NAPAST
To je riječ iz Očenaša. Ne uvedi nas u napast. Napast imamo kad živimo po Duhu. Onaj koji ne po Duhu nema napasti. On je pobijeđen.
Grijeh, to je ono u čovjeku je protiv čovjeka i njegove volje. Kad ne činimo ono bi htjeli, nego ono što ne želimo. To i sv. Pavao kaže: “Zbilja ne razumijem što radim, ne činim ono što bih htio, nego ono što ne bih htio.” (Rim 15).
Zapravo je sve grijehe moguće svesti na jedan jedini veliki grijeh, a to je poricanje saveza, odnosno prekid kojim se ja u odnosu na druge iskrivljujem i postavljam protiv drugih.
To je glavna napast protiv koje se trebamo boriti. Prva stvar je da otkrijemo da tu borbu čovjek ne može izbjeći. Kao što je Isus doživio snažan nasrtaj sotone, tako će i svaki krštenik doživjeti snažan nasrtaj neprijatelja koji ga nastoji odvući od nasljedovanja Krista.
Duhovna borba je borba koju Bog u nama vodi. On je vodi u nama i on se bori za nas. On se borio za naše zvanje a i sada se bori za naše zvanje. Sjetimo se tih njegovih borbi s nama i s onim što je sprječavalo rast u zvanju.
Od nas se očekuje da u svakom djeliću sekunde sudjelujemo u toj borbi koju Bog u nama vodi i koju Bog za nas vodi. Najgore nam se može dogoditi je da pomislimo da se protiv napasti borimo sami. To nije istina. Bog nas drži za ruku, Bog se bori za nas. Bog je s nama.
Priprema za borbu sastoji se u bdijenju i opreznosti. Priprema se sastoji u povjerenju samome sebi i Bogu da se probudi od duhovnoga mjesečarenja i duhovne obamrlosti. Vrijeme je već da se od sna prenemo. Znači treba u sebi stvoriti mjesto za Kristov dolazak.
Bdijenje je polazišna točka svih kršćanskih vrlina. Ništa drugo nam ne treba nego Duh koji bdije. Bdijenje i budnost su velike snage čovjeka u borbi protiv napasti koja uvijek ima za cilj odvojiti nas od Gospodina.
Tko se samo izvana uklanja napasti, a korijena ne čupa, slabo će napredovati: što više, još će ga brže napasti opet snaći i gore će mu biti.
Mnogi se sačuvaju u velikim napastima, a često padaju u malim dnevnim napastima zato, da se poniženi ne pouzdaju odviše u sebe u velikim napastima, kad su slabi u tako malim napastima.
Niti jedna napast ne može uništiti našu slobodu i našu odgovornost. Čak možemo reći da je oblikuju u onoj mjeri u kojoj se mi osobno dajemo Bogu i vjerujemo Bogu da je jači od napasti i sve svoje predajemo njemu.
Fra Zdravko Lazić, duhovni asistent