Danas, na blagdan bl. Lukezija, pod večernjom svetom misom u 18.30 sati bit će godišnja obnova zavjeta:

Zahvaljujemo Ti, Gospodine, što si nas pozvao u Franjevački svjetovni red.

Molimo Te da nam oprostiš sve naše nedostatke, slabosti i prijestupe počinjene protiv našeg obećanja evanđeoskog života i protiv Pravila.

Udijeli nam, molimo Te, gorljivost i spremnost što smo je imali prvoga dana kad smo stupili u bratstvo.

Osim toga, obnavljamo svoje obećanje da ćemo provoditi evanđeoski život prema Pravilu Franjevačkog svjetovnog reda do svršetka svojih dana.

Daj nam također da uvijek živimo skladno sa svojom braćom i sestrama, da mlađima pružimo svjedočanstvo ovoga tako velikoga dara što smo ga primili od Tebe, a to je franjevačko zvanje, kako bismo postali svjedoci i oruđe poslanja Crkve među ljudima naviještajući Krista životom i djelima.

Amen.

Nacionalno bratstvo postavilo je niz materijala za mjesečne susrete u bratstvima s temom “Molitve sv. Franje”:

za ožujak:

za veljaču:

za siječanj:

Poslušaj nas, Elizabete, plemenita po rođenju
i još plemenitija po kršćanskom preporođenju,
poslušaj nas, hodočasnike trećeg tisućljeća.
Bila si među prvim učenicama Franje Asiškoga.
Od prvih si franjevaca učila ljubav prema Kristu
prisutnom u siromasima:
oni su te uveli u poniznost,
čistoću i poslušnost.
Izmoli i nama sigurnost Kristove nazočnosti u braći
raspetoj tjelesnim i duhovnim bolima.
U potpunom zajedništvu s mužem Ljudevitom
bila si brižna supruga i majka:
isprosi i nama plemenitu i srdačnu ljubav.
S teškim životnim kušnjama
suočila si se savršenom radošću:
izmoli nam darove radosti i mira
kad nam se drugi protive i ne razumiju nas.
Kad si ostala udovicim,
potpuno si se predala služenju Bogu i siromasima.
Učini da kršćanski vjernici laici
i osobe posvećena života u Crkvi
svijetle evanđeoskim svjedočenjem
i osobnim zajedništvom s Bogom.
Bogata, postala si siromašna
da mnoge pridlgneš svojom ljubavlju.
Kao kneginja i plemkinja
ostala si slobodna pred napadima raskoši i taštine:
pomozi nam da rastemo u toj unutarnjoj slobodi,
da možemo biti pažljivi na Božju riječ
i osjetljivi za potrebe naše braće.
I za naporna služenja u svojoj bolnici sv. Franje
uvijek si, predajući se svima,
očuvala zajedništvo s Bogom
i dar da usrećuješ druge.
Učini da i mi primimo tu milost blagoslivljanja i hvale,
zahvalni za velike darove
koje bez prestanka primamo
od Božje velikodušnosti.
Amen.

U srijedu 8. srpnja u 19.15 sati (poslije večernje sv. mise) će se održati razgovor o tekstu “Kako bi trebalo upravljati Redom kao što je OFS na svim njegovim razinama” koji nam je uputio XIV. generalni kapitul.
Prijevod ovog teksta, kao i svih drugih materijala s Generalnog kapitula, se može naći na adresi Nacionalnog bratstva OFS-a.

Dođite! Pozovite braću i sestre da nam se pridruže.

Presveta Bogorodice i Majko naša!

Bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kad smo se kao narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utočište u krvavim vremenima kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalan poticaj naših obnova. Majko naše prošlosti, budi majkom i naše sadašnjosti i budućnosti. Izručujemo ti i posvećujemo Crkvu i narod Hrvata u domovini i po svijetu raseljen. Povjeravamo se tvojoj zaštiti. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Moli za sve klonule i očajne, posreduj za našu braću koja vjeru izgubiše, za one koji se više ne znaju nadati. U zajedništvu Općinstva svetih, molimo sa svim vjerničkim pokoljenjima našega naroda. Nebo i zemlja neka budu svjedoci naše skrušenosti, našeg predanja i naše molitve. «Blažena ti što povjerova!» Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu nasljedniku u zajedništvu Katoličke Crkve. Primi u svoje Srce naše vjerničko, ljudsko i narodno postojanje. «Najvjernija Odvjetnice Hrvatske», Velika zagovornice sinova ljudskih, to te molimo! Amen.

(Iz Solinske posvetne molitve Velikoga hrvatskog krsnog Zavjeta)

U Asizu se od 1. do 8. studenoga održava Generalni kapitul tijekom kojeg će se birati novi članovi Predsjedništva OFS-a za naredno 6-godišnje razdoblje. Pripremljena je i molitva za tu nakanu:

“Pastoralni izazovi vezani uz obitelj u kontekstu evangelizacije” tema je III. izvanredne opće Biskupske sinode koja će se održavati od 5. do 19. listopada u Vatikanu. Posebno se preporučuje Molitva Svetoj obitelji za Sinodu, koju je sastavio papa Franjo:

Isuse, Marijo i Josipe
u vama promatramo
sjaj istinske ljubavi,
vama se s pouzdanjem obraćamo.

Sveta Nazaretska obitelji,
učini i naše obitelji
mjestima zajedništva i prostorom molitve,
istinskim školama evanđelja
i malim domaćim Crkvama.

Sveta Nazaretska obitelji,
neka u obiteljima nikada više ne bude
nasilja, zatvorenosti i podjele:
neka svatko tko je povrijeđen i sablažnjen
brzo osjeti utjehu i doživi ozdravljenje.

Sveta Nazaretska obitelji,
neka predstojeća Biskupska sinoda
ponovno probudi u svima svijest
o svetom i nepovredivom značaju obitelji
i njezinoj ljepoti u Božjoj promisli.

Isuse, Marijo i Josipe,
čujte našu poniznu molitvu i uslišite nas.

Nacionalno bratstvo je podržalo inicijativu udruge “U ime obitelji” za prikupljanje potpisa radi raspisivanja referenduma o promjeni izbornog sustava. 

U prilogu tome objavljujemo “Molitvu za pravednu i slobodnu Hrvatsku” koju je sisački biskup Vlado Košić preporučio za ovo referendumsko izjašnjavanje.

Dana 14. lipnja 2014. na Ksaveru je održan godišnji susret zagrebačkih bratstava OFS-a. Prenosimo izlaganje fra Zvonimira Brusača s tog susreta na temu “Opomena sv. Franje”.

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.

Ponizno te molimo
da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Kao nadbiskup živio je u zagrebačkom nadbiskupskom dvoru u duhu sv. Franje, skromno i siromašno dajući svima primjer duboke poniznosti. Prihode nadbiskupske nadarbine je širokogrudno dijelio siromasima i u dobre svrhe. U krašićkom pak zatočenju provodio je život u pravom uboštvu. Umro je, a da nije imao što ostaviti od osobnih zemaljskih dobara.

Iz zatvora se je češće javljao franjevcima, molio pojas i škapular sv. Franje i slao pozdrave. Jednom im napiše kao pozdrav samo riječi sv. Pavla: «Nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetome, koji nam je dan».

Iz knjige fra Alekse Benigara “Stepinac, hrvatski kardinal”

Na IV. hrvatskom socijalnom tjednu od 3. do 10. studenoga 1940., kojemu je bila glavna tema briga za buduća pokoljenja Hrvatske, nadbiskup Stepinac je u nastupnom govoru nakon zaziva Duha Svetoga, govorio o blagoslovu, koji narodima donose njihova djeca. I u tom se govoru dotaknuo dvaju poroka: pobačaja i nećudorednog trovanja mladeži zbog nedostatka dobra odgoja djece. …

Na svečanom otvorenju Socijalnog tjedna u franjevačkoj dvorani na Kaptolu, kad je nadbiskup pročitao brzojav Sv. Oca, koji zaziva svjetlo s neba na predavače, nadovezao je slijedeće riječi: «Isporučujući vam, gospodo, ovu želju Sv. Oca, nadovezujem i svoju vruću želju za što obilniji uspjeh ovoga Socijalnog tjedna. Želim, da svima bude konačno jasno, da Hrvatskoj nema budućnosti, ako se cijela javnost, a specijalno naša banska vlast, svim silama i sredstvima, koja joj stoje na raspolaganju, ne odupru zločinima, koji pogađaju hrvatsku obitelj, makar se ti zločini vršili baš pod #irmom znanosti ili socijalnih indikacija, ili tobože zdravlja. …»

Iz knjige fra Alekse Benigara “Stepinac, hrvatski kardinal”

“Kad je zagrebački upravitelj III. reda sv. Franje Asiškoga prigodom njegova imenovanja za nadbiskupa-koadjutora zajedno s odborom pošao k njemu da mu podastre u ime trećoredaca čestitke, on je izrazio želju, koju je već odavna gojio, da stupi u III. red, te je zamolio upravitelja, neka zgodno udesi i javi mu, kada bi se moglo obaviti primanje. Naglasio je da mu je potreban duh sv. Franje. Zgoda se za to doskora pružila.

Još iste godine 1934. u rujnu stigao je franjevački general o. Leonardo M. Bello u Zagreb. … Upravitelj III. reda mislio je, da je to vrlo zgodna prilika, da se ostvari želja nadbiskupa koadjutora, pa da ga sâm o. general primi u III. red.
…
Iza propovijedi pristupi k oltaru o. general s misničkom pratnjom. U crkvi je nastala grobna tišina, kad je o. general zapitao mladoga nadbiskupa-koadjutora, koji je klečao pred oltarom na posebnom klecalu: ‘Što želiš?’ On odgovori da želi primiti pokorničko odijelo sv. Franje Asiškoga. … Kao trećoredac je uzeo i novo ime, svoga predšasnika bl. Augustina Kažotića, zagrebačkog biskupa.
…
Godine 1936., 8. prosinca, na blagdan Bezgrješnoga Začeća primio je franjevački provincijal o. Mihael Troha nadbiskupovu profesiju u III. redu.“

Iz knjige fra Alekse Benigara “Stepinac, hrvatski kardinal”

Poslušaj nas, Elizabeto,
plemenita po rođenju
i još plemenitija po kršćanskom preporođenju,
poslušaj nas, hodočasnike trećeg tisućljeća.

Bila si među prvim učenicama Franje Asiškog.
Od prvih si franjevaca učila ljubav prema Kristu prisutnom u siromasima,
oni su te uveli u poniznost, čistoću i poslušnost.
Izmoli i nama sigurnost Kristove nazočnosti u braći
raspetoj tjelesnim i duhovnim bolima.

U potpunom zajedništvu s mužem Ljudevitom
bila si brižna supruga i majka:
isprosi i nama plemenitu i srdačnu ljubav.

S teškim životnim kušnjama suočila si se savršenom radošću:
izmoli nam darove radosti i mira kad nam se drugi protive i ne razumiju nas.

Kada si ostala udovicom, potpuno si se predala služenju Bogu i siromasima.
Učini da kršćanski vjernici laici i osobe posvećena života u Crkvi
svijetle evanđeoskim svjedočenjem i osobnim zajedništvom s Bogom.

Poslušnošću koju si svjesno prihvatila, naučila si svoju volju
usklađivati s voljom Božjom.
Uputi i nas prema tom cilju.

Bogata, postala si siromašna da mnoge pridigneš svojom ljubavlju.
Kao kneginja i plemkinja ostala si slobodna pred napadima raskoši i taštine:
pomozi nam da rastemo u toj unutarnjoj slobodi,
da možemo biti pažljivi na Božju riječ i osjetljivi za potrebe svoje braće.

I za naporna služenja u svojoj bolnici sv. Franje
uvijek si, predajući se svima,
očuvala zajedništvo s Bogom
i dar da usrećuješ druge.
Učini da i mi primimo tu milost blagoslivljanja i hvale,
zahvalni za velike darove
koje bez prestanka primamo
od Božje velikodušnosti.

Amen.

U svom Okružnom pismu od 4. rujna 2013. naša generalna ministra Encarnación del Pozo u ime Predsjedništva Međunarodnog vijeća OFS-a predlaže svim članovima Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži trenutak molitve za svaki mjesec u godini, počevši od rujna, s jednom zajedničkom nakanom.
Više o tome na stranici ofs.hr.

Pismo svetog Ljudevita sinu, njegova duhovna oporuka:

Predragi sine, ponajprije te poučavam da ljubiš Gospodina, Boga svoga, svim srcem i svom svojom snagom. Bez toga, naime, nema spasenja. Sine, od svega se trebaš čuvati što znaš da se Bogu ne sviđa, to znači od svakog smrtnog grijeha, tako da radije moraš dati da te muče svakovrsnim mučenjem nego da počiniš smrtni grijeh. Osim toga, ako ti Gospodin pripusti neku poteškoću, blago je i sa zahvaljivanjem podnesi. Misli da je to za tvoje dobro i da si je, možda, zaslužio. K tome, ako te Gospodin podari bilo kakvim blagostanjem, moraš ponizno zahvaliti, bojeći se da ne postaneš lošiji zbog isprazne slave ili na koji drugi način. Boga ne smiješ napadati ili vrijeđati u njegovim darovima. Rado i pobožno slušaj crkvenu službu. Dok si u crkvi, ne gledaj naokolo rastreseno i ne govori ispraznosti, nego moli Gospodina pobožno ustima ili razmatrajući u srcu. Neka ti je srce blago kad je riječ o siromasima, bijednima i žalosnima. Pritječi im u pomoć prema svojim mogućnostima i tješi ih. Bogu budi zahvalan za sva dobročinstva što ti ih je udijelio i tako ćeš biti dostojan da primiš i veća. Prema podložnicima budi pravedan te se u tom drži crte pravednosti i ne skreći ni desno ni lijevo. Dok nisi siguran gdje je istina, više budi na strani siromaha nego bogataša. Pomno pazi da svi tvoji podložnici čuvaju pravednost i mir. Posebice nek to vrijedi za crkvene i redovničke osobe. Budi odan i poslušan našoj majci Rimskoj crkvi i vrhovnom svećeniku kao duhovnom ocu. Nastoj da se iz tvoje zemlje ukloni svaki grijeh, nadasve pak bogohulstvo i krivovjera. Predragi sine, na kraju te blagoslivljem svim blagoslovom što ga odani otac može podijeliti sinu. Nek te cijelo Trojstvo i svi sveti čuvaju od svakog zla. Dao ti Bog milost da vršiš njegovu volju te ga služiš i častiš. Na taj ćemo način poslije ovoga života dospjeti skupa k njemu da ga gledamo, ljubimo i slavimo bez kraja. Amen.

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, Jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, Majko milosrđa
Sv. Elizabeto, majko siromašnih
Sv. Elizabeto, koja si u svom srcu imala dar straha Božjega
Sv. Elizabeto, veoma gorljiva u pobožnosti
Sv. Elizabeto, pobožna i ljubljena učenice Isusova
Sv. Elizabeto, nasljedovateljice svetoga Franje
Sv. Elizabeto, plemenita po vjeri i po rođenju
Sv. Elizabeto, predana djelima pobožnosti
Sv. Elizabeto, koja si noći provodila u molitvi i kontemplaciji
Sv. Elizabeto, koja si imala utjehu nebeskih viđenja
Sv. Elizabeto, ljubljena od Boga i od ljudi
Sv. Elizabeto, prezirateljice ovoga svijeta
Sv. Elizabeto, uzore siromaštva, čistoće i poslušnosti
Sv. Elizabeto, utjeho svojega supruga
Sv. Elizabeto, ogledalo udovica
Sv. Elizabeto, žrtvo paljenice pokore i poniznosti
Sv. Elizabeto, divna vjesnice blagosti
Sv. Elizabeto, prezirateljice raskoši kraljevskoga dvora
Sv. Elizabeto, ljubiteljice Kristova križa
Sv. Elizabeto, svjetlo pobožnih žena
Sv. Elizabeto, hraniteljice siročadi
Sv. Elizabeto, uvijek usmjerena djelima milosrđa
Sv. Elizabeto, tješiteljice svih ožalošćenih
Sv. Elizabeto, učiteljice siromašnih
Sv. Elizabeto, koja si tražila poniženja i uvrede
Sv. Elizabeto, koja si dijelila svoje bogatstvo siromašnima
Sv. Elizabeto, strpljiva u protivštinama
Sv. Elizabeto, koja si izrađivala odjeću siromašnima
Sv. Elizabeto, koja si gostoljubivo primala putnike i bolesnike
Sv. Elizabeto, pomoćnice nevoljnih
Sv. Elizabeto, strahu zlih duhova
Sv. Elizabeto, primjere duhovne savršenosti
Sv. Elizabeto, koja si obuzdavala svaki isprazan i raspušteni razgovor
Sv. Elizabeto, koju su u smrtnoj tjeskobi razveseljavali korovi anđeoski
Sv. Elizabeto, čudesna u životu
Sv. Elizabeto, pomoćnice u našim molitvama
Sv. Elizabeto, naša predraga zaštitnice

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se!

R. Moli za nas sveta Elizabeto.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Milosrdni Bože, prosvijetli srca svojih vjernih slugu i službenica, i udijeli nam, po slavnom zagovoru blažene Elizabete, da preziremo radosti ovoga svijeta i veselimo se nebeskoj utjesi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i čudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega: mi smo sagriješili, bezbožni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bože naš! Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak među narodima kamo si nas raspršio. Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli, da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog naš, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime. Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslušaj, otvori oči i pogledaj: tâ mrtvi u podzemnom svijetu – kojima je iz utrobe oduzet dah – ne, oni više ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje; samo duša ojađena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih očiju, duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost!

“Udobnije je sanjati nego raditi; suze nas manje stoje od znoja; ali od nas se upravo znoj neumoljivo traži …” – “Čuvaj se malodušnosti: ona je smrt duše. Tako, navikni se promatrati zlo oko sebe, a da te ne uznemiri …” – “Radujem se što sam rođen u vremenu u kojem ću možda moći učiniti puno dobra te stoga osjećam novi žar za posao …”

Ovo je u pismima prijateljima pisao Frédéric Ozanam, suprug, otac, doktor prava i doktor književnosti, profesor na Sorboni, znalac čak devet jezika, zauzeti kršćanin, danas blaženik. Za njegova kratkog života u njegovoj su se domovini Francuskoj dogodile dvije velike revolucije (1830. i 1848.) i izmijenilo se pet vrlo različitih režima. Ozanam nije zdvajao i jadikovao što mu nije dano živjeti u neka ljepša, stabilnija, ili barem manje opasna vremena. Za njega je gospodar povijesti bio Bog, te je aktivno tražio kako ostvariti Božju volju u vremenu i prostoru na kojem je posijan. (more…)

Zato je Gospod izvršio prijetnju koju je naviještao protiv nas, protiv naših sudaca koji su sudili Izraelu, protiv naših kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina: pod čitavim nebom nije se još dogodilo ništa slično onome što se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome što bijaše zapisano u Mojsijevu Zakonu – da se jelo meso sina i kćeri. Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo među svim okolnim narodima kamo ih je raspršio Gospod. Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer – sagriješismo Gospodu, Bogu svojemu, ne poslušavši glasa njegova. Da, pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama – nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama i ocima našim. Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bijaše zaprijetio. Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativši se od misli svojih opakih srdaca. Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je naložio, ali mi nismo slušali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio.

Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi – nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, našim kraljevima i knezovima, našim svećenicima i prorocima i našim ocima, jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovijedima koje Gospod bijaše stavio pred nas. Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da čujemo njegov glas. Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teče med i mlijeko. I tako je to do danas. Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni riječi njegovih preko proroka koje nam je on slao; svaki je od nas hodio po nagnuću svoga opakog srca, služeći drugim bogovima i čineći što nije po volji Gospodu, Bogu našem.

Gospodine, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće. Zato te slavi narod snažan, grad moćnih plemena tebe se boji; jer ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski; kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednička.

Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi veličine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako dođe i pomoli se u ovom Domu, usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu, usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: ‘Zgriješili smo’ i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio.

I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti! Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu naređeno da se zakune i zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, ti je čuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi, onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim očevima. Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući mu valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu. Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština, počuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god čovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu, usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi da te se boje idući tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim očevima.

Tada Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Gospodnji i raširi ruke. Salomon je, naime, bio napravio tučano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu, rekao: “Gospodine, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. Gospodine, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obećao kad si rekao: ‘Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.’ Jahve, Bože Izraelov, neka se sada dakle ispuni obećanje koje si dao svome sluzi Davidu! Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Tâ nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upućuje! Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče da ćeš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.

Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da čuješ sve njihove molbe što će ih tebi uputiti. Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode Bože!” Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Gospodinom, diže se s mjesta gdje je klečao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Gospodnjim, pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreći jakim glasom: “Blagoslovljen Gospodin, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. Neka Gospodin, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. Bile ove moje riječi, koje sam smjerno iznio pred Gospodina, danju i noću nazočne pred Gospodinom, Bogom našim, da bi dan za danom činio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Gospodin jedini Bog i da nema drugoga. A vaše srce neka bude potpuno odano Gospodinu, Bogu našemu, držeći se njegovih zakona i obdržavajući njegove zapovijedi kao danas!”

Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga jer je čuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu – ako dođe i pomoli se u ovom Hramu, usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: ‘Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki’, i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu, jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla.

I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, tada je ti čuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. Ako narod tvoj bude potučen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli, onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim očevima. Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, tada ti čuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući im valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, ako koji čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, ti čuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome čovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo – ti jedini poznaješ srce sviju – da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim očevima.

Gospodine, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. Sada, Gospodine, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obećao kad si rekao: ‘Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.’ Sada, dakle, Gospodine, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obećanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Tâ nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Gospodine, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: ‘Tu će biti moje Ime.’ Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.

Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj! Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora koji bruse jezike k’o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele, da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć’ se ničega. Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: “Tko će nas vidjeti?” Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki. No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju. Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide: svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini. Pravednik se raduje u Gospodinu, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti.

K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere. Pokaži mi, Gospodine, svoje putove, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda. Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi – radi dobrote svoje, o Gospodine! Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. Sve su staze Gospodnje istina i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise. Gospodine, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. Ima li koga da se boji Gospodina? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju. Prisan je Gospodine s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. K Jahvi su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke. Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan. Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me! Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze. Čuvaj dušu moju, izbavi me: neću se postidjeti, jer se tebi utekoh. Nedužnost i čestitost nek’ me štite, jer u tebe se uzdam, o Gospodine. Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.

Gospode! … Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuđinca. Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visočanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjesečnog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada počastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. I od dana uzdignuća svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. Bože, nadasve moćni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!”

Prizivljem te, Gospodine, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! Nek’ mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek’ bude k’o prinos večernji! Na usta mi, Gospodine, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! Nek’ me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat’; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom. Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje. Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. U te su, Gospodine, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne! Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek’ u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!

Pastiru Izraelov, počuj, ti što vodiš Josipa k’o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoć! Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! Gospodine, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj? Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama? Dokle će se oko nas svađat’ susjedi i rugat’ nam se naši dušmani? Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! Ti prenese čokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi. Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju. Sjena mu prekri bregove, lozje mu k’o Božji cedrovi. Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke. Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri? Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji! Oni koji ga spališe i posjekoše nek’ izginu od prijetnje lica tvojega! Tvoja ruka nek’ bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji! Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje. Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Gospodine, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa. Usliši me brzo, o Gospodine, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem. Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek’ me po ravnu putu vodi! Zbog imena svog, Gospodine, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj!

K tebi, o Gospodine, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze. Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem. Ne uzmi me s bezbožnicima i s onima koji čine bezakonje, koji govore slatko s bližnjima a u srcu im je pakost. Daj im po djelima njihovim i po zloći njihovih nedjela! Po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi! Jer ne mare za čine Gospodnje ni za djelo ruku njegovih: nek’ ih obori i više ne podigne! Blagoslovljen Gospodin što usliša zazivanje moje! Gospodin mi je zaklon, on štit je moj. U njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce i pjesmom njega slavim. Gospodin je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom pomazaniku. Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka!

Jahve, koliko je tlačitelja mojih, koliki se podižu na me! Mnogi su što o meni zbore: “Nema mu spasenja u Bogu!” Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš. Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje. Sad mogu leć’ i usnuti, i onda ustat’ jer me Jahve drži. Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski. Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bože moj! Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš. U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Život bratstva travanj 2012.

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu! Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite? Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem. Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite. Prinesite žrtve pravedne, u Gospodina se uzdajte! Mnogi govore: “Tko će nam pokazati sreću?” Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica! Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Gospodine, daješ miran počinak.

Gospodine, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa. Usliši me brzo, o Gospodine, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem. Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek’ me po ravnu putu vodi! Zbog imena svog, Gospodine, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj!

Tada kralj David dođe i stade pred Jahvu i reče: “Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? Pa i to je bilo premalo u tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu svoga sluge i za daleku budućnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Bože Jahve! Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tâ ti poznaješ svoga slugu! Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti. Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. Zato sada, Jahve, neka bude čvrsta dovijeka riječ koju si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. Neka bude čvrsta, da se veliča tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji čvrsto pred tobom. Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ćeš mu podići dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obećanje dao svome sluzi. Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen zasvagda.”

Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče: “Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci. Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on među njih rasuo. Objavljujte njegovu veličinu uzdižući ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove. On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali će se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda među koje smo razasuti. Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće skrivati lica svoga od vas. Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova. Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati! Boga svoga ja uznosim, i duša moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klikće veličini njegovoj: tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On će te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali će se opet smilovati sinovima pravednih. Podaj hvalu Gospodu zanosno i blagoslivljaj kralja vjekova da ti njegov Šator ponovno bude podignut uz veselje; da bi se u tebi obradovali prognani i da bi u tebi ljubav našli siromasi za sva pokoljenja. Narodi će dolaziti izdaleka k imenu Gospoda Boga donoseći u rukama darove, darove za kralja nebeskoga: pokoljenja upravljat će ti radosne hvale. Prokleti svi oni koji te mrze, blagoslovljeni zauvijek oni koji te ljube. Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih, jer će biti sakupljeni i blagoslivljat će Gospoda pravednih. Blaženi oni koji te ljube! Veselit će se zbog tvoga mira! Blaženi svi koji se rastužiše zbog tvojih nesreća, jer će se radovati kad vide svu tvoju slavu i radovat će se uvijeke. Duša moja neka hvali Boga, kralja velikoga! Jer će Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom, njegove zidine dragim kamenjem, tornjevi i bedemi čistim zlatom, a trgovi popločani berilom, dijamantom i dragim kamenjem iz Ofira. Njegove će ulice kazivati: ‘Aleluja!’ i klicat će: ‘Blagoslovljen Bog, uzvišen dovijeka.'”

Gospodine, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće. Zato te slavi narod snažan, grad moćnih plemena tebe se boji; jer ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski; kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednička.

Život bratstva

Brat Krešo je napisao:

„Dobrota postoji i … raste među nama“. Ovako glasi podnaslov vijesti Vatikanske agencije Zenit (http://zenit.org) kojom prenosi tekst u kojem se Benedikt XVI. 11.  studenog2011. obratio skupini biskupa čija je pastoralna dužnost praćenje karitativnog rada te predstavnicima europskih karitativnih organizacija.
Gledajući samo Franjevački svjetovni red i mjesno bratstvo Kaptol, svjedoci smo mnogih volonterskih, dobrovoljnih, karitativnih djelovanja naših sestara i braće. Dovoljno je da svaki dan poslije 15 sati otvorimo vrata kuhinjice za potrebite i siromašne u dvorištu samostana na Kaptolu 9 pa da ugledamo njih dvoje ili troje kako nastoje bratski i s ljubavlju podijeliti preko 150 obroka u sat i pol vremena. Dovoljno je da pogledamo mnoge aktivnosti koje se odvijaju ne samo na Kaptolu 9, ili na Sigetu u okviru centra za palijativnu skrb, već i u mnogim drugim aktivnostima gdje sudjeluju volonteri FSR-a zajedno s mnogim drugima grada Zagreba, Hrvatske ili cijeloga svijeta. (more…)

XIII. generalni kapitul će se održati u Brazilu od 21. do 29. listopada 2011. s temom “Evangelizirani da bi evangelizirali” (Pripremni dokument).

Molitva:

Oče naš,
koji si nas pozvao da slijedimo tvoga Sina
stopama svetoga Franje,
udijeli nam da se potpuno obratimo Tebi
te da se suobličimo tvome Sinu i Gospodinu našemu Isusu Kristu,
Radosnoj vijesti tvoje Ljubavi,
poput Franje.

U nas tako obraćene i poistovjećene s Kristom
ulij svoga Svetoga Duha
kako bismo svijetu posvjedočili koliko si ga ljubio darovavši 
cijeloga sebe u svome Sinu.

Udijeli nam da istinski vjerujemo da smo, samo tvojom milošću,
tvoja prava djeca u Sinu Isusu,
i da Te, poput Njega, nazivamo Abba, Oče, i takvim te osjećamo.

Pomozi našoj braći i sestrama na Kapitulu da se prepuste vodstvu
tvoga Duha,
kako bi animirali Franjevački svjetovni red i Franjevačku mladež,
i bili odvažni u naviještanju tvoga Evanđelja svjedočanstvom
života i riječi,
poput Franje.

Pomozi nam da se po Generalnom kapitulu hrabro preispitamo
kako bismo izašli iz osrednjosti, zamora, često ispraznog
i ustaljenog ritualizma,
i postali djelotvorno oruđe tvoje bespridržajne Ljubavi,
poput Franje.

Neka nam Marija, Majka koju si nam darovao na vrhuncu tvoje Ljubavi,
bude uvijek blizu da nas upućuje na Isusa,
koji s Tobom, Oče, u jedinstvu Duha Svetoga, živi i kraljuje
u vijeke vjekova. Amen.

Svjedočanstvo jednog volontera: Gdje sam bio 4. i 5. lipnja 2011. godine?

Draga braćo i sestre! Gospodin vam dao svoj mir!

Područno vijeće FSR-a je i ove godine, u svrhu ostvarivanja naše trajne formacije, organiziralo tematski susret za formaciju, za ministre, učitelje formacije i odgovorne u mjesnim bratstvima FSR-a.

Tema susreta bila je:

“POZIV, POSLANJE I PRIPADNOST FSR-U”

Trodnevni susret održao se u Franjevačkom samostanu na KOŠLJUNU (otok Krk), od 16. do 18. travnja 2010. godine.

Evanđeoski zanos – Stjepan Lice

Komunikacija – Dubravka Medak

Promicanje i sazrijevanje zvanja – fra Milan Krišto

Razlučivanje poziva za FSR – fra Zdravko Lazić

Smjernice i zaključci

Blago onom redovniku komu je ugodnost i veselje u presvetim riječima i djelima Gospodinovim i koji po njima privodi ljude k Božjoj ljubavi u radosti i veselju (Ps 50, 10). Jao onom redovniku koji uživa u beskorisnim i taštim riječima kojima navodi ljude na smijeh.

“Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: “Zdravo, kralju židovski!” Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.” (Mt 27, 29-30)

“Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.
A on će mu: Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23, 42-43)

“I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu.” (Lk 23, 46)

“Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.” (Mt 27, 54)

“Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene.” (Mk 15, 46)

“Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.” (Iv 13, 14-15)

“Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje.” (Lk 22, 18)

“Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.” (Mt 26, 28)

Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu,
budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. (Iv 13, 1)

Blago sluzi koji sebe ne smatra boljim kad ga ljudi veličaju i uzdižu negoli kad ga drže prostim, jednostavnim i prezrenim, jer kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više. Jao onom redovniku koji, kad je od drugih postavljen visoko, po svojoj volji neće da siđe. A blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se po svojoj volji ne postavlja visoko, a uvijek želi biti pod nogama drugih.

Blago čovjeku koji svoga bližnjega podnosi u njegovim slabostima onako kako bi želio da drugi njega podnose kad bi bio u sličnoj prigodi (usp. Gal 6, 2; Mt 7, 12). Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara, Boga (Mt 25, 18), i oduzet će mu se ono što misli da ima (Lk 8, 18).