FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED
MJESNO BRATSTVO KAPTOL
PLANINARSKA DRUŽINA SV. FRANJO

ORGANIZIRA IZLET NA KRALJIČIN ZDENAC I OLTAR DOMOVINE

u nedjelju 22.11.2015. godine

Program izleta:
– u 9h sv. Misa u crkvi sv. Mirka u Šestinama
– nakon sv. Mise šetnja prema Kraljičinom zdencu
– odlazak do Oltara domovine, mogućnost razgledavanja, cijena ulaznice 15,00 kuna
– povratak istim putem preko Kraljičinog zdenca prema Šestinama
– prehrana iz ruksaka
– očekivani povratak oko 14h

Za sve dodane upite možete kontaktirati:

Tanju Čolić voditelja družine

na broj telefona 099/596 93 60 ;
e-mail: colict@gmail.com

Gospodin Vam dao mir!

Jankovac_21-04-12.pdf

Poziv na planinarski pohod na Lipu

Planinarska družina “Brat Franjo” MB Kaptol poziva na planinarski izlet na Sljeme u nedjelju 11.12.2011. planinare iz našeg mjesnog bratstva kao i drugu braću i sestre koji su zainteresirani za franjevačko druženje u prirodi, te prigodom svečanosti otvorenja i blagoslova jaslica uz sv.misu u 12 sati koju predvodi biskup Mijo Gorski.

Okupljanje i polazak je u 8.30 ispred tunela.

Ostale pojedinosti i informacije možete saznati kod: ŽELJKO OREČ, mob: 098/9073893

Planinarska družina
„Brat Franjo“

Poziv na planinarski izlet na povijesno
brdo Perun

Pozivamo sve zainteresirane planinare iz našeg bratstva na planinarski pohod na povijesno brdo Perun kod Mošćenice u nedjelju, 18. rujna 2011. Pohod organizira PD “Matica” pa prilažemo njihovu pozivnicu.

Izlet na Perun

Za sve informacije: Željko Oreč, mob. 098/9073893.

Planinarska družina “Brat Franjo” najavljuje svoj izlet na Sljeme u nedjelju, 17. srpnja 2011.:

Planinarska družina “Brat Franjo” 29. svibnja je bila u Ogulinu i na Kleku.

Brat Željko je napisao:
Okupili smo se u 7h i 15min kod Lisinskog, pozdravili se i upoznali s onima koji su bili novi u našoj družini i potom posjedali u automobile te krenuli put Ogulina. Išli smo sa dva auta sa maksimalnom popunjenošću po pet osoba u svakom vozilu; a evo tih imena: Milka F. , Ljiljana, Pava, Nevenka T. , Mira A., Vjekoslav, Goran, Luka , Tomislav i Željko. (više…)

Napomena: došlo je do promjene datuma sa 22. na 29. 8.

FSR – Planinarska družina
«BRAT FRANJO»
organizira:

Brat Željko je napisao:

18. 07. 2010.

Poziv za ovo tradicionalno planinarsko hodočašće na Sljeme koje naša planinarska družina redovito obavlja poslan je putem mob-poruka te je obaviješteno i na našoj web stranici. (više…)

Brat Željko je napisao:

MIKULIĆI, RISNJAK, GRAFIČAR, KRALJIČIN ZDENAC, ŠESTINE

30. svibnja planirali smo planinariti na Ravnu Goru iznad Trakošćana, ali to se nije ostvarilo.

Naime iako smo se bili dogovorili ići na Ravnu Goru to nismo mogli ostvariti jer nam je falio jedan automobil.

Sastali smo se dakle na Sv. Duhu u crkvi sv. Ante na misi od 8 sati. Nakon mise ustanovili smo da nas ima više nego što u jedan automobil može stati – šest putnika. Zato smo nakon kratkog konzultiranja odlučili promijeniti plan i poći na Risnjak. (više…)

Planinarska družina “Brat Franjo” poziva članove i simpatizere na sv. misu proslave Majke Božje Kraljice Hrvata u nedjelju, 18. srpnja, u 11.30h u kapelici na Sljemenu.

Polazak je od Tunela u 8.15h.

Izlet na Zeleni Vir i Vražji prolaz kod Skrada

09. 05. 2010.

Niti nepunu godinu od našeg izleta (srpanj 2009.) na ovo prekrasno i čudesno mjesto prirodnih ljepota evo nas ponovo na istom odredištu. Što je ljude ponukalo da opet idemo na Zeleni Vir? Pa prema svemu sudeći fotke na internetu s prošlogodišnjeg izleta. Dosta se zainteresiranih javilo, ali ih je nekolicina otkazala kao što to obično biva, no ipak se našlo osam hrabrih za ovaj privlačni planinarski pothvat. (više…)

Pozivamo sve članove planinarske družine “Brat Franjo” na misu polnoćku na Sljeme kod Majke Božje Kraljice Hrvata.

Program:

• Polazak ispred tunela u 20.00h.
• Dolazak na Sljeme oko 22.30h.
• Odmor i okrepa u župnom domu na Sljemenu.
• Odlazak u crkvu oko 23.30h.
• Polnoćka u 24.00h.
• Poslije polnoćke povratak u župni dom gdje se ostaje do otprilike 04.00h uz pjesmu i veselje.
• Povratak do Tunela oko 05.30h na prvi jutarnji tramvaj – po starom romarskom običaju.

Ponijeti sa sobom toplu odjeću, čvrstu obuću, svjetiljku, štap, jelo i piće po osobnom ukusu u vlastitom ruksaku.

INFORMACIJE I PRIJAVE:  Željko, tel. 099/3212953

Pozivnica

Planinarska družina „Brat Franjo“ poziva na planinarski izlet na Sljeme u nedjelju,  15. studenog 2009.

Polazak od tunela u 8h i 30 min. Radujemo se vašem dolasku!

Planinarski pohod na Kamene Svate

Brat Željko je napisao:

Omiljeno planinarsko izletište na zapadnom dijelu Medvednice jesu Kameniti svatovi ili Kameni svati. Do ovog odredišta može se doći iz više pravaca: od Grafičara, Risnjaka, Glavice, Susedgrada, Bizeka, Vrapča, Podsuseda …

(više…)

Planinarsko hodočašće na Svetu Geru

Brat Željko je napisao:

To je tradicionalno hodočašće planinara na Svetu Geru koje se ove godine održalo već šesnaesti put. (više…)

Siječanjski planinarski izlet na Lipu Rog

Brat Željko je napisao:

Ovo je već tradicionalni pohod planinara grada Zagreba na «LIPU» u organizaciji HPD LIPA iz Sesveta. Okupljanje je kod spomenika palim hrvatskim braniteljima u Sesvetama odakle i kreće izletnička povorka. (više…)

Za planinarsko hodočašće naše planinarske družine u Kraljev vrh 06. 01. 09.prijavilo se dvanaest zainteresiranih hodočasnika-planinara (inače je broj dvanaest – broj koji nas najčešće prati na našim izletima). Na autobusnom terminalu na Črnomercu u zakazano vrijeme došlo nas je osmero. Mora se priznati da je to jako dobar odaziv. (više…)

Franjevački  svjetovni  red
Planinarska  družina ”Brat Franjo”

O  b  a  v  i  j  e  s  t

Obavještavamo sve članove planinarske grupe FSR-a ”Brat Franjo” kao i sve druge članove FSR-a zainteresirane za planinarske aktivnosti da ćemo u siječnju 2009.godine organizirati tri planinarska pohoda prema dolje navedenom rasporedu:

•06.siječnja 2009. godine – pohod u Kraljev vrh 
                                                  
•18.siječnja 2009. godine – pohod na Lipu – Svetište hrvatskih mučenika
                                           
•25.siječnja 2009. godine – pohod na Sv.Geru – Svetište svetog Ilije proroka
                                         
 
Pozivamo sve zainteresirane za planinarske aktivnosti da nam se pridruže.

Prijave i informacije na mob: 099/3212953   Željko

Mir i dobro

Planinarski izlet na Sljeme.pdf

Izlet u Mariju Bistricu – Bistrička šetnica

Brat Željko je napisao:

Nedjelja 09. studenoga 2008.

Krenuli smo iz Dubrave sa parkirališta kod okretišta «sedmice» u 8h.

Išli smo sa četiri automobila, (više…)

Izlet planinarske grupe na Sljeme

Sestra Verica je napisala:

Našli smo se prema dogovoru kod tunela u 8h i 30min. u Gračanima. Bili su svi pozvani, (više…)

Izlet planinarske grupe na Sv. Bernard

Brat Željko Oreč je napisao:

Na skupštini FSR-a 05. 10. našlo se nekoliko naših vrijednih članova i onako se spontano rodila ideja da bismo mogli održati neki jednostavni planinarski pohod prigodom državnog praznika – Dana nezavisnosti – i to se i realiziralo. (više…)

Izlet planinarske grupe na Velebit

Saljem tekst koji je nasa sestra Milka Fumic napisala o izletu na Velebit.
Mir i dobro!
Gordana Stampar

MILKA – Izlet na Velebit.doc

Galerija slika

PLANINARSKA DRUŽINA
«BRAT FRANJO»

     Planinarski križni put u Našicama već je tradicionalni vjerski događaj,
koji se održava svake godine u subotu uoči pete korizmene nedjelje. (više…)

Pogledajte slike s izleta planinarske grupe na Japetić koji je bio 1. prosinca 2007. godine.

Nedavno smo objavili galeriju slika sa izleta planinarske grupe na Sljeme dana 22. travnja 2007. Evo i kratkog izvješća o tome koje nam je proslijedila s. Jelena:

Sastali smo se u 8.30 ispred tunela i krenuli poznatom Leustekovom (više…)

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Nakon kratke pauze odlučili smo opet prošetati prirodom. Već samo jutro najavljivalo je lijep i za ovo doba godine topao dan. Krenuli smo radosno u novi dan na kotačima naša dva automobila. (više…)

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

I sama pomisao na naziv Bijele stijene, u meni je netom izazvala neke posebno lijepe i tople asocijacije, na nešto visoko, trajno i čisto, i rodila u meni želju, da nakon duže planinarske stanke ponovo krenem u zagrljaj prirodi. Tako sam se odmah odazvao na Marijanin poziv. I doživio za mene jedno jedinstveno i nadahnjujuće planinarsko iskustvo istinskog dodira sa posve netaknutom prirodom. (više…)

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Mala, ali hrabra grupa planinarske družine “Brat Franjo” planinarila je u subotu 8. srpnja u Gorski Kotar na Klek. Iz Zagreba smo krenuli “Karlekom”, poznatim turističkim vlakom do Ogulina. Nastavili smo put lokalnim autobusom do ispod Kleka. Naša družina povećala se za jednog novog člana, malog Roberta koji nam se u Ogulinu pridružio. Jutro je bilo svježe s pokojom zrakom sunca. Iz daljine se nazirao hrbat planine koji je nalik golemom okamenjenom divu. Prema narodnoj predaji starosjedilaca, tu je sijelo vještica za olujnih noći. (više…)

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Avanture sa izleta u Logarsku dolinu

Planinarska družina “Brat Franjo” (u sastavu: Marijana, Pava, Gordana, Claudia i simpatizeri Marijan i Danko) smjelo se zaputila 20.05.o.g. u Logarsku dolinu, ovoga puta u organizaciji turističke agencije “Autoturist”.

Ništa nas nije smelo: ni oblačno vrijeme, ni obeshrabrujuća vremenska prognoza, ni lagana kiša koja nas je putem pratila dok smo se vozili, ali… (više…)

Kuća susreta “La Verna”, rujan 2005.

Kratki izvještaj:

Blagdan Rana sv. Franje proslavili smo u kući susreta “La Verna “na Žumberku u zaseoku Višoševići. Ova kuća pripada kući susreta Tabor i nalazi se na visini od oko 800 m nad morem i svojim položajem pruža prekrasan pogled na slovenske gore. Koristi se kao i Kuća susreta Tabor za seminare produbljivanja vjere, gdje svatko u tišini i ljepoti prirode nalazi mir i sabranost. Omiljeno je odmorište mnogih planinara i izletnika koji idu do vrha Žumberka Zečak, nedaleko od same kuće. (više…)

Gorski Kotar, rujan 2005.

Napisala je sestra Claudia:

Nimalo ne sumnjajući u Božju blagonaklonost po pitanju meteoroloških prilika (iako su vremenske prognoze najavljivale kišu i pljuskove), hrabro smo se uputili 17.09.o.g. na planinarenje u Gorski kotar. Bilo nas je osmero iz FSR-a i četvero vrsnih, veselih, duhovitih …. jednom riječju divnih planinara iz HPD “Medveščak”. Oni su nas zapravo i proveli ljepotama Gorskog kotara. (više…)

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Planinarska družina “Brat Franjo” 27. lipnja odlučila je posjetiti sjeverni Velebit, našu najveću i najdužu planinu, simbol Hrvatske, koja uvijek privlači sve one koji žele i znaju uživati u njenim izvornim ljepotama.
Okupili smo se u rane jutarnje sate na sv. misi kod sv. Franje da tako započnemo dan i s blagoslovom koji nam je podijelio pater Frkin krenuli radosno svome cilju.
Naš brat Pavo nam se pridružio u Lučkom kod naplatnih kućica, pa smo onda u punom sastavu krenuli dalje. Upoznali smo se s našom voditeljicom, gđom Ninom, koja dobro poznaje Velebit i sve njene ljepote. Dok je naš autobus klizio cestom mi smo pozorno slušali što nam to Velebit govori, što nam želi pokazati ,čime nas želi obradovati i očarati.
Ubrzo se krajolik počeo mijenjati. Nebodere, semafore i buku automobila zamijenile su livade i polja, brda i doline, pjev ptica i igra leptira. Sunce je već davno izašlo i prosulo zlaćani sjaj svoje svjetlosti. Sva priroda hvalila je svoga Stvoritelja.
Uz pjesmu i molitvu ubrzo smo stigli našoj dragoj Majčici u Krasno. U nepomućenoj tišini i nedirnutoj prirodi stoji crkvica sv. Marije koja se spominje već godine 1219. Nekada je to bilo naše najveće marijansko svetište, a i danas godišnje ga posjeti oko 100.000 hodočasnika. Do svetišta hodali smo Putem Križa, od postaje do postaje, razmatrajući u tišini o Isusovoj muci.
A na kraju puta dočekala nas je raširenih ruku naša Nebeska Majka. To je mjesto oaze i mira, spokoja i predanja . Ovdje su mnogi zadobili velike milosti, slijepi vid, gluhi sluh, nijemi govor. Mnogi su ovdje ostavili svoje štake i vratili se svojim kućama posve zdravi. Gospa od Krasna pomagala je u olujama na moru, u pogiblima na kopnu, u teškim bolestima, u suhim godinama i svakojakim drugim nevoljama. S pjesmom na usnama rastali smo se od krasanskog svetišta osnaženi tjelesno i duhovno, pomireni sa sobom, sa svim bićima i s Bogom, iskonom i prapočelom svega.
Naš se put nastavio prema Zavižanu. S lijepe asfaltirane ceste skrenuli smo na makadamsku, a livade i polja zamijenila je gusta velebitska šuma. Ušli smo u područje Nacionalnog parka. Zbog izrazite raznolikosti krških fenomena, bogatstva živog svijeta i iznimnih ljepota, Sjeverni je Velebit proglašen 1999. godine Nacionalnim parkom. Svemoćna je ruka Božja, u svom stvaralačkom zanosu, prosula ovdje sve svoje bogatstvo i ljepotu, sve oblike boja, sve obilje biljnih i životinjskih vrsta. Ovdje je sve povezano prijateljskim nitima: jela i vuk, kamen i medvjed, rosa i zrak, more i planina, nebo i zemlja, sve je jedno, sve je sklad. Botaničari su ovdje nabrojali 2700 vrsta i 78 biljnih endema. Poseban ukras Velebita je runolist. Bogat je i ptičji svijet: tu možemo sresti danas već malobrojne grabljivice, surog orla ili sovu ugaru. Među sisavcima, tu su medvjed, vuk ili ris. Na relativno malom prostoru obilje ljepota. Površina parka iznosi 109 km2 .
Zavižan nas je dočekao obasjan suncem i mamio nas je na vrh odakle se pruža prekrasan pogled na Jadranske otoke; Pag, Rab, Goli otok, Prvić i Krk, te na ličko zaleđe s kontinentalne strane.
Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva nazvana po njenom graditelju ing. Anti Premužiću . Građena je od 1930 – 1933. godine. Jedan dio ove predivne staze mogli smo i mi doživjeti uživajući u ljepoti krških fenomena. U sklopu parka nalazi se i poznati Velebitski botanički vrt osnovan davne 1967. godine. Nažalost, danas pomalo zapušten.
Zbog nedostatka vremena na žalost mnogih nismo mogli posjetiti Kuterevo, utočište za mlade medvjede. Unatoč tome, bili smo beskrajno radosni da smo se mogli susresti sa iskonskim ljepotama Velebita, jer to znači susresti se sa Izvorom svake ljepote, susresti se sa svojim Stvoriteljem. Tu smo bar na trenutak našli istinski mir, mir svoje duše, daleko od gradskih prostora, buke strojeva , samoće i svakojake otuđenosti.

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Kako je lijepo kao braća zajedno živjeti! Opet smo radosni. U nedjelju, nakon zajedničkogeuharistijskog slavlja na Kaptolu, jedna “velika grupa” planinara “brata Franje”skupila se u dvorištu našeg samostana. Tu su dobri “stari planinari”, oni malo manje dobri, a ima tu i novih lica, onih koji su nam se pridružili prvi puta, koji žele u zajedništvu diviti se ljepotama što ih Gospodin stvori. Dok naši prvopričesnici ulaze svečano u povorci u crkvu, mi sjedamo u naše automobile i krećemo danas prema Samoborskom gorju. Nakon kratke pauze, toliko da popijemo jutarnju kavicu, iz Lučkog nastavljamo put prema Galgovu. Cesta vijuga kroz uzbrdice i doline, uz seoske kućice i zelena polja i vodi nas do Sv. Martina pod Okićem. Tu ćemo ostaviti naša vozila i uz Božju pomoć planinarski nastaviti put. Naš brat Zvonimir dobro poznaje put, on je kao pastir koji vodi stado svoje, a ovčice ga slijede znajući da je to put koji vodi do našeg cilja, do Okića. Brat nam Željko želi biti zadnji, jer nikog ne smijemo ostaviti i pomoći treba umornima i iznemoglima, ruku pružiti i ohrabriti .Pomažu mu i njegova dobra i draga dječica koja veselo skakuću okolo. Cijelo vrijeme uspona prati nas brat Sunce koji nas svojim zrakama grije i drage nam sestrice ptičice koje nas pozdravljaju svojim najljepšim simfonijama.

Evo nam i brata potoka koji nam je stao na put i žuborom svojim želi nam reći koliko je dragocjena čista voda koju nam donosi. Ovdje smo malo stali jer potok se ne da i nastavlja put, moramo se s njime dogovoriti, najbolje da ga preskočimo; ruke pružamo svome bratu, pomažemo . Ali evo strmog brda; tvoju snagu trebam Bože, da ustrajem na tom putu, postaje mi put naporan i težak – budi ovdje pored mene! Izdrži još malo, još malo, jer evo cilj je blizu, tu pred tobom, uspjeti ćeš! Posljednjim snagama se neki uspinju , a Gospodin ih nosi i sada tek postaju svjesni kako put i nije bio tako težak i zahvaljuju Gospodinu. Evo panja što nas zove, odmori se malo, kaže, i pogledaj oko sebe široka polja i brege zelene, raznobojno mirisno cvijeće, ljekovito bilje i krošnje lišćem okićene, pogledaj leptire šarene i pčelice marljive i zapjevaj Stvoritelju pjesmu radosno! Uz pratnju veselih ptičica pjesmom nastavljamo put kroz šume i polja i dolazimo svome cilju; do planinarskog doma pod Okićem na nadmorskoj visini od 411 metara. Tu nas čeka dobar ručak i zasluženi odmor. Dom se smjestio pod hridinom na kojoj je na samom vrhu ruševina staroga grada Okića. Okić se prvi put spominje 1183. g. a posljednji su mu gospodari bili grofovi Erdödy. Do Staroga grada naravno želimo doći, ali kako? Postoje dva puta; lakši put, zavojitom stazom kroz šumu ili teži, uz strmu liticu pomoću sajle. Zvonimir se odlučuje za lakši put i njemu se pridružuje većina, no ima i onih jako odvažnih i smjelih koji će krenuti s Ivčekom onim težim, a neki će ipak ostati i sunčati se na Božjem pogledu. Na putu do strmih stijena upozorenja iskusnih planinara; sajla je na jednom mjestu oštećena! No “hrabri” ne odustaju. Ali gle; “uspon na vlastitu odgovornost”… i tu hrabrima zastaje dah. Lijepa avantura, ali treba imati zdrav razum, misle Nela i Pava. Neki se još dvoume i odustaju . Ima onih koji će ipak riskirati i odvažiti se; a tko drugi nego naš ministar Zoran da nam pokaže kojim nam je putem ići do Gospodina. Tu gore opet smo zajedno i divimo se prekrasnom vidiku na Zagreb, Pokuplje i Posavinu.

Ali vrijeme odmiče i valja nam se vratiti. Sada će brata sunca zamijeniti sestrica kiša, a mi ćemo ih pozdraviti slavnim otajstvom krunice i obećanjem da ćemo opet doći!

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Izlet na Medvednicu planinarske družine “Brat Franjo” 21. ožujka 2004.

Naša planinarska družina “Brat Franjo” u nedjelju, 21. ožujka 2004. obilježila je prvi dan proljeća izletom na Gorščicu na Zagrebačkoj gori.

Ovaj puta smo krenuli iz Dubrave gdje smo u 9 sati, u franjevačkoj crkvi Uznesenja Marijinog sudjelovali na sv. misi. Nakon euharistijskog slavlja zaputili smo se prema autobusnoj postaji gdje smo se već u živahnom raspoloženju ukrcali na autobus za Vidovec. Iako je bio prvi dan proljeća, prohladno, vjetrovito i oblačno vrijeme više nas je podsjećalo na jesen, ali nas to nije omelo da se radujemo našem planinarskom pohodu.

U Vidovcu, prije početka uspona, pomolili smo se ispred raspela da nas blagoslov i zaštita našeg nebeskog Oca i Majke Marije prate na putu. Vodila nas je naša sestra Dunja, a predvodnica su nam bili mališani brata Željka koji su veselo skakutali na čelu kolone, pa smo bili ponosni što je naša planinarska grupa dobila podmladak na samom početku proljeća. Staza kojom smo se penjali bila je dobro prohodna, iako su nas blato i ostaci zaleđenog snijega na pojedinim mjestima podsjetili na prethodno godišnje doba. Divili smo se prvim vjesnicima proljeća: šafranima, visibabama i jaglacima kojih je bilo u izobilju. Polagano smo se uspinjali te smo nakon sat i pol pješačenja sretno stigli do Kaptolske Lugarnice. Ondje smo ispred kapelice Uzvišenja Sv. Križa izmolili Anđeosko pozdravljenje i zahvalili Majci Božjoj na uspješnom dolasku na cilj. Budući da je bilo prohladno odlučili smo stolove i klupe na livadi ispred lugarnice zamijeniti ugodnim ambijentom njezine unutrašnjosti. Tu nas je uz veselu pjesmu već pristiglih planinara obradovao i veliki, topli kamin. Sada smo svi bili zajedno – i braća koja su bila na čelu i na kraju kolone; svi oko jednog stola. Uz veselo druženje i okrjepu dobro smo se odmorili od uspona. Oko 15 sati još jednom smo se zaustavili pred kapelicom, da se pomolimo za sretan povratak. Naše sestre s foto-aparatima su ovdje iskoristila priliku da sačuvaju na svojim fotografijama i ove drage trenutke još jednog od niza naših zajedničkih planinarskih druženja. I opet nas je čekala naša staza, no ovaj puta puno lakša.

Nešto prije 16,30 sretno smo se spustili do Površnice, gdje smo čekali autobus za Dubravu. Iako umorni i dalje smo se družili u dobrom raspoloženju, već pomalo planirajući sljedeći izlet.

Hvala Gospodinu što nas je čuvao na našem planinarskom pohodu i što smo u ugodnom druženju proslavili početak proljeća.

sestra Dubravka

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Zahvaljujemo Gospodinu što smo i ove godine mogli biti dionici zajedništva u molitvi,
pjesmi i razmatranju o muci i smrti Isusa Krista prateći ga na njegovom teškom putu.

13. ožujka 2004. održan je X. jubilarni Našički križni put pod geslom “KRIST- NADA EUROPE”

U rano jutro, pomalo pospani i sneni, ali radosna srca krenuli smo iz Zagreba put Našica. Dok je naš minibus pod vještom rukom vozača Vlade gutao kilometre, mi smo se kroz molitvu i pjesmu pripremali za Križni put. Iznenadili smo se kad smo već stigli u Našice, jer zaista vrijeme nam je brzo prošlo. Naša draga s. Sofija pobrinula se za kavu iz termosice tako da nam ništa nije nedostajalo. Bili smo sretni da smo stigli upravo pred početak Križnoga puta u 9.00 ispred župne crkve. Pater Nikola nam je svima podijelio bedževe, a kolone vjernika svih generacija radosno su krenula ulicama Našica do Markovca, Jelisavca, Lile. Križ okićen trnovom krunom i napravljen rukom planinara vodio nas je od postaje do postaje gdje smo razmatrali o muci Isusa Krista.

U svakom su nas selu dočekala nasmiješena lica domaćina, koji su nas otvorena srca primili i darovali nam svoju ljubav. Bilo je tu pića i dobrih slavonskih kolača napretek, pa smo mogli okrijepiti i našeg “brata magarca”. U Lili je bila duža pauza od sat vremena, a onda smo ojačani i ispunjeni vjerom, nadom i ljubavlju krenuli kroz Klokočevac i Velimirovac prema Našicama.

Osjetili smo da nam križ postaje težak i onda kada ga sami nismo mogli nositi i kada su nam noge pomalo klecale, Gospodin je bio tu uz nas i pomagao nam nositi do posljednje postaje. A tu nas je dočekao, tko drugi nego naš sv. Franjo raširenih ruku i pozvao nas na zajedničko euharistijsko slavlje kako bi zahvalili Gospodinu za darovane milosti po ovom Križnom putu .Radost koju smo nosili u srcu ponijeli smo svojim domovima dijeleći je nesebično drugima. Nadam se da ćemo druge godine opet moći ovako u zajedništvu slaviti Gospodina i pratiti ga na Križnom putu.

Zahvaljujemo organizatorima: našičkom Planinarskom društvu “Krndija”, Franjevačkom samostanu, FSR-u, Frami, Crkvenim zborovima te gosp. Dr. Žagaru da su nam dobrom organizacijom omogućili ovako lijepo doživjeti Križni put.

Planinarska družina brat Franjo

Posebna nam je radost bila hodočastiti našoj Nebeskoj Majci u omiljeno nam svetište Mariju Bistricu, upravo uoči blagdana 13. srpnja. Željeli smo da to bude prije početka godišnjih odmora zahvala za sve darove i primljene milosti u protekloj radnoj godini.

Gospodin nam je darovao lijepo vrijeme i potrebnu snagu na našem putu od Vidovca do Marije Bistrice. Put nas je vodio u zajedništvu s braćom i sestrama iz drugih župa, poznatom hodočasničkom stazom sljemenske šume.

Iznenađujuće brzo i bez lutanja ugledali smo drage zelene zagorske brege i naš pozanti Laz, gdje smo malo predahnuli i uz molitvu i pjesmu krenuli dalje.

Radost u srcu bila je to veća kada su se iza brega pokazali tornjevi svetišta, upravo kao da nas žele privući u majčinski zagrljaj.

S pjesmom na usnama ulazili smo u svetište koje je odisalo mirom i tišinom. S «Mi ti ruke pružamo, srcem te pozdravljamo, zdravo, zdravo, zdravo Marijo» pozdravili smo Mariju koja nas je ovdje čekala raširenih ruku, čekala je naše otvoreno srce, željela da joj predamo sve bez pridržaja, da joj se povjerimo i preporučimo.

Nakon zajedničkog ručka i kratke pauze krenuli smo put križa na Kalvariju razmišljajući od postaje do postaje o muci našega Gospodina Isusa Krista, koji je za nas trpio i umro, da bi kao što Isus nije ostao u tami smrti, nego treći dan uskrsnuo u život, i mi ne ostanemo u tami grijeha, nego uskrsnemo na novi život.

I na kraju ovoga hodočasničkog dana slavili smo radosno sv. Misu i zahvaljivali za sve milosti ovoga dana kojeg smo proveli upravo onako kao smo to željeli, u razmatranju, molitvi i zajedničkom druženju.

“Divim se Bože ljepotama tvojim, sve si stvorio tako divno, tako čudesno.” Ove subote planinarska družina, nas dvadesetak, odlučila se na nešto laganiju turu, izlet na Plitvička jezera. Izlet kojeg ćemo se uvijek rado sjećati.

Posebnu čar ima priroda kada se budi, kada se iz sivila rađaju boje, boje lišća i cvijeća, i sve kao da diše i hvali svoga Stvoritelja za dar života. Potočići i slapovi to čine svom snagom glasno i razigrano, da bi utihnuli u zajedništvu voda u velikom jezeru.

Biljke ga hvale svojom paletom boja, cvjetići okrećući svoje glavice prema nebu. Divili smo se Bože, ljepotama tvojim, zahvaljivali za sve što nam je darovano, za prirodu, za brata i sestre s kojima smo dijelili radost ovoga dana. Poslije podne noseći radost u srcu vratili smo se svojim kućama, obiteljima i svakodnevnim obavezama.

Naša mala zajednica planinara FSR-a ovaj put odlučila je slijediti Krista na njegovom križnom putu. Željeli smo to učiniti sudjelovanjem na IX. našičkom križnom putu pod motom “Život – Biblija – Život”! Pridružili smo se planinarima “Stanko Kempny” i u rano subotnje jutro krenuli iz Zagreba put Našica.

Naš dobri, stari tridesetpetogodišnji autobus gutao je kilometre, a njime je vješto upravljao velečasni Dragec Goričanec. Velečasni Dragec uljepšao nam je put vicevima i zanimljivim zgodama iz svakodnevnog života, a obogatio nas je i svjedočanstvima iz svoga osobnog života i rada.

Za križem smo krenuli u 9.30h iz Našica preko okolnih sela Seone, Donje Motičine i drugih, preko livada, brda i polja, putem dugim oko 27 kilometara. Bilo nas je oko 1400, što djece, što mladih, starijih, djedova i baka. Svatko je strpljivo i radosno nosio križ svojih patnja, potreba, nadanja, u pjesmi i molitvi slijedeći Krista. Kod svake postaje razmišljali smo o muci našega Gospodina koji je iz ljubavi trpio i umro ljubeći nas. Našlo se tu i pobožnih žena i Šimuna Cirenaca koji su nam pružili ljubav i olakšali nastavak puta počastivši nas kolačima i pićem.

U lijepoj baroknoj crkvi franjevačkog samostana u Našicama završili smo put križa hvaleći i slaveći Gospodina za sve primljene milosti.