Prav. 3
(Pravilo Franjevačkog svjetovnoga reda čl. 3)
“Ovo Pravilo – poslije “Memoriale Propositi” (1221.) i poslije Pravila što su ih potvrdili pape Nikola IV. i Leon XIII. – prilagođuje Franjevački svjetovni red potrebama i željama Crkve u izmijenjenim vremenskim prilikama. Tumačenje Pravila pripada Svetoj Stolici a primjenjivat će ga Generalne konstitucije i posebni statuti. “
Ovaj član razjašnjava zašto je trebalo doći do obnove i posadašnjenja Pravila FSR-a. Svrha je očita: posuvremeniti i prilagoditi FSR zahtjevima novih prilika kako bi efikasnije i autentičnije mogao odgovoriti očekivanjima i težnjama Crkve i svijeta. Ipak naglašava se da je tekst Pravila duboko ukorijenjen u evanđeoska načela kako su nam prenesena prijašnjim pravilima.
Potvrđujući i ovo Pravilo Crkva pokazuje i priznaje da je ono u isto vrijeme vjerno izvornoj franjevačkoj karizmi ali i današnjim znakovima vremena tako da stvarno može biti autentični oblik evanđeoskoga života.
Budući da se radi o pravom Pravilu, a ne o nekom programu ili nečemu sličnom te, budući da je riječ o pravom Redu, Sveta Stolica pridržava sebi pravo da tumači ovo Pravilo i smatra svojom dužnošću da brižno nad njim bdije kako bi ga članovi FSR-a vjerno obdržavali. Osim toga u Pravilu se ističe da ono sadrži samo temeljna načela franjevačkoga svjetovnog života, a pojedinosti i konkretne norme trebat će odrediti u konstitucijama i posebnim statutima. Ovo je znak povjerenja što ga Crkva ima u FSR, ali to je isto tako poticaj i poziv da svaki član razmišlja i traži načine kako u svakidašnjem životu vjerno i domišljato ostvarivati i živjeti temeljna načela sadržana u Pravilu. Ova sloboda da se u različitim situacijama života treba tražiti prikladne oblike života sigurno je važna i privlačna, ali ona i obvezuje na istinsko traženje i punu suodgovornost svih.
(fra Nikola Vukoja, Komentar Pravila FSR-a, “Brat Franjo” 1987.-1994.)