Koliko vrijede riječi
Koliko vrijede riječi? Jesu li važne riječi ili činjenice? Znali su ljudi tako lijepo govoriti, ali laži, da kad im se reklo, onda bi rekli, tim gore po činjenice. Isus ne laže nikada i ne govori jer se želi svidjeti ili jer bi želio biti bolji, jer bi želio neki položaj, čast, ugled, moć, a osobito ne da bi vladao drugima. A naše riječi često su samo u našu korist i za naš probitak.
Nekima riječi ne vrijede ništa, barem tako kažu. Ali, tko dublje razmišlja, nailazi na moć riječi koja stvara činjenice, jedna jedina pogreška može uništiti čovjekov život, neopozivo okaljati njegovo ime. Jedna jedina riječ dobrote može preobraziti čovjeka u trenutku kada mu ništa drugo ne može pomoći. Stoga bi nam trebalo biti jasno koliko je važno za nas da ne govorimo samo o novcu i ugodi, o moći i koristi, da ne brbljamo o svakodnevici, nego da govorimo o Bogu i nama samima, o onome što čovjeka čini čovjekom.
Danas je previše ljudi koji misle i dokazuju da su pametni, da imaju nešto za reći, posebice nešto kritičko, čime pokazuju da ne znaju sve, ali da sve znaju bolje. Premalo je ljudi koji su još sposobni u tišini temeljiti život na Božjoj riječi, dopustiti da ih ona prožme i ispuni, tako da uistinu postane našim kruhom.
Tko bi od nas mogao reći da su mu Sveto pismo, psalmi, hvalospjevi Bogu, koje nalazimo u svetoj knjizi, stvarno postali spontani jezik srca, tako da nam se pojavljuju na usnama i kad prestanemo razmišljati i počnu govoriti ono čega nam je srce puno?
U kojem času smo otkrili Božju riječ? Možda smo je posramljujuće malo otkrili. Koliko vremena i strpljenja trošimo za čitanje štiva drugoga i trećega ranga, časopisa, dnevnih novina, portala, tko zna kakvih drugih stvari, a koliko se malo brinemo za Božju riječ. Da nikada nismo čuli za nju pa slučajno doznali da negdje postoji knjiga po kojoj k nama dolazi osobno Božja riječ, što bismo poduzeli da bismo došli te knjige? A ona je među nama.
Riječi mogu izvesti iz osamljenosti i otvoriti novi svijet, u prijateljstvu i u ljubavi kaže se mnogo lijepih riječi, ti ljudi žive i od toga. Ima riječi koje pomažu, otvaraju, grade, uzdižu, praštaju i mire, a nažalost ima i takvih koje razaraju, razgrađuju, vrijeđaju, ponižavaju, omalovažavaju, zavaravaju, a kaže se da riječi mogu i ubiti.
Vjerojatno nema čovjeka kojemu nekad nisu pomogle dobre riječi kojih se on dugo sjeća i možda ih nikada neće zaboraviti, ali je vjerojatno i to da gotovo svatko ponekad čuje riječi koje ga možda i sada bole iako su mu davno rečene.
Duhovni učitelji daju nam ove savjete kojima ne treba komentara. Prvo: ako ti je neka riječ navrh jezika, zaustavi je i dobro promisli o njoj, jer je lakše jednu riječ zaustaviti nego je povratiti. Drugo: uvijek kaži istinu s ljubavlju; samo takve riječi mogu biti korisne. Ne reci ni o jednom čovjeku ništa zlo ako ono što ćeš kazati nije čista istina, a ako je istina, tada se upitaj zašto da to kažeš, za kakvo dobro?
Budimo oprezni s riječima, ljubazni ali naša ljubaznost ne treba prelaziti u ulagivanje a naše neraspoloženje ili antipatija ne smiju se izražavati grubošću i neistinom. Riječi koje govorimo neka nam budu svete.