UZ BLAGDAN SVETE KLARE
Gledajući svoj život, gledajući živote ljudi s kojima živimo, možemo zaključiti da je čovještvo tajna. Toj tajni se približavamo, otkrivamo je, zaključujemo neke stvarnosti, ali ono je tajna. Kakav je čovjek bila sv. Klara?
Klara je prije posvećenja bila osoba na dobru glasu. Uljudna i gostoljubiva, skromna i šutljiva, još u očinskoj kući bila je obuzeta Gospodinom i predana molitvi i djelima ljubavi prema siromasima.
Sveta Klara samu sebe naziva biljčicom svetoga Franje i tom riječi izuzetno kazuje koliko dragocjen može biti čovjek čovjeku. Čovjek čovjeku može biti zemlja, može mu biti sjeme. sazdan od praha zemaljskoga, zrnce maloga praha, čija ga malenost i lakoća čine nevidljivim i neprimjetnim na dlanu zemlje, može drugome čovjeku dati život.
Klarini spisi očituju njen čvrst karakter, skladnu uravnoteženost i izvanrednu ljudskost. Resile su je dobrota, umjerenost i blagost prema sestrama. U pokori i dugoj bolesti bila je radosna i smirena. Jasno je umjela prepoznati ono potrebno i uz to potrebno ustrajati sve dok to nije postigla kao svoj način života. U mnogim nevoljama života znala je sačuvati svoju ljudskost i ženskost.
Molimo za sve nas da mognemo ispuniti zadaću koju od nas očekuje Bog, da ne promašimo u svome čovještvu. Postoji izvanjska ljepota koju svi primjećuju i hvale, ali postoji i ona koja izvire iz dubine našega bića, povezana s Bogom.
Ljepota nekog čovjeka ne čita s na borama njegova lica i tragovima koje je na njemu ostavila starost i bolest, u izvanjskosti, nego ona izvire iz srca koje ljubi, iz nutrine. Naše čovještvo ovisi ponajprije o onom što nosimo i imamo u srcu, a ono je nezamislivo bez Boga. U našemu srcu su prisutne silne čežnje za boljim životom, koje je u nama probudio Bog i koje jedino on može u potpunosti smiriti.
Fra Zdravko Lazić