Riječ duhovnog asistenta – studeni 2020.

Poznata je Franjina temeljna molitva koju je gotovo svakodnevno izgovarao i molio. “Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tmine moga srca i daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu i savršenu ljubav, osjet i spoznaju, Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinitu zapovijed!”
Želimo danas ići tragom te molitve, posebno u otvaranju onom svjetlu koje nam zaista samo od Gospodina dolazi. Franjo je tu molitvu često molio, pogotovo u počecima svoga obraćenja. Razmatranjem i molitvom sve je bolje vidio kako je bio daleko od Gospodina i koliko mu je svjetla potrebno da zaista ostvari u svom životu Božju volju. Boraveći na samotnim mjestima, sjećajući se svoje prošlosti i grijeha svoje mladosti, uviđao je kakva je tama zahvatila njegovo srce i kako je bio u mraku. Odatle i njegov vapaj: “Rasvijetli tminu moga srca!”
Postoji u nama neki neodređeni, ali prisutni strah koji nam priječi da dođemo na svjetlo. Prema Isusovim riječima, to je povezano s našim djelima. Ako su djela zla, onda čovjek ne dolazi na svjetlost – da se ne očituju njegova djela. Taj je strah povezan i s neprihvaćanjem jednoga stanja duše: slabosti i bolesti duše i tijela. Tu se često zateknemo u nepovjerenju i prema Bogu kome ipak “ni tmina neće biti tamna, a noć sjaji kao dan”!
Franjo se nije bojao Božjega svjetla. Želio je da Bog rasvijetli svu tminu njegova srca; želio je to u punom povjerenju prema Bogu koji ga je mogao odbaciti, ali ga je pomilovao, spasio, učinio sredstvom svojih velikih djela.
Franjo je to jasno otkrivao i svjedočio. Stoga je u Franji raslo sve veće povjerenje u Gospodina, a iz toga je onda u njegovoj duši nadolazila molitva da Bog bez prestanka rasvjetljuje tame njegova srca.
Svaka nova spoznaja o vlastitoj nemoći i slabosti, svako svjetlo na njegovu prošlost za Franju je ljekovito jer o tome više ne razmišlja ljudski odlučujuće, nego s dubokim povjerenjem u ljubav i milosrđe. Svaka je takva spoznaja za njega bila i nova milost i Božji dar. Otkriti nešto negativno na sebi, za Franju je bio milosni dar. On za sve to Bogu zahvaljuje.
Pokušajmo u tome slijediti sv. Franju.
Mi bismo drugačije nego sv. Franjo. Radije bismo molili: “Sakrij tmine moga srca; ne otkrivaj mi stare rane; zataškaj moje slabosti i grijehe; ne objavljuj mi moje vlastite nedostatke i mane. Neka ono mračno ostane u mraku da nitko ne
vidi. Neka ostane u mraku, jer mi se čini kao da ni ti o tom ne vodiš računa … ”
A ipak Bogu ništa nije skriveno. On sve zna.
On želi kao Bog i Spasitelj u svakoj muci tijekom našega života biti prisutan i želi nas liječiti. On je Spasitelj, ne možemo se sami spasiti.
U ispovijedi Gospodin dolazi u dubinu našega bića. Ulazi u prostore naše duše. Zahvaća sve prostore naše nutrine. Kao što svjetlo svijeće polako osvaja ovaj prostor tjerajući tamu, tako svjetlo Gospodinove milosti i njegova dolaska
raspršuje svaki mrak u našoj nutrini.
Gospodin želi vidjeti sve moje muke. On vidi i ono što tako teško sebi priznajemo. Njemu pokažimo i pogreške koje se neprestano ponavljaju u našemu životu, on vidi nas i vidi slabosti koje gotovo ni sebi ne priznajemo. U ispovijedi
nas on proniče i oslobađa.
Želimo mu povjerovati.
Nema smisla skrivati se poput Adama i Eve.
Vjerujemo da je spasenje u iskrenosti i istini.
Isus nas želi obasjati da sebe potpuno upoznamo, da se prihvatimo. Kad nas Isus obasja, u nama nestaju oni mračni prostori i ne skrivamo se pred njegovim licem. Pred Isusovo lice možemo doći jer on je svjetlo, ljubav i istina.
Molimo Gospodina da do dna rasvijetli tmine našega srca. Ta u nama postoji trajna sklonost prema tami i zlu. Molimo ga da nas obasja snažno da osjetimo kako nemamo kamo otići od njega.
Želimo se prihvatiti u svjetlu Božje dobrote. Želimo vidjeti sasvim jasno tko smo i kakvi smo. Znamo da nas Isusov pogled ne osuđuje i da se ne moramo bojati.
Molimo Gospodina da obasja naše tajne, otkrije naše skrivene rane, razotkrije naše slabosti.
Kad smo slabi, onda smo jaki u njemu.
Ne želimo više graditi na nekoj umišljenoj jakosti, nego na njegovoj milosti i daru svjetla. Prepustimo se milosnom djelovanju i blagosti Božjoj.
Jedino Bog smije vidjeti tko smo i kakvi smo a da nas to ne rani i da ne doživimo odbacivanje ili osudu. Neka zaista rasvijetli do kraja tmine našega srca. U tome će nam sigurno pomoći sv. Franjo koji je molio ovu lijepu molitvu za sebe i koji je sada moli za nas.

Fra Zdravko Lazić, duhovni asistent