Prvi čovjek kojega sveti Franjo Asiški u svojoj oporuci spominje je – gubavac. U počecima svojih traženja Franjo je susreo ‘nekog’ gubavca. Nekoga bezimenoga, njemu nepoznatoga. Umjesto da se što brže udalji od njega, prišao mu je i zagrlio ga.
Taj mu je zagrljaj otkrio toliko toga od značenja za čitav njegov život. Franjo je u dubini duše shvatio da čovjeka valja razlikovati od njegove gube. I da je svatko – i on sam – i čovjek i gubavac. Ali da je svatko najprije čovjek. Shvatio je da se do drugog čovjeka može doprijeti samo ako ga se, barem u duši, zagrli. Ujedno je iskusio da je čovjeku potrebna hrabrost da bi koga zagrlio. I, ne manja, da bi drugome dopustio da ga zagrli. A zagrljaj, jednako kao što mijenja onoga koga se grli, mijenja i onoga tko grli.
Shvatio je i da se ljudski, uistinu ljudski, može živjeti samo u Božjem zagrljaju. Tijekom svoga života iskusit će da taj zagrljaj može biti silno nježan, ali i itekako zahtjevan. No kroza sve svoje dane ustrajat će živjeti u Božjem zagrljaju. Biti njegov svjedok. I trudit će se svakoga ohrabriti za život u Božjem zagrljaju.
Može se reći da je onaj gubavac s početaka Franjinog puta prvi njegov brat kojega je susreo na putu svog obraćenja. Kroz sljedeće će godine susresti mnoge u kojima će prepoznati brata, sestru, sve do toga da u svakom biću, u svakom stvorenju, prepozna brata, sestru
I kada u svojoj oporuci piše: „Kad mi je Bog dao braću…“, on ne misli na ‘braću’ kao na neki opći pojam. On misli na svakog brata s njegovom osobnošću, poimence na svakoga od njih. I rado spominje njihove vrline. Uz to ih, naravno, zbog njihove duše, upozorava i na njihovu gubu. Potiče na njezino ljudsko i božansko izlječenje.
Nije moguće živjeti franjevačku duhovnost a da se ljude ne razlikuje od njihove gube. I da se sebe ne razlikuje od svoje gube. O da imamo hrabrosti za izlječenje koje se događa kroz zagrljaj! Božji i ljudski zagrljaj.
O sveti Franjo! Bog je i nas dao tebi! Ti si i nas zagrlio, uveo nas u Božji zagrljaj! Pomozi nam da imamo hrabrosti živjeti u ljepoti Božjeg zagrljaja i njegovom ljepotom darivati svakog brata i sestru na našem životnom putu!
Stjepan Lice