Prav. 2

(Pravilo Franjevačkog svjetovnoga reda čl. 2)

 

“U spomenutoj obitelji ima svoje posebno mjesto Franjevački svjetovni red. On se oblikuje kao ogranak zajednica svih katoličkih bratstava rasprostranjenih u svijetu i otvorenih svim staležima vjernika. U njima se braća i sestre, potaknuti Duhom Svetim da postignu savršenstvo ljubavi u svome svjetovnome staležu, obvezuju zavjetovanjem da će živjeti Evanđelje na način sv. Franje i pomoću ovoga Pravila što ga je Crkva potvrdila.”

Ovaj član govori o identitetu FSR-a i u cilju njegovih članova. Iako i FSR ima zajedništvo karizme sa svim ostalim franjevačkim zajednicama ipak valja reći da FSR ima i svoju specifičnost što se tiče zvanja i poslanja.

a) FSR je pravi Red

Prije svega posve jasno se ističe da se radi o pravom Redu, tj. o školi savršenosti ljubavi i kršćanskoga savršenstva, a temeljne mu se oznake određuju pravilom što ga je Crkva potvrdila. Ovo je vrlo važno naglasiti, jer se na ovaj način FSR razlikuje od drugih “pobožnih udruga”, on je pravi Red. Ono što je i sadašnje Pravilo sačuvalo, već je snažno istaknuo Pio XII: FSR “je niknuo kako bi odgovorio želji za herojskim kršćanskim životom onih koji su trebali ostati u svijetu, a nisu željeli biti od svijeta. FSR traži duše koje u svom staležu žude i teže za savršenošću. Vi ste laički Red, ali pravi Red… Zasigurno, nećete biti zajednica savršenih, ali trebate biti škola kršćanskoga savršenstva. Bez ove odlučne volje i težnje za savršenošću ne može se biti istinskim članom ove tako izabrane i slavne zajednice…” (Govor trećorecima 1. 7. 1956.)

Dakle, FSR je Red jer ima svoje Pravilo što ga je Crkva potvrdila i jedino ga ona ima pravo mijenjati i tumačiti. Osim toga, u ovom se Redu polažu i zavjeti koji su po svojoj naravi doživotni i kao takvi priznati i prihvaćeni sa strane Crkve.

b) FSR je svjetovni Red

Ovo je druga važna oznaka FSR-a. To znači da je to bratstvo svih onih koji prihvaćaju ovo Pravilo i žive franjevačku karizmu tako što ostaju u svijetu. Ne radi se, dakle, o samostanskom životu prilagođenom na specifične prilike, nego se radi o franjevačkom životu u svijetu. Stoga, unatoč životnom zajedništvu sa svim pripadnicima franjevačkoga pokreta, franjevački svjetovnjaci trebaju tražiti i formirati i svoju specifičnu duhovnost koja posve ozbiljno uzima i stvarnost života u svijetu. Namjerno je uzet naslov “svjetovni” a ne laički, jer članovi FSR-a mogu biti i laici i klerici.

c) Oblikovanje FSR-a

On se oblikuje kao organska zajednica svih katoličkih bratstava rasprostranjenih u svijetu…

FSR je, dakle, velika franjevačka zajednica koja snagom Pravila povezuje sve zajednice širom svijeta. Važno je naglasiti da se članom FSR-a ima pravo smatrati samo onaj koji osjeća i proživljava ovo istinsko zajedništvo života sa svim pripadnicima FSR-a po svijetu. Ne mogu postojati samostalne male zajednice koje ne bi bile životno uključene u zajedništvo svih bratstava. Što to treba značiti za konkretni život, nije potrebno previše tumačiti.

Pravilo naglašava “katolička bratstva” jer postoje i anglikanska trećoredska bratstva sastavljena od braće i sestara anglikanaca koji s udivljenjem i velikodušno nastoje živjeti Evanđelje na način kako ga je živio sv. Franjo Asiški. Iako oni ne pripadaju ovoj “organskoj zajednici katoličkih bratstava”, ipak i s njima valja živjeti u istinskom ekumenskom duhu i u spremnosti suradnje na svim područjima, napose na onima koji su tipična za franjevačku karizmu i duhovnost.

Važna je i rečenica Pravila: … otvorenim svim staležima svijeta. U njoj stvarno treba promatrati mogućnost stalnog obogaćivanja franjevačke karizme. Jer da nema ove otvorenosti prema svima, da je franjevački pokret ostao ograničen samo na prvi i drugi Red, sigurno da ne bi u Crkvi izvršio ono poslanje što ga je stvarno učinio.

Uostalom, o tome najbolje svjedoči činjenica da je FSR darovao franjevačkom pokretu oko 50 svetaca i preko sedamdeset blaženika. Isto možemo reći i za ovo naše vrijeme da bi bez milijunske trećoredske obitelji franjevački pokret bio siromašan i ne bi bio tako životno i konkretno prisutan u gotovo svim dijelovima svijeta.

d) Cilj = savršenstvo ljubavi u svjetovnome staležu

U njima se braća i sestre, potaknuti Duhom Svetim da postignu savršenstvo ljubavi u svome svjetovnom staležu, obvezuju zavjetovanjem da će živjeti Evanđelje…

Izbor ovakvoga života u životnoj povezanosti s ostalim bratstvima u konačnici je odgovor na poziv na svetost. Radi se dakle o osobama potaknutim Duhom Svetim. To već dovoljno snažno govori da se ovdje ne radi o običnom ljudskom udruženju. Stoga i ne može imati pred očima samo obične ciljeve makar kako oni bili plemeniti. Temeljni cilj članova FSR-a jest: Težiti i nastojati oko postizanja savršenstva ljubavi (suživot s Kristom) i to u svjetovnom staležu kako bi mogli uspješnije posvećivati svijet Bogu.

e) Sredstva za postizanje savršenstva ljubavi

Ovo zavjetovanje, da će živjeti Evanđelje “na način sv. Franje i pomoću ovoga Pravila što ga je Crkva potvrdila”, ne znači samo malo i samo u nekim stvarima popraviti svoj život, a još manje znači nešto obećati u trenutku zanosa. Zavjetovanje je sveti čin koji u svojoj naravi teži za vječnošću i potpunošću, i Crkva ga kao takvoga priznaje i prihvaća.

Zavjetovanje obuhvaća cijelo Evanđelje, napose one strane koje su izraženije u Pravilu jer to predstavlja specifičnost za život franjevačkih svjetovnjaka. Pravilo je potvrdila Crkva. Na taj način kao da je kanonizirano i proglašeno autentičnim oblikom života po Evanđelju.

Kad se govori o zavjetovanju u ovome smislu, valja dobro naglasiti da je to čin koji u isto vrijeme obvezuje i angažira i zavjetovanika i zajednicu u koju po zavjetima ulazi, ali da se isto tako i sam Krist na poseban način obvezuje na puni angažman u životu zavjetovanika.

U dnu svega ovoga uvijek je želja za Bogom kako to svjedoči sv. Bonaventura o prvim trećorecima: “Vrlo mnogi su se, raspaljeni žarom Franjina propovijedanja, prema naputku čovjeka Božjega, obvezali novim zakonima pokore. Sluga je Božji odlučio da se takav način života nazove Red pokorničke braće. Kao što je jasno da je put pokore zajednički svima koji teže za nebom, tako i ovaj stalež prima i klerike i laike, djevičanske duše i one obojega spola koji žive u braku. Koliko je to zaslužno pred Bogom, pokazuju mnoga čudesa koja su neki od njih činili.” (LM IV, 6).

 

(fra Nikola Vukoja, Komentar Pravila FSR-a, “Brat Franjo” 1987.-1994.)

Nema odgovora na “ Komentar Pravila 2 OFS-a (fra Nikola Vukoja) ”

Sorry, comments for this entry are closed at this time.