Dragi naš brat i prijatelj fra Pero nas čeka u raju.
Sinoć je prešao Gospodinu.
Ispraćaj dragog nam pokojnika biti će u ponedjeljak 14. svibnja 2012.g u 13.20 na groblju Mirogoj u Zagrebu.
Zahvalni smo i njemu i Bogu za njegov život, njegovo prijateljstvo i za toliko toga nerecivoga.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našemu Peri, u vremenu i vječnosti, u jednostavnosti i gorljivosti, u patnji i strpljivom osmijehu.
Kod fra Pere sam bio na ispovijedi mislim dvaput, i ispovijedao me kao da sam jedini preživjeli na ovoj Zemlji i kao da mi je sad umrijeti i stati pred Boga… toliko strpljenja i zauzimanja, angažiranja oko slušanja, ljubavi i milosti, bratske empatije u tom čovjeku; sad ga više nema fizički među nama, ali je ipak prisutan u našim srcima i sjećanjima… hvala ti dragi brate Pero na nesebičnoj ljubavi i svjedočenju Kristove ljubavi u tvom tako kratkom životu… Neka te tvoj i moj Krist nagradi vječnim životom Amen.
Hvala i tebi, draga Gordana. U Duhu zajedno…
Zapalih svijeću na Trsatu za fra Peru. Odlučih je ponijeti kući. I dok sam suzno i zahvalno pokušavala moliti za nj u kutku svoje sobe, sjetih se kako je Pero često znao pjevat Hvalospjev uskrsnoj svijeći na vazmenom bdijenju. A pjevao je uvijek ne samo lijepim glasom, nego i plodno, nošen Duhom Božjim. I dao mu je Gospod svoga svjetla da uz zagovor svetih i uz mnoštvo nebeskih anđela otpjeva hvalospjev do kraja – svojim životom. Hvala svima koji su mu na tom putu bili pomoć i pratnja…
Draga V,
drago mi je da nisam jedina kojemu je fra Perino pjevanje Hvalospjeva uskršnjoj svijeći bilo tako posebno. I drago mi je da si to spomenula. Vjerujem da nismo jedine.
Mir i dobro
I ja sam bila sam kod fra Petra na ispovijedi.Savjet koji mi je jednom rekao, nakon ispovijedi jako mi se svidio.Već tada sam shvatila da je pravi Božji čovjek,divan svečenik i ispovjednik.Tužna sam što ga više nema na Kaptolu,ali radosna jer sam uvjerena da je pater Petar već u raju.
Darija Č.
7.07.2005. bila sam na svojoj prvoj životnoj ispovijedi i to baš kod fra Petra na Kaptolu. Bog mi se smilovao po bratu Petru.Sjećam se kako me strpljivo dugo slušao i mudro naveo na pravu životnu ispovjed. Nakon par godina sam ga ponovno susrela kada je vjenčao moje drage prijatelje, sjećao me se.Poslije ga nisam nikada više vidjela,ali sam tu i tamo nešto čula o njemu i njegovoj bolesti od svojih prijatelja. Ostao mi je u divnoj uspomeni i dragom sjećanju i vijest o njegovoj smrti me jako rastužila.
Neka ga Bog blagoslovi i nagradi za sve dobro koje je učinio meni i mnogima.
A.Č