Prav. 20
(Pravilo Franjevačkog svjetovnoga reda čl. 20)
Treće poglavlje ŽIVOT U BRATSTVU
Treće poglavlje Pravila FSR-a ima naslov “Život u bratstvu” (naš hrvatski prijevod odlučio se za zajednicu, ali bratstvo je u izvorniku i to više odgovara franjevačkom duhu) i iznosi vrlo važne postavke za ispravnu organizaciju bratstva i za sam život u trećoredskim bratstvima. Ono pruža najnužnije u organizacijskom i strukturalnom smislu kako bi se mogao organizirati život i djelovanje bratstava FSR-a, a Konstitucijama i Statutima ostavlja da ta temeljna načela prevedu u konkretne situacije.
Već sam naslov “Život u bratstvu” vrlo je znakovit jer nam svjedoči da nije riječ o zajednici u funkciji vršenja nekoga pravila, nego je riječ o osobitom načinu života, o samom životu kao Božjem pozivu i čovjekovu izboru. Nema u vidu život opterećen propisima i strukturama, nego život koji se naslanja na strukture da bi bio sigurniji i životniji. Upravo onako kako je učinio Franjo kad su mu došla prva braća u želji da žive kao i on. Nije im nabrojao i propisao što sve moraju činiti, a što izbjegavati, nego je pred njih stavio Evanđelje, a Evanđelje je za njega bila živa osoba Isusa Krista, i rekao: To je naš život. Krist Gospodin je naš život i pravilo našega života.
Čini mi se da je upravo to namjera trećega poglavlja Pravila i ovih šest članaka da pred nas stave život kao dar i naš poziv na taj život da ga shvatimo i prihvatimo osobito kao život u bratstvu.
Sve ono što je do sada rečeno u Pravilu, ovdje nalazi svoj logični završetak i ispunjenje jer sve rečeno ima za cilj osposobljavati ljude za život u bratstvu, u evanđeoskom bratstvu u svijetu danas. Svatko u sebi i oko sebe doživljava stalnu borbu novoga i staroga čovjeka, borbu dobra i zla. Stoga je potrebno da si svatko odredi i granice, da si postavi i neka pravila i norme života.
Valja priznati da su institucije, pravila i strukture potrebne jer svatko je neprestano izložen dvostrukom pritisku: pritisku ljubavi koja ide sve do samodara, i pritisku sebeljublja koje sve zgrće i usmjeruje na sebe, često pritom ne pazeći na druge.
ORGANIZACIJA BRATSTVA
Čl. 20: Franjevački se svjetovni red sastoji od zajednica različitih stupnjeva: mjesnih, pokrajinskih, narodnih i međunarodnih. Crkva svaku od njih priznaje kao zasebnu moralnu osobu. Ove zajednice različitih stupnjeva međusobno su usklađene i povezane propisima ovoga Pravila i Konstitucija.
Drugi Vatikanski sabor otvorio je razdoblje obnove za cijelu Crkvu, osobito za sve ustanove posvećena života. Redovima, družbama, institutima i drugim udrugama posvećenoga života ili apostolata kako bi vjernije mogli živjeti svoju karizmu i biti odgovorniji za znakove vremena.
I FSR je odgovorio tom pozivu Crkve. Jedan od plodova toga nastojanja na svim razinama trećoredskih bratstava jest svijest o životnoj povezanosti i jedinstvenosti svih bratstava i o životnoj međuovisnosti sa svim franjevačkim zajednicama u Crkvi.
To je doista velika novost jer se time FSR po prvi puta u povijesti promatra kao jedinstveno bratstvo i na najvišoj razini. U prijašnjim je Pravilima uglavnom sva pažnja bila usmjerena na mjesna bratstva; gotovo je bila nepoznata organizacija na široj razini, na nacionalnoj ili međunarodnoj.
FSR se sastoji od bratstava različitih stupnjeva. To je temeljno: riječ je o jedinstvenom bratstvu koje se sastoji od bratstava različitih stupnjeva od kojih svako ima i svoju moralnu osobnost, ali jedno Pravilo i jedinstveni oblik života, kako ga ocrtava Pravilo, daje mu novu živost i novo bogatstvo.
Ta je svijest vrlo važna, i potrebno je još dosta toga učiniti da ovlada svim članovima FSR-a kako bi se osjetili i doživljavali kao živi udovi cjelokupnoga bratstva FSR-a po svijetu. Još više, po toj životnoj povezanosti u velikom bratstvu FSR-a oni postaju i živi dio velikoga franjevačkoga bratstva, a po njemu i Crkve i cijeloga čovječanstva.
- Različiti stupnjevi bratstva: mjesno, pokrajinsko ili provincijsko, nacionalno i međunarodno. Mjesno bratstvo je uvijek osnovna stanica života velikoga bratstva. Ono bogatstvo svoga života prelijeva u provincijsko bratstvo. U nas je još uvijek snažno naglašen osjećaj pripadnosti pojedinoj provinciji, dok se u drugim zemljama sve više strukturiraju tzv. zonska ili područna bratstva koja ne paze strogo na granice pojedinih provincija, nego više imaju na umu bolju komunikaciju i intenzivniji suživot određenih mjesnih bratstava koja se udružuju u područno bratstvo. Provincijska se udružuju u nacionalno, a ona opet u svjetsko bratstvo. Pri tome valja naglasiti da, u izgradnji jedinstvenosti, nisu strukture najdublji vez među njima, nego je u prvom planu životna uzajamnost i povezanost kako stoji i u naslovu trećega poglavlja ovoga Pravila.
Crkva svakome od tih bratstava priznaje moralnu osobnost i time prava i obveze bratstvima i njihovim ministrima ili predsjednicima kako to izlazi iz Zakonika kanonskoga prava. Time Pravilo postaje i osnova novoga unutarnjeg prava cijeloga FSR-a što ih razrađuju Konstitucije i Statuti.