Draga braćo i sestre u Gospodinu,
Božić u našoj franjevačkoj tradiciji nikada nije bio samo blagdan – bio je događaj srca, radosti, jednostavnosti i pjesme. Sveti Franjo, zaljubljenik u Božić, želio je da ljudi vide i osjete blizinu Boga koji je postao dijete. Zato Greccio nije samo mjesto gdje je napravio žive jaslice – to je pjesma utjelovljenja, pjesma neizmjerne Božje blizine.
I mi, kao članovi Franjevačkoga svjetovnog reda, pozvani smo živjeti raspjevani Božić koji se ne zadržava na vanjskom, nego odzvanja u srcu i prenosi se na druge.
Božić je pjesma poniznosti.
Bog je postao dijete – tiho, skromno i nezaštićeno. I mi smo pozvani spustiti se u jednostavnost, u zahvalnost za male stvari, u poniznu ljubav prema ljudima koje susrećemo svaki dan.
Božić je pjesma bratstva.
Dijete u jaslama okuplja sve: pastire, mudrace, siromahe, one na rubu. Braćo i sestre, naša franjevačka zajednica postaje vjerodostojna kad je otvorena, gostoljubiva, kad u njoj ima mjesta za svakoga. To je naša pjesma Evanđelja.
Božić je pjesma radosti.
Franjo je želio da na Božić bude „puno sijena, puno radosti, puno pjesme“. Radost je plod Duha. Ona ne dolazi iz savršenih okolnosti, nego iz iskustva da je Bog blizu. Zato dopustimo da nas Bog iznutra rasvijetli – da budemo oni koji donose svjetlo, osmijeh, toplu riječ.
Božić je pjesma mira.
Krist dolazi kao „Knez mira“. U svijetu punom napetosti, pozvani smo biti nositelji pomirenja – u vlastitim obiteljima, bratstvima i radnim sredinama. Franjevački Božić uvijek završava djelima mira.
Draga braćo i sestre, neka ovaj Božić bude uistinu raspjevan: neka u nama odzvanja hvaljenje Boga, neka naš život postane pjesma koja drugima govori:
„Bog je s nama. Bog je blizu. Bog je ljubav.“
Mir i dobro!