrira se na određenu državu, sa završetkom s predsjednikom.
Neke ljude jednostavno takva molitva ne inspirira, već djeluje hladno i kao neki dokument o državi i naciji koji treba bit molitva. Kao da je toj osobi koja je napisala itekako bitno koje je nacije i kao da joj nije svejedno.
To nekako ne spada ovdje i neki ljudi su se usudili primjetiti. I ja sam se usudila reći, jer znam da se može protumačiti kao napad i slično, ali moramo reći što mislimo, jer-to smo na kraju krajeva mi sa svim svojim slabostima, kao i naši susjedi, naši najbliži došli oni iz Australije ili živjeli u Hrvatskoj cijelo vrijeme.
Probajte shvatit barem na trenutak što je taj Anonimni osjećao, pa ćete vidjeti da se može gledat i samo kao mišljenje i kritika, i da možete razgovarati šire, a ne reći samo-da ili ne. Baš bi bilo lijepo i zanimljivo…
Meni je bio simpatičan sv.Petar baš zato što je bio čovjek prve reakcije, nije obuzdavao svoju stravstvenost. Mislim da je Anonimni sličan njemu i zato se ponekad čini…(znate već i sami što mislite o tim postovima dosad) 🙂
Ali, ja se potpuno slažem s tobom, Lara, zato me čudi gdje si vidjela u mom komentaru da nekoga isključujem. Svaka misa je sveopća molitva za cijeli svijet, svakoga dana imam misu i molim za sve, ali ljude s kojima živim i koje susrećem normalno je da vidim njihove potrebe i tjeskobe pa nastojim moliti i za to. Molitva mora biti ciljana osobito spram onih koje mi je Bog stavio na moj životni put. U službenoj molitvi Crkve u liturgiji se nikad ne obraćamo osobno svecima, već molimo Gospodina da po njihovim zaslugama baštinimo milost zato što je to zajednička molitva cijele Crkve, a u pučkoj pobožnosti se upućuje molitva svecima jer su oni naši zagovornici kod Boga. Mi kršćani katolici vjerujemo u njihov zagovor jer su sjedinjeni potpuno s Bogom u ljubavi. Crkva je jedna i zemaljska i nebeska, jedna je još na putu, a druga je prešla ovaj put i ušla u slavu nebesku.
Ne znam zašto te dileme za koga moliti ili ne moliti. Molitva svetom Josipu koja je preporučena je samo jedna nakana koja ne isključuje druge. A što anonimni ne razumije otajstvo svetih i da bi se s sv. Josipom malo “politički” – barem tako zvuči – pogađao ili dogovarao kome da bude zaštitnik ili ne, to je stvarno van svake pameti i više djeluje kao ruganje, a ne neki suvisli komentar. No, tebi, Lara, hvala i nastavi moliti za sve ljude bez obzira tko su i što su, ali prvo gledaj one koje ti je Bog stavio na tvom životnom putu. Jer, to su naši bližnji. Nije meni bližnji moj brat koji živi, recimo, u Australiji, već moj ukućanin, moj susjed, moj kolega na poslu, itd.
Lijepi pozdrav!
Dragi fra Petre, sigurno vam je to bilo lijepo vrijeme koje ste proveli vani, i ja sam također prošla slično, to je bio velik dar i bogatstvo koje se nikad ne izgubi.
Kad ja ne shvaćam dubinu te molitve, i zato sam shvatila što su neki htjeli reći.
Moja je familija podrijetlom iz Hrvatske i Češke. Trebam li ja pisat takvu molitvu i za domovinu Češku?
Nemam potrebe pisat molitvu za Češku. A volim i tu zemlju i nekako mi je čudno moliti samo za ljude s hrvatskog teritorija.
Jer-što je to domovina u ovoj gore molitvi? Jesu li to ljudi ili određen teritorij ili vlada s predsjednikom? Ljudi su portabilni, mnogi Hrvati žive u Australiji, mnogi osjećaju privrženost toj zemlji jednako kao i svojoj, jer su se navikli i tamo upoznali dobre ljude koji su im bliski i slični. Jer, meni su naprimjer bliži neki ljudi iz Italije, nego što su mi neki ovdje. To nema veze sa zemljom shvatila sam kroz odrastanje, ta ljubav prema ljudima i da su mi jedni bliži neg drugi-nema veze s domovinama. Ne volim ‘svoje’ više.
U Češkoj kod rođaka neobično mi je moliti samo za ljude s tog teritorija i samo tu domovinu.
Ako se udam za Čeha, i naša djeca idu malo kod bake u Hrv., pa natrag u Češ., obadvije zemlje su im bliske, trebaju li napraviti molitvu sv. Josipu za Češku Republiku i predsjednika i poslati?
Ne osjećam dubinu i toplinu na takav način, i ne razumijem zašto bih voljela više svoju domovinu od neke druge? Jer ste rekli ‘tko voli svoje’. Ali, kad ju volim jednako kao i druge,ma ni ne volim nikakve domovine, nego ljude. Državu mogu voljeti u smislu da je dobra za shopping ili zaposlenje. Zatim volim bliskost prema jeziku, krajoliku,kulturi,klimi i mentalitetu dobrih ljudi kao što je moj djeda iz Slavonije. Jel se na to mislilo u molitvi? Ne vidim. Onda se mogu počet molit i za Slavoniju posebno koja mi je isto kao dom, zatim za Istru, jer sam i tamo zaista doma.
Ili recimo molitva sv.Josipu za Virovitičko-podravsku županiju i sve županije i njihovog župana nakon te, zato da molitva za domovinu bude još dublja?
Možete li sad barem malo vidjet što sam mislila pod tim da mi to nema nikakvog osjećaja i dubine dok sam čitala i pročitala?
Ne znam ni za što se molim kad je formulirano kao ta molitva.
Ne znam bi li se Anonimni složio s ovim ili shvatio što osjećam kao vjernik prema tome…možda je mislio baš tako.
Možda i vi fra Petre razumijete, iako možda ne osjećate isto, ljudi imaju različit senzibilitet i različitu percepciju stvari koje im dolaze ususret u životu, toga sam svjesna.
Ovo prvenstveno pišem da s nekim podijelim mišljenje i zato hvala na čitanju do kraja.
Lara
Draga Lara, ja se potpuno slažem s tobom. Ja sam osobno dugo živio – dok nisam došao u samostan, 27 g – u multietničkoj, religijskoj i nacionalnoj sredini i nije mi uopće strano vidjeti Gospodina u svakom čovjeku, bez obzira na njegovu vjeru, nacionalnost ili boju kože… Doručkovao sam s Albancem, pio sam kavu sa Crnogorcem, na gablec išao sa Srbinom, a uvečer blagovao sa Romom i išao na piće s Turčinom.
Samo mi reci kako si u poticaju za molitvu za Domovinu vidjela da se radi o nacionalizmu, da se izjednačuju vjera i nacija i sl. Gdje je rečeno da smo protiv drugih ako molimo za svoje, pa to je podmetanje. Poštovani anonimni bi trebao malo poznavati povijest spasenja, a posebno eshatologiju. Povijest spasenja je počela kroz jedan narod, nastavlja se kroz mnoge narode koji se slivaju u jedan Božji narod – Crkvu, a potpuno jedinstvo i nerazličitost će se ostvariti u paruziji – na kraju vremena. No previše je tu insinuacija, tobože čitanja među redaka i, nažalost, podmetanja. Jer se u prvom komentaru nije govorilo o drugom mišljenju, nego licemjerno podmetanje da ako netko moli za svoj narod automatski stavlja granice drugima i mrzi druge. Samo onaj koji iskreno evanđeoski ljubi svoj narod može ljubiti sve narode. To je bit ljubavi da se ne ograničuje samo na jednu osobu ili skupinu ljudi ili narod-naciju. Mene bi bilo sram tako nešto podmetati nekom tko voli svoje.
Bog s tobom!
Evo kako sam ja kao čitatelj ovo shvatila otprilike,(budući da su postovi jako dugi i ne mogu ulaziti u sve detalje sad): Mislim da je Anonimni posjetitelj tko god bio htio izraziti svoje mišljenje da narodnost nema veze s vjerom, jer bi svi ljudi trebali biti braća u Kristu, a ne se dijelit po političkim granicama i jednostavno ne bismo trebali razlikovati kršćane po tome gdje su se rodili, nego po tome u što vjeruju i što osjećaju kao ljudska bića.
Iako te granice realno postoje u ljudskom životu, ako se okrenemo duhovnome, mislim da nema potrebe koncentrirati se na određenu naciju, nego svima posvetiti istu naklonost i pažnju. Jer ja recimo jesam Hrvatica, tu sam i rođena i volim svoj jezik jer sam na njemu govorila prve riječi i čitala prve priče, izmolila prvu molitvu…ali on je još vrjedniji kada ga volim jednako kao i svaki drugi jezik i narod-mogla sam biti i Talijanka, znam da bih osjećala nešto posebno za tu kulturu i jezik,kao što su priče na talijanskom i nešto čime odiše moja kultura i krajolik, ali ta je moja posebnost čisto kulturalna i slučajna, i mislim da Isusu ne radi nikakvu razliku jesam li ja Hrvatica, a neka druga žena kao ja Talijanka, Čehinja ili Francuskinja. Zar ne..?
O ovome sam već prije razmišljala i zato sad odgovaram tu ustvari. I sretna sam da tako to doživljavam i što me moja vjera povezuje s drugima jednako, iako ne znam sve jezike i iako žive pod drugim podnebljem s nekim drugačijim svakodnevnim navikama-braća i sestre smo u Kristu, i to me osobito veseli što nema razlike među nama, a možemo učiti jedni od drugih neke praktične ovozemaljske stvari i ne osjećati se različiti pred Bogom.
Sve molim samo da pročitaju tekst Poziva na molitvu i prvi i drugi komentar pa mi, molim vas, iskreno recite – osim anonimnog jer je on svoje rekao – kakve veze ima prvi komentar sa molitvom za ljude i to današnjim teškim vremenima.
Recite mi što sam to podmetao anonimnom u svojim komentarima. Očito je ovdje potrebno više mišljenja da se dođe do pravog zaključka. Žalosno je da jedan “vjernik”, kako se sam anonimni predstavlja da ga ništa od onoga što sam napisao u prethodnom komentaru ne dira, pa se još više obrušio opet na Crkvu, svećenike, svjetovne franjevce, pa i neke laike, kao na primjer na staru bakicu u našoj crkvi kojoj je zasmetala nečednost. Tuđa duša i njezina osjetljivost ga ne zanimaju.
Ja sam svoje završio, a ako netko još ima namjere polemizirati s anonimnim neka nastavi, a njegovo skriveno predstavljanje krije, ustvari osobu koja uopće nije ono što se predstavlja i da mene ne poznaje. Možda živi vrlo blizi mene.
Hvala ako ste potrošili vrijeme na mene, a još veća hvala ako niste!
Naravno da nemam što odgovoriti na riječi fra Petra, kad one nemaju nikakve veze s onim što sam ja rekao.
Ali odbijam da mi se u usta stavlja kako ste svi vi za mene “jad i bijeda” i kako “nemate pojma o vjeri”. Ja fra Petra uopće ne poznajem, osim na osnovi ovih dviju rasprava – one o evanđeoskom siromaštvu i ove sada o povezivanju crkve i nacije. Nikad ga nisam vidio u živo i jedinu sliku koju o njemu imam stvorio sam po onome što je ovdje pisao. I istina je da, na osnovi toga što je ovdje pisao, nemam baš dobro mišljenje o njemu. Površno čita tuđe postove, ne pamti tko je točno što rekao pa riječi jednoga stavlja u usta drugoga (na temi o siromaštvu), brz je na presudi, rijetko se poziva na izvore a kad se i poziva često ih navodi izvan njihova pravog konteksta, ubacuje neprestano neke opomene glede suvremenih new-ageovskih/neoliberalističkih/reformiranih shvaćanja iako se ja cijelo vrijeme držim samo učenja Katoličke crkve, nastupa kao da je apsolutno nepogrešiv i kao da nema šanse da bi išta mogao naučiti od ikoga ovdje i, konačno, ne pokazuje apsolutno nikakvu želju da, ako neke ovce i jesu možda zabludjele, iste privuče natrag k stadu, nego ih, naprotiv, smatra vukovima koji dolaze dobre ovce odvući u propast. Dakle, na osnovi toga kako sam ga ovdje doživio, nisam stvorio baš lijepu sliku o njemu. I to je istina. Ali “jad i bijeda” stvarno nije fer da mi se stavlja u usta.
On misli da sam ja veoma u krivu što vjerujem da smo pozvani na siromaštvo i da budemo svi jedan narod Božji, bez ikakvih granica i podjela. I to je u redu, neka samo tako misli – Bog će nam suditi obojici. Ali ja njemu nisam nigdje podmetao: “vi mislite da sam ja jad i bijeda”, ili kao što je rekao na temi o siromaštvu: “vi blatite i mlatite”… Ne, za mene je on samo čovjek koji ima stajalište različito od mojeg i točka. Za mene onaj tko misli drukčije nije “jad i bijeda”.
A sad natrag na temu. Ovakvo povezivanje Crkve i nacije je specifično za one krajeve koji su stoljećima bili izloženi ratovima, a pogotovo ako se još nalaze i na granicama s drugim denominacijama ili religijama. Svi jako dobro znamo kakve su strahote nastale zbog ratova s Turcima, a još bolje što se dogodilo zbog težnji nekih usijanih glava u Srbiji. I jasno je da su ljudi čiji su životi bili ugroženi od agresora koji je imao ne samo drugu zastavu, kulturu i običaje, već i vjeroispovijest, često svoju “nacionalnu” borbu za opstanak povezivali i sa svojom vjeroispoviješću. Međutim, sada više ne postoji praktički nikakva opasnost da će netko htjeti proširiti svoju vlast na ovaj dio zemaljske kugle i vrijeme je da se prestane govoriti o sprezi naroda i Crkve.
Jer, iako je ta sprega često davala ljudima moral i snagu da se bore i obrane svoje gole živote, jednako je tako dovela i do oštećivanja i rušenja pravoslavnih crkava, nemali je broj svećenika s propovjedaonica pozivao narod na podršku ratnim zločincima, a iz te je sprege nastala i, po meni, najveća sramota Katoličke crkve na ovim prostorima – skupocjena mramorna zgrada vojnog ordinarijata (koja nije ništa drugo doli spomenik socijalnoj neosjetljivosti nekih struktura unutar Crkve). Zapravo, možda je veća sramota predstavljanje knjige o Thompsonu na Kaptolu, ali to je događaj koji se zbio i prošao, dok će taj mramorni hram boga Marsa stajati još tko zna koliko.
Ja sam više godina živio izvan Hrvatske i mogu vam reći, na primjer, da nigdje nisam vidio da se na vjenčanjima viju nacionalne zastave kao kod nas. Jer, doista, kakve veze ima sakramenat braka s nacionalnom zastavom?
I istina je da su pape znale moliti za narode i države, ali ne možemo to ovdje potezati kao argument, jer prosječan čitatelj ove stranice jednostavno ne zna dovoljno o crkvenoj povijesti, ili povijesti uopće, ili Crkvi uopće, da bi mogao tu informaciju ispravno shvatiti.
Sveta stolica je državno-pravni i politički subjekt, ona vodi međunarodnu politiku, ona se i sama morala boriti za svoj teritorij, koji je s nekadašnjih Papinskih država skresan na područje nedovoljno veliko čak i za smještaj administracije. Nije, naime, isto kad jedan papa, koji je politički subjekt, moli za neki narod i kad ta molitva dolazi iz “našeg e-sandučića”. A nije isto ni kad jedan doktor teologije moli za jedan narod/državu i kada to čini laik, jer zbog svog obrazovanja drukčije shvaćaju svoju molitvu. Naravno da nam je već Isus Krist rekao neka poštujemo svjetovne autoritete i neka se podvrgavamo svjetovnim vlastima i da je time opravdano ne težiti nekakvom anarhističkom društvu. Ali između prihvaćanja granica (i njihovog prirodnog procesa ukidanja sa sazrijevanjem demokratskih i miroljubivih društava) i ljubljenja komada zemlje koje su stvorili ratovi postoji velika razlika.
I još nešto. Povijesno gledano, jedino je judeo-kršćanska tradicija unijela ideju da su svi ljudi braća. Sve ostale religije staroga vijeka bile su vezane uz neki ethnos, dakle “narod”. Dapače, kad bi jedan narod pobijedio drugi, osvojio njegov teritorij, pobijeđeni je narod bez oklijevanja prihvaćao agresorove “bogove” i napuštao štovanje onih koje je dotad štovao. Smatralo se da su, pazite sad, bogovi zaštitnici naroda. I kad bi jedni zaštitnici pobijedili druge zaštitnike, ti bi zaštitnici očito bili moćniji pa bi se poraženi počeli utjecati njima. Povezivanje religije i naroda je, dakle, povijesno gledano, poganska, politeistička vizija.
I pravom kršćaninu bi trebala biti strana.
Jer, idemo karikirati. Ako je sveti Josip stoljetni zaštitnik hrvatskog naroda, onda:
1.) sprečava li ga to da istovremeno bude i zaštitnik drugih naroda?
2.) je li možda, kad su nas Nijemci napadali, on istovremeno obnašao dužnost zaštitnika u obje države pa se našao u sukobu interesa?
3.) je li Njemačka imala nekog jačeg zaštitnika i bismo li trebali razmisliti da se priklonimo tom, njemačkom zaštitniku? jer, iako Njemačka nije dugo zadržala teritorije koje je osvajala u svjetskim ratovima, osvojila je prije kroz povijest golemu zemlju, narod joj je 15 puta brojniji od našeg, bogatiji i nikad nije doživio agresiju na svom teritoriju… ja glasam da se svakako čim prije priklonimo
njihovom zaštitniku, ili zaštitnici – nemam predrasuda glede spolova, jer očito puno bolje obavlja svoj posao…
4.) ako se ja, Hrvat, oženim na primjer, Šveđankom, hoće li sveti Josip ostati zaštitnikom i mojih potomaka, budući da neću zadržati čistu genetsku liniju, te ako da – do kojeg koljena ili do kojeg stupnja miješanja s drugim nacijama?
5.) ako se ja, Hrvat, opet odselim nekud izvan ovih granica iz 1945., hoće li me i dalje štititi, ili se u stranoj zemlji moram obratiti lokalno nadležnom zaštitniku?
Ne želim ovim karikiranjem nikoga ismijavati, nego samo pokazati zašto smatram da je ovo besmisleno i da pripada antičkom pogledu na svijet, a ne kršćanskom.
Ako želite promijeniti temu, to je u redu, ali stalno podmetati stvari koje nemaju veze sa tekstom objavljenim kao poticaj na molitvu za domovinu, onda je jasna tendencija da netko u sebi nosi mržnju. Jer svaka reakcija je tako negativna da nema smisla da se na ovom blogu uopće pojavljujem. Niti tekst govori o granicama, o narodnom egoizmu; niti potiče na išta negativno. Koliki su pape i biskupi molili posvetne molitve za mjesta, narode i države. Sam bl. Alojzije Stepinac često je to činio, ali vjerovatno ni on nije baš shvaćao Isusa. Vjerovatno nitko od njih nije Isusa razumio, osim naš anonimni. Ne znam što je onda Pavao mislio kad je rekao “najprije domaćima u vjeri pa svima”? – vjerovatno ni on nije shvaćao Isusa. A za svoj narod – koliko je bio sebičan – molio je da se spasi pa makar on i vječno bio proklet.
Ne znam čemu sve te insinuacije kako: Hrvati bi samo vladali, mislili samo na sebe, gradili ponovno kulu babilonsku…, na najobičniji poziv i poticaj na molitvu u ovim teškim vremenima. Hrvati nisu nikad vodili osvajačke ratove, vječito su morali braniti svoj dom i obitelji, a skoro svi narodi oko nas su vodili takve ratove. No moram dodati još i ovo, jer sve mi smrdi na neki pacifizam, a pacifizam nema nikakve veza sa Evanđeljem. Ovih dana smo čuli Isusove riječi: “Nisam došao donijeti mir nego mač” – (drugi evanđelist kaže razdjeljenje). Isusov mir je ne mirenje sa zlom, i neminovno je razdjeljenje. No radi tog pacifističkog “mira, demokracije i jednakosti” se vode danas ratovi na istoku, jer bi drugi htjeli donijeti mir tim narodima, naravno demokratski i pacifistički raspoloženi zapadnjaci.
Tko ne ljubi onoga s kojim živi, laže da ljubi onoga preko granice, bilo u susjedstvu ili u dalekoj Africi ili Australiji.
Zanimljivo je to što se anonimni čudi i misli čemu moliti, zar sv. Josip to ne zna, zar Bog to ne zna. Zanimljivo? On izgleda ima savršenu spoznaju pa smo svi mi za njega jad i bijeda – bar je o meni to mišljenje više puta izjavio – nemamo pojma o vjeri. Zatvorili smo se u svoju sebičnost: osobnu, iz interesa u obiteljsku ili samostansku, mjesnu ili regionalnu, narodnu ili nacionalnu. Samo ne znam zašto nas je onda Isus naučio moliti Oče naš u kojem su sažete sve ljudske potrebe, duhovne i materijalne.
Žao mi je što moja braća i sestre iz FSR-a nasjedaju, a dobro znaju da je njihovo područje rada i djelovanja – već postojeće – jako veliko i da ih svakoga dan očekuje da se uključe, ili nisu sigurni pa im je anonimni “spas u zadnji čas”. Mnogi od njih već sudjeluju u evanđeoskim djelima i treba samo ustrajati. A drugi neka mijenjaju svijet. To im od srca želim.
Što se tiče onog o molitvi u nevolji uspoređenoj s molitvom u blagostanju… Tu se ne znam pozvati na nešto što magisterium uči, al imam nekakav osjećaj u duši vezan uz to pa na osnovi njega imam i svoj osobni stav… Kao što je Majka Tereza rekla, Boga treba ljubiti ne zbog onog što nam daje, već zbog onog što oduzima. Kad je čovjek u blagostanju, ispravno je da bude zahvalan i da to izrazi molitvom zahvalnosti. Kad je u nevolji, razumljivo je da je potresen i da to izražava molitvom kojom vapi za pomoći. Ali nijedna od tih molitava (u većini slučajeva) nije duboka, jer se bavi ovosvjetovnim stanjem čovjeka. Bilo da Mu zahvaljujemo što nam je dobro, bilo da molimo da nam bude bolje – bavimo se istom stvari – ovosvjetovnim blagostanjem. A, iako je svakako i takav oblik molitve potreban, jer kršćanin Boga treba uključivati u svaki trenutak i svaki segment svoga života, to je ipak molitva za ono što Bog daje. A ja se ne bih mogao više složiti da Boga treba prvenstveno ljubiti (i moliti) zbog onoga što nam On oduzima.
To je puno dublja molitva i puno svetiji odnos s Njim.
Kao što Isus kaže, ako ljubimo samo one koji nam čine dobro i koji nas ljube – to je plitka ljubav i mala će nam biti plaća.
Tako i ovdje – ako Boga ljubimo i molimo samo zato što nam daje svjetovno dobro – plitko je to.
Kad nam Bog oduzima, svjetovnim očima gledano on nam ne čini dobro. (Gledano duhovnim očima, upravo je suprotno: čini nam neizmjerno veće dobro negoli kad nam daje svjetovna dobra.) I samo kad ga ljubimo zbog toga što nam oduzima, molimo i volimo doista duboko.
Svetom Franji je sve oduzeo, kao i svima kojima je otkrio više duhovne sfere. Jednostavno su im svjetovna dobra izgubila svaki okus i u njima više nisu mogli pronaći nikakva zadovoljstva, sigurnost i utjehu. (Tu sad još dolazi i priča o mračnoj noći duše, ali ne želim ovaj odgovor pretvoriti u predavanje, niti u homiliju.)
Sve u svemu, vjerojatno su već i apostoli mislili kako će im biti dobro ako se budu držali Krista, a ispalo je baš suprotno – sve im je oduzeo i skoro svi su umrli teškom mučeničkom smrću.
Dakle, već u njima imamo pouku da u Bogu ne trebamo tražiti samo instancu koja podijeljuje svjetovna dobra onima koji joj se dodvoravaju.
Na seminaru/obnovi sad kad smo slavili 800. obljetnicu reda, moja djevojka i ja ušli smo u crkvu i jedna žena je stajala ispred škropionice i nije se htjela pomaknuti, nego smo se morali provlačiti iza nje da bi mogli do svete vode. Kad smo se prekrižili i počeli slušati propovijed, prišla nam je i rekla: “Gospodična, obucite se, ne možete takvi biti u crkvi, kakvo je to poštovanje prema Bogu?”. (Moja djevojka je imala najobičniju haljinu s naramenicama, nikakav dekolte, što ni inače ne nosi, nego jednostavno haljinu koja otkriva ramena.) Pomakli smo se na drugi kraj crkve, da bismo imali mira. Onda su se dvije gospođe ustale i izišle i ona je pojurila, agresivno zgrabila njihove stolce ispred nekoga tko je želio sjesti i odnijela ih sebi i svome (očito) sinu. Njen sin ima neki oblik mentalne retardacije, mislim da je Downov sindrom i s tim nije lako živjeti, vjerojatno su dosta propatili i razumljivo je da ta gospođa traži utjehu i smisao svoje patnje u Bogu. Ali je isto tako očito i da ljubav Božju ona uopće ne razumije. Zašto to pričam? Zato jer želim pokazati kako u konačnici izgleda kad se Bogu pristupa kao nekomu koga se dobro držati na isti način na koji je dobro imati neku “vezu” u zdravstvu, ili još bolje u “vladi”. Dakle, još jednom, moje je osobno mišljenje da su i molitva zahvalnosti i molitva vapaja za svjetovna dobra korisne i ispravne, ali nedovoljne i jednako plitke.
A to je onda i početak odgovora na pitanje treba li Bogu “zlo” da nas privuče k sebi, odnosno potakne na akciju. Jer, ako mu priđemo samo zato da nas utješi kao što bi nas utješio neki svjetovni moćnik – onda ne samo da mu se nismo približili, nego smo se možda i još više udaljili – pa ne puštamo ljude k škropionici, opominjemo ih zbog “nepoštovanja” prema Bogu, iako ih je on stvorio golima i njemu samom nimalo ne smeta njihova golotinja, uzimamo stolce ispod stražnjica svojoj braći i sestrama i tko zna što još sve ne.
Što se tiče toga bi li se FSR trebao držati samostana, crkava i sakristija, ili bi trebao imati svoju ulogu i u javnom, svjetovnom životu – i opet ne vjerujem da je izbor ili-ili. Dapače, ne vjerujem da, ako sam pravi kršćanin, uopće i mogu reći što je svjetovno, a što duhovno. Meni je sve duhovno. Ako ne samo ispovjedamo, nego i doista osjećamo da je svaki čovjek i svaka životinja i svaka biljka Božje stvorenja, onda nam je svaki susret sa svakim od njih – duhovan. Moram platiti račune u banci? To je isto duhovni susret, ako je za mene ta osoba koja radi na šalteru doista stvorenje Božje. Idem kupiti novine? – ista stvar. A tako onda i s borbom protiv socijalnih nepravdi i sličnoga – to je borba protiv toga da jedno Božje stvorenje uzima sebi za pravo da izrabljuje drugo. Ako doista gledam svijet kršćanskim očima, nikakve razlike nema između onoga što se događa u firmi u kojoj radim, školi koju pohađam, zgradi kojoj živim ili u crkvi u kojoj molim.
Ako doista sve gledam kao Božje stvorenje, nisam uopće u dilemi čime bi se FSR trebao baviti. A niti bi li trebalo svetog Josipa nazivati “stoljetnim zaštitnikom hrvatskoga naroda”. Ako su ne samo svi ljudi djeca Božja, nego i svaka vlat trave Božje stvorenje, siguran sam da sveti Josip puca od smijeha na takve rečenice.
A ako ne gledam svijet takvim očima, onda nemam nikakvog razloga ići ni u crkvu, jer se onda tamo samo pričaju lijepe ali prazne i neistinite fraze.
Bok svima! Hvala ti anonoimni što uopće sudjeluješ u ovome. No nastavimo dalje. Što se tiče jugoslavije moja obitelj imala je dosta problema od tajnog krštenja pa nadalje ali da budem iskren ja bi najrađe jugoslaviju preskočio i fokusirao se na današnje stanje i našu budućnost.Zanima me tvoj pogled oko sudjelovanja kršćanina u praksi “Jer nije kršćanski život samo odlazak u crkvu. Kršćanski bi bilo boriti se protiv socijalnih nepravda, zločina, grijeha struktura…”
Vidiš ja tu imam dosta problema u jednu ruku imaš potpuno pravo treba djelovati boriti se za pravdu ali ima nešto drugo što sam se ja šokirao kad sam saznao da molitva koju molimo prema Gospodinu nije toliko “”efikasna”” kada sve imamo, kad nam ide sve dobro.Tipa posao, žena, dijeca itd. Tada njčešće molimo molitvu zahvaljenja no ona nije toliko jaka kao ako smo u teškim mukama nezaposlenos, siromaštvo, rat, priro. katastrofe itd. U jakim teškoćama bilo kakvi vapaj zahvalnost itd. je daleko veća pred Isusom. I tu meni počinje poblematika. Trebali Isusu “zlo” da pokrene ljude s mjesta?? Ovo je bogohulno sto pričam ali zanimljivo za razmišljati. Čovjeku kojmu ide dobro nije spreman na promjene on ulazi u neku rutinu uvijek isto! Zašto mjenjati nešto ako mi ide dobro! I tu stajemo tražiti istinu ili prosvijetljenje (duhovni rast) ili tome slično. Kako nekoga potaknuti na pokret??? Evo u Hrvatskoj sve gore i gore i sad od jednom sidikati, studenti radnici, prosvjetari itd. sad su se sjetili kad nema više manevarskog prostora. I što će mo sad ???? Evo zadnje: povećanje cijene struje u iduće 3 god. i povećanje plina od 2,4kn ide u pravcu 3,5-4 kn. Jel vi znate sto to znaci za svakodevni zivot.!!! I sad Ja imam pitanje za sebe sto treba raditi FSR??? Jel to crkveni red ili svijetovni red ??? tj. dali da se bavimo crkvenim stvarima zatvorenog tipa npr. karitas, crkveni blagdani, hodočašća i tome slično znači usko vezani sa prvim redom fratri (Život oko sakristije). Ili je FSR stvoren od Gospodina da se posveti svjetovnim starima borbi za pravdu, griješne stukture, razotkrivanje krupcije, nabava hrane za članove i dr. , ekologija itd. ??? U svjetovnom duhovnost igra manju ulogu dok terenski rad puno gora stvar gubitak posla, život na kocki, stjecanje novca???
Odgovor na ovo pitanje još nisam našao! Mada sam evo 5 god. u FSR-u i redovito dolazim na sastanke grupe.Srećom moja je grupa odlična jedva dočekam da ih vidim.
Htio bih baš čuti tvoje mišljenje anonimni ! Što ti mišliš o FSR-u !Što bi trebao biti fokus rada?
I kako bi TI htio da Crkva i FSR- djeluje? Koja bi bila tvoja vizija cijele priče ?
Ja osobno imam jednu hipotezu koju sada još uvijek proučavam a to je ciklički rad i pravocrtni rad (ili organizacija)!
A što se tiče domovine jedino što sam ikad vidio na HRT-u dobro je intervju sa Slavkom Kulićem link(http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=43684&cHash=edd1e1894d)
Jednoumlje da TO ga nažalost ima međutim nekad ni ja nisam siguran jeli to jednoumlje ili vježba poslušnosti???Općenito! Razgovor sa svećenikom je jako gadna stvar ona može biti dvosjekli mač za vjernika. Ako je svećenik u pravu tad je sve pet ali ako je u krivu što onda??? I kako će mo znati da je u krivu???? Jer on ima Duha Svetoga nad sobom koji ga potiče da govori uvijek istinu???? No iz prakse znamo da i to nije baš tako pogotovo ako se radi o svjetovnom starima!Sa jednim sam fratrom tako neformalno pričao o tim stvarima oko svjetovnih voda on mi je rekao kako su njemački svećenici postali sve više menađžeri svećenici a ne duhovni voditelji što je prouzrokovalo teško stanje u njemačkim crkvama! To sam i osobno doživijo kad sam išao na misu npr. skoro da nema ispovjedi uopće a svi idu na pričest.A o broju svećenika da ne govorim!Po mojem mišljenju gledajući Isusa u evanđelji nemam osjećaj da je Isus bio zatvorenog duha nego jako otvorenog On je sve prihvaćao i svakoga (rimski stotnik). I mislim da tu počinje početna stepenica za svakog kršćanina imati otvoreni duh prema svima!
“Provokacija” ili potraga za odgovorima? Mi u FSRu moramo jako paziti što pričamo jer ne znamo tko je anonimni ovaj ili bilo koji drugi. Mi neznamo po kojoj osobi se Gospodin očituje i želi nas nečemu naučiti. A još gora stvar je priča o dobrom pastiru ostavi 99 pravednih i ode po izgubljenu. Nekad imamo ulogu pastira ali i nekad smo i izgubljena ovca.Pazimo sto pričamo jer neki su pričali i sa anđelima da to nisu znali!Ljubav je mjerilo svega nježnost, krotkos, poniznos je tražena u ovo slučaju. Pogotovo ako mislimo da imamo veću duhovnost što god to bilo!
Stoga meni je Fra. Petar super svećenik jer evo on ipak je spreman pisati na blogu to je odličan potez. To mu se treba priznati što je je ! Da bar imamo više takvih svećenika to bi bilo super.Samo hrabro prvi rede!
I za kraj DA uvijek nam se desi da nekog povrijedimo u razgovoru ali povrijeđeni ima šansu da oprosti i tako zaradi mali novčić na nebu! Ako nas netko ne povrijedi kako mislimo da će mo nekomu oprostiti i dobiti milost. Stoga nužno je graditi mostove među ljudima ma koliko “””provocirali”””.
Mir i dobro svima!
Iako ne mogu naći ništa krivog u tvojim riječima, nekoga si sigurno povrijedio, jer ovdje svako izražavanje mišljenja nekog vrijeđa. Tako je bilo na temi o apostolskom siromaštvu, tako je sad na ovoj i očito je da će tako biti na svakoj. Dijalog nije moguć, jer su očito neki toliko uvjereni u svoju ispravnost i nepogrešivost da svako suprotno mišljenje ne može biti ništa drugo doli jeftina provokacija.
A oni za koje to ne vrijedi, koji bi mogli razumno razgovarati, oni ne žele protusloviti fra Petru pa jednostavno šute – što je razumljivo, ali ne baš divljenja vrijedno.
Ne slažem se jedino da sam u Jugoslaviji imao manje mogućnosti pokazati svoje kršćanstvo negoli ga imam sada. Da, naravno da su neki imali itekakvih problema zbog vjenčanja u crkvi, da su tadašnji moćnici zloporabili svoje položaje i da su počinili mnoga zlodjela protiv kršćana. Ali situacija se po tom pitanju nije nimalo promijenila. Da, danas više ne moram biti u partiji da bih napredovao na poslu, ali ako želim otvoreno iznositi svoja kršćanska načela, imat ću jednako velikih problema kao i u ranijem režimu. Jer nije kršćanski život samo odlazak u crkvu. Kršćanski bi bilo boriti se protiv socijalnih nepravda, zločina, grijeha struktura, korupcije, veza vlasti s kriminalnim podzemljem, nepoštovanja prema radnicima i čovjeku uopće, a za takve stvari se i danas gubi posao, a i glava, jednako često kao i u komunizmu.
Uostalom, čak i na ovoj stranici FSR-a očito vlada jednoumlje koje nije ni po čem različito od komunističkog. Pravo na svoje mišljenje imaš, ali ako ga izneseš – ti si antidržavni element.
Ovo što kažeš o problemu globalizacije je istina, ali kao što i sam kažeš – nemojmo brkati kruške i jabuke. To je jednostavno jedan drugi razgovor.
Bok svima ! Evo malo čitam pa sam odlučio da se i ja malo priključim!Mislim da se ovdje mješaju kruške i jabuke. Po mojem mišljenju anonimni i Fra. Petar su paralelno i u krivu i u pravu. Anonimni je točno rekao da granice koje su povučene su nekršćanski i tu bi se složio s njim. Jer u nebu nema granica niti narodnosti. Nitko od vidioca (Lurd, Fatima, Međ. itd.) nije vidio nacionalne simbole. Nego samo tri stvari raj, čištilište i pakao. Što znači da nebu uopće nije važno od kojega naroda potječeno ili nacije ili čak “vjere” nego tko živi temelje ljubavi (Savjest). Kao sto piše Kat. =” “791) Koji ste god u Kristu kršteni, Kristom ste se zaodjenuli. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!””. ILI iz Očenaša =” KAKO na NEBU tako i na ZEMLJI”. Znači opći princip u vezi naroda (država) u teoriju ne bi smio biti ili bolje reći mi kršćani moramo se zalagati da se sve granice ukinu je su one nekršćanske. Tj. cijeli planet morao bi biti jedna država (nema drzave) i “jedna nacija” i “jedna religija”. Jedinstvo svih ljudi projekt globalizacije kao sto Fra. Petar kaže:”Budući je globalizam biblijska ideja …” švo bi mogli reći da je točno ali kaže još:” gdje nitko ne gubi ništa od svoga a dobiva svaki ono što mu treba – to je i Isusova globalizacija.”. Tu baš nije sve jasno dali to znači da svaki narod treba imati svoju drzavu svoju religiju svoj društveni poredak. Po principu ovo je moje a ti kako hoćeš. Što je suprotno od globalizacije. Ili je Fra Petar mislio jedna religija više naroda (a društveni poredak ???). I tu dolazimo do nečeg što zaista je u pravu Fra P. kaže”Globalizam oduzima pojedincima ono što im pripada i na što po prirodnom pravu imaju pravo: npr. voda – ne može se privatizirati jer na to svi imaju pravo, no globaliste to ne zanima. Zašto bi se zadovoljio resursom jedne državice kad može vladati – lobiji – resursom cijele Europe ili pak cijeloga svijeta.”Tu je u punom pravu da se svijet ujedinjuje planet po pricipu sile. A dok mi kršćani pričamo priče dali treba nacija ili ne netko siluje ovu državu i cijeli planet uzduz i poprijeko.(Ovo je za anonimnog)I sad ako želimo nešto promjeniti i biti uzor drugima potrebno je imati svoju drzavu tj. naciju da bi u njoj pokazao kako jedan sustav može funkcionirati. U jugoslaviji nisi mogao pokazati svoje kršćanstvo. Nego ti je trebala jedna država u kojoj možeš slobodno izreći sto misliš tj. početak Kristove globalizacije. ALI praksa je praksa! Kako to postići! To je neko drugo pitanje! Ima vezano sa ciklickim i pravolinijskim sustavom (Entropijski-
prepostavljam da svi to znate.
Jedno pitanje za sve kako su se stvorile nacije poslije potopa ako je ostala samo Noina šira obitelj na planeti??
Za sada to je od mene ! Oprostite mi ako sam nekoga porijedio! To mi nije bila namjera ali volim sudjelovati u diskusiji!
SVIMA Mir i dobro!
lapsus revelator.
Softver koji koristimo za web stranice ima mogućnost automatskog objavljivanja članaka e-poštom. Fra Petar je zabunom poslao link na adresu koju koristimo za automatsku objavu. Članak smo obrisali kad smo to primijetili.
Gdje je nestao zadnji post fra Petra?!
Linkao je ovo:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac407.nsf/AllWebDocs/Hasko_tuziteljstvo_ne_zanima_istina
Da, izražavanje svojeg mišljenja je “provokacija”.
Pa dobro, onda neću više izražavati svoje misli, nego ću citirati Katekizam Katoličke crkve:
56) Pošto je jedinstvo ljudskog roda narušeno grijehom, Bog nastoji prije svega spasiti čovječanstvo spasavajući sve pojedine njegove dijelove. Savez s Noom poslije općeg potopa izriče osnovno načelo božanskog nauma spasenja prema “narodima”, to znači ljudima ujedinjenim po skupovima, “svaki s vlastitim jezikom – prema svojim plemenima i narodima”.
No, prije nego kažete: Pa, da, vidiš, Anonimuse, da nisi u pravu, pročitajte što slijedi:
57) Taj u isti mah kozmički, socijalni i religiozni red mnoštva naroda, koji je božanska Providnost povjerila na čuvanje anđelima, ide za tim da ograniči oholost palog čovječanstva, koje bi, jednodušno u opačini, htjelo samo stvoriti vlastito jedinstvo na način kule babilonske. Ali poradi grijeha, tom su privremenom naumu spasenja mnogoboštvo i idolopoklonstvo naroda i njegova vođe stalna prijetnja da skrene u poganske stranputice.
58) Savez s Noom ostaje na snazi sve dok traje vrijeme naroda, do proglasa Evanđelja u cijelom svijetu.
781) Sve se to dogodilo kao priprava i slika onoga novog i savršenog saveza koji se imao sklopiti u Kristu (…). To je novi savez u njegovoj krvi, kojim se iz Židova i pogana saziva narod da bude jedan ne po tijelu, nego po Duhu.
791) I napokon, jedinstvo otajstvenog tijela prevladava sve ljudske podijeljenosti: “Koji ste god u Kristu kršteni, Kristom ste se zaodjenuli. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!”.
127) Po krštenju postajemo udovi Kristova Tijela, “udovi jedni drugima”. Krštenje pritjelovljuje krštenike Crkvi. Iz krstionica rađa se jedinstveni narod Božji, narod Novoga saveza koji nadilazi sva naravna i ljudska ograničenja naroda, kultura, rasa i spola: “U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni”.
Draga braćo i sestre,
nemojte opet nasjedati na poruke “anonimnog”. Vaše dobronamjerne i iskrene poruke njega samo nadahnjuju na veće provokacije. A to nije dobro za nikoga. Postoji bolje rješenje, zar ne?
Mir i dobro svima.
Ružno i tužno? Da, to jest ružna i tužna istina da ta “domovina” koju neki tako “žarko ljube” nije ništa drugo nego posljedica tisućljetnih krvavih borbi za teritorij i moć. A i ta navodna stoljetna ljubav za domovinu je povijesno jako upitna. Kao što će vam i djeca koja su povijest slušala samo u prvom tromjesječju osmog razreda znati reći, nacionalna svijest je uglavnom proizvod devetnaestog stoljeća, a ne nešto što smo baštinili “od stoljeća sedmog”. Međutim, ni za ovakve teme ovdje očito nema sugovornika i nemoguće je iznijeti svoje mišljenje a da se odmah ne osjetite ugroženima.
Fra Petre, iskreno nemam pojma o čemu pričate. Kao i obično, napisali ste tek jedan dugačak niz nepovezanih misli koje nemaju nikakve veze s onim što sam ja rekao.
Ružno je i tužno što iznosi anonimni.Fra Petre, super ste odgovorili. Bog vas blagoslovio!
Hvala fra Petru na krasnom pojašnjenju, a “anonimnome” neka Duh Sveti rasvijetli tmine srca. Mir i dobro!
Čovjek je itekako određen mjestom, vremenom i prostorom. Globalizam svijeta to niječe, jer želi vladati svjetskim resursima, a države žele urediti život građana kako bi civilizacijski napredovao pojedinac. Ako anonimnom ne treba domovina neka samo tako živi. Ako mu nije stalo do identiteta neka samo tako živi. Ali, neka pusti na miru one koji žele imati svoj identitet, to im je dao sam Stvoritelj, zato će i njihova odgovornost biti veća, a to je ono što kršćanina čini kršćaninom – odgovornost.
Globalizam oduzima pojedincima ono što im pripada i na što po prirodnom pravu imaju pravo: npr. voda – ne može se privatizirati jer na to svi imaju pravo, no globaliste to ne zanima. Zašto bi se zadovoljio resursom jedne državice kad može vladati – lobiji – resursom cijele Europe ili pak cijeloga svijeta. Treba misliti i na najmanjeg čovjeka – globalizam to ne poznaje, barem ne ovaj svjetski. Budući je globalizam biblijska ideja gdje nitko ne gubi ništa od svoga a dobiva svaki ono što mu treba – to je i Isusova globalizacija. Svaki put kad idete u Međugorje možete to doživjeti. Ali taj globalizam vodi Duh Sveti, a svjetski globalizam je biblijska ideja bez Duha Svetoga.
Ja se ne ponosim, niti se stidim, ni zbog čega što je netko drugi napravio. Kao ni zbog onoga u čemu nisam imao izbora – a u mjestu rođenja to svakako nisam.
A granice postoje samo zato što su se razni moćnici tisućljećima borili za teritorij na kojem će vladati i nije me briga za linije koje su njihovi krvavi sukobi povukli.
I nisu mi ljudi koji, eto, žive unutar tih linija ništa draži nego oni koji žive izvan njih. Kao ni komad zemlje koji su mi kojekakvi tirani odredili da se po njemu smijem kretati bez putnih isprava – ne vidim nikakvog razloga zašto bih taj komad zemlje volio više nego neki na kojeg me ljudi u uniformama puštaju samo pod posebnim uvjetima.
Dapače, smatram da su povlačenje granica i bizarno načelo “narodnosti” u osnovi nekršćanski.
Čitava je ova planeta i svi ljudi na njoj Božje stvorenje i govoriti: “Ovo je naša zemlja, tu mi vladamo, vi ste druga nacija i ovamo ne možete doći” je nekršćanski.