MJERA LJUBAVI SV. FRANJE I SV. KLARE
Srce naše vjere jest ljubav Isusova. Kad kažemo ljubav Isusova, onda se to odnosi na sve ljubavi. I onu koju ima djevojka prema mladiću i onu kojom se mi trudimo ljubiti, i onu koju ima muž prema ženi, majka prema djetetu, prijatelj prema prijatelju. Dakle, radi se o ljubavi kakvoj nas je Isus naučio i koja obuhvaća sva područja čovjekova djelovanja.
Caritas je ljubav koja je usko specijalizirana da tako kažemo za pomoći drugome. Iskristalizirala se u prvoj kršćanskoj zajednici. Dolazi od riječi haris, što znači milost, milosrđe. To je ljubav koja ima pred očima milosrđe, konkretno, materijalno, prema drugome.
I konačno dolazi agape. To je ona ljubav koja obuhvaća svakoga čovjeka, bez obzira imamo li prema njemu kakvu emociju i bez obzira na to je li u nevolji. Baš o toj ljubavi govorimo u ovome nagovoru. Agape Isusa Krista, to je ljubav Isusova.
Motiv ljubavi, to je važno. To je radi čega ili koga drugog ljubimo. Neki zastupaju mišljenje iz duhovne literature da drugoga trebamo ljubiti radi Isusa. Ono što se često čita u našim duhovnim knjigama: u svakome gledati Isusa. Međutim, ako se gledaju Isusove riječi koje upućuju na ljubav, tada Isus jako razlikuje zapovijed ljubavi prema Bogu i zapovijed ljubavi prema čovjeku. I kada je u pitanju motiv radi čega treba ljubiti drugoga, onda je to radi čovjeka. Čovjeka samoga. Ono što nas je Isus naučio to je: ti u osobi kraj sebe gledaj čovjeka koji te treba. Nemoj ga oblačiti ni u kakve čokolade, prihvati ga takvoga kakav je. Nemoj ga apstrahirati ili umjesto njega gledati nekog drugog. Prihvati tog čovjeka, sa svim njegovim nedostacima, slabostima i potrebama. Dakle, iz njegove konkretne situacije kako živi i kakav pred tebe dolazi, ti ga ljubi.
Iz Posljednjega suda, Mt 25,31 gdje pitaju i jedni i drugi, i oni koji propadaju i oni koji se spašavaju: kada smo te to vidjeli. Znači, nismo te uopće vidjeli u drugome. I oni koji se spašavaju kažu kada smo te to vidjeli da si gladan i nahranili te, ne, pa mi smo hranili gladne. Znači, nitko od nas nije u tom gladnom gledao tebe. Mi tek sada čujemo da smo na taj način tebi iskazali ljubav. Ali smo mi činili ljubav ljudima koji su nas trebali, jer su bili gladni, žedni, bosi, u zatvoru i tako dalje. Vidite, očito je da se radi o nesporazumu. Oni koji propadaju, pitaju se a kada smo te to vidjeli. Kako nam možeš reći da te nismo nahranili, napojili, pohodili, a kada je to bilo. Da smo mi znali da si Ti gladan, svakako bismo ti dali, pa dali bismo ti više nego sebi. Međutim, kaže Isus, baš to niste čovjeku dali koji je potreban, to vas je upropastilo.
Znači, Isus želi da u čovjeku gledamo čovjeka, a ne Boga, i da gledamo čovjeka konkretno u njegovoj potrebi. To je prvi nesporazum što se tiče motiva ljubavi. Isus bi želio da ljubimo ljude zato su ljudi, zato što svaki čovjek ima svoje dostojanstvo, zato što je svaki čovjek slab i u potrebi. Kakav god on bio i gdje god bio, on je u potrebi. Svaki čovjek je u nekoj potrebi. On može imati materijalno sve, a opet je u potrebi nekoj drugoj. Nema zajedništva, nema prijateljstva, nema smisla i tako dalje. Znači čovjeka treba ljubiti radi čovjeka. To nas uči Isus. I tek kada čovjeka ljubimo radi čovjeka, ljubimo Boga. To je vrlo važno, to su dvije različite ljubavi, prema Bogu i prema čovjeku, kao što su dvije različite zapovijedi, prema Bogu i prema čovjeku.
Drugi nesporazum koji želimo otkloniti je instrumentaliziranje čovjeka. To znači da ti taj drugi bude samo sredstvo da si skupljaš na nebu nekakve bodove. Pa si sav sretan što je bolestan, pa ideš k njemu u bolnicu, da kod dragog Boga neki bod skupiš ovaj dan. Pa si sav sretan da je došao k tebi gladan, daš mu jesti, i to onda ide u nebo. To je instrumentaliziranje čovjeka. To nam mnogi ateisti prigovaraju. Uvijek se međuljudski odnosi u tom starom svijetu temelje na ponuda-potražnja, tko je kome što dužan, tko kome što mora vratiti, ne daj Bože, da kad imaš rođendan pa ti netko nešto dâ, odmah ćeš ti njemu za njegov rođendan morati dati. Ili kad imaš svatove, pa nešto primiš, pa kad ti imaš, pa kako ću ja sad njemu manje dati, a on je meni toliko dao. To se sve preračunava i vrati se i tako dalje. Vidite, to su ti zakoni staroga svijeta.
Međutim, tu je onda problem baš te ljubavi kojoj nas je Isus poučio. I kad nešto učiniš, onda vidiš da se taj čovjek pita “pa zašto on to meni radi?”. Ima onih koji onda kuže nas kršćane, i kažu: “Pa da, ne bi ti to radio da nitko ne vidi, nego ti to radiš da si malo povećaš svoj konto kod dragog Boga. Pa si došao k meni i ja sam ti sredstvo da u nebo dođeš.” To je druga pogreška. Toga čovjeka, baš toga čovjeka koji ti je došao, Isus hoće da voliš.
Neka Isus koji je blaga i ponizna srca učini naše srce po Srcu svome!
Fra Zdravko Lazić, duhovni asistent