Franjevački život je prema unutra i prema vani
Uvijek ima napetosti između života u franjevačkom bratstvu i života prema vani, prema ljudima. Malo je onih koji to do kraja mogu sjediniti. Mnogo je onih koji jako lijepo žive prema vani, a prema unutra slabo. Ili onih koji su u bratstvu zauzeti i izgrađuju bratstvo, ali prema vani se boje, sebe samoga ili drugih. Nemojte se povoditi za iskustvima ljudi, nego probajte ići najboljim putem, da budete sveti i iznutra i prema vani.
Tko god je susreo Gospodina i tko je imao neko iskustvo Uskrsloga, ne može zadržati za sebe to iskustvo, nego osjeća potrebu da ga komunicira. Evangelizacija, stoga, govori o intenzivnom iskustvu koje kvalificira vlastiti identitet i zahvaća cijelu osobu. Sve to dovodi do zanosa, do otkrića da se u tom služenju skriva istinsko ja, ono što jesam, i ono što sam pozvan biti. I ako ima zanosa, tada će evangelizacija napredovati i prema vani i prema unutra.
Hitnost. Kaže već umirovljeni papa Benedikt da se svijet velikom brzinom udaljuje od Boga i zato moramo nešto hitno poduzeti. Kriza dotiče mnoge osobe, pa i neke od nas. Činjenica da Bog ubrzano nestaje iz misli i srca velikog broja naših suvremenika i da ljudsko društvo tone u nevjeru i nemoral mora u nama ojačati svijest da smo od Boga poslani kao navjestitelji evanđelja. Zato je potrebno da najprije mi steknemo iskustvo slušanja Boga, poput učenika u Emausu, pa ćemo onda moći biti vjerodostojni navjestitelji s novim žarom, odvažnošću i srčanošću.
Kao definiciju evangelizacije možemo po uzoru na sv. Franju upotrijebiti izraz: strastveni zanos za Krista i za čovječanstvo. Nije prvi bez drugoga, niti drugi bez prvoga. Strastveni zanos za Boga nužno dovodi do strastvenog zanosa za čovjeka. Kako piše naš brat Stjepan Lice, „ime Bogoljub odnosno Bogoljuba mnogi si uzimaju u svijetu i u samostanima, a za ime Čovjekoljub odnosno Čovjekoljuba još nisam čuo”.
Trebamo prvo dopustiti da sebe same evangeliziramo. Samo tada moći ćemo vidjeti sekularizirano društvo ne kao prijetnju, nego kao prigodu da navijestimo živoga Boga. Svijet nije samo prigoda za širenje evanđelja, nego on stavlja i velike zapreke njegovu širenju, on je prijetnja vjeri i vjernicima. Smatram da moramo biti svjesni obje dimenzije svijeta i o tome snažno voditi računa pri evangelizacijskom djelovanju.