Sveti Franjo Asiški u svojoj oporuci piše: „I kad mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije kazivao što moram činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti po načinu svetog Evanđelja.“ Od prvih dana svoga obraćenja Franjo je živio pred Evanđeljem, odazivao mu se u svemu. Osobno iščitavanje Evanđelja snažno ga je pokretalo i, jer mu je čitavim bićem bio predan, jasno usmjeravalo.
No, kada ga je počeo iščitavati zajedno s braćom, iščitavati ga u bratskom duhu – upravo u onom duhu u kojem je Evanđelje i zapisano – njegovom razumijevanju Evanđelja nadodala se jedna nova dimenzija, koja ga je čitavog života nosila, nosila i kada ga je iskušavala. Jer čitati Evanđelje s drugim, čitati ga s odgovornošću za druge, slušati kako ga drugi doživljavaju, sve mijenja.
Bratski, sestrinski život je ključ za iščitavanje Evanđelja. Nema tu: ja i moj Bog. Nego: mi i naš Bog. Točnije: naš Otac i mi. Naš brat Isus i mi. Odjednom, tu je riječ o obiteljskom životu. Životu koji nas sve okuplja. Životu sa svim iznenađenjima i izazovima, životu sklada, ali ne ustajalosti. Životu u kojem ćemo imati snage izdržati i pogled brata, sestre, i Božji pogled. Životu u kojem ćemo svojim pogledom hrabriti, grliti, nositi jedni druge.
Kako odmičemo na našem životnom putu, Evanđelje nam se ne prestaje otkrivati novo: darivati nas novim blagoslovima, otkrivati nam nove tajne, uvoditi nas u nove zahtjevnosti. I mi imamo potrebu, sve snažniju, svoj životni dah stalno usklađivati s Evanđeljem.
Fra Bonaventura Duda je jednom zgodom napisao: „Sveto Pismo je ‘bogoduho’ = Bogom nadahnuto i Bogom odiše dok i svoga čitetelja ne pro-duhovi i oboži (2Tim 3,16). I po riječi sv. Grgura ‘raste s čitateljem’ da se u njemu dogode riječi Božje. ‘Rastimo, dakle, u spoznanju i ljubavi prema Kristu’ (2Pt 3,18).“
Kako je s Evanđeljem, tako je i sa Franjinim duhom. S franjevačkom duhovnošću. Kao što smo pozvani u njoj rasti, do nas je da ona i po nama raste. Da urasta u sve predjele i osobitosti naših života: i onih osobnih i onih zajedničkih, i onih uočljivih i onih neuočljivih, i onih u bratstvu i onih u svijetu.
O sveti Franjo! Razumijemo: i nama je povjeren talent franjevačke duhovnosti! Franjevačkog života! I do nas je da ga u svojoj krhkosti s ljubavlju umnožimo i pridodamo blagoslovljenom franjevačkom hodu kroz naše dane! I da pretekne i za dane poslije njih!
Stjepan Lice