Uz svetkovinu Svih svetih
Svetost je kad nam ne ide, a mi kažemo: Bože, pomozi i blagoslovi.
Svetost je kad nam ide, a mi kažemo: Bože, to je Tvoj dar.
Svetost je reći oprosti kad drugoga povrijedimo.
Svetost je reći molim kad nam netko kaže hvala.
Svetost je kad su drugi hladni prema nama, a mi kažemo: E, ja ću ih baš ljubiti!
Svetost je kad nas ismijavaju, a mi ispričamo još koju šalu na svoj račun.
Svetost je kad pomognemo nepoznatoj osobi.
Svetost je kad se zagledamo u dječje oči i uživamo u njima.
Svetost je kad svom dušom zagrlimo Boga i svijet oko sebe.
Svetost je kad osobi s kojom živimo svakodnevno pokazujemo da nam je stalo do nje.
Svetost je kad poslije pogreške odmah dođemo Bogu i kažemo mu: Oprosti, mogu bolje.
Svetost je i kad cijeloga sebe darivamo samo jednoj osobi.
Svetost je biti strpljiv sa sobom i s onima do kojih nam je stalo.
Svetost je kad oko sebe širimo mir, a ne svađu, ogovaranje, mržnju, rat.
Sveta je naša dobra misao, blaga riječ, nježan pogled, topao zagrljaj, iskren stisak ruke.
Sveto je naše tijelo, drugi ljudi, ljudski život.
Svetost je uživati u svemu što nam je Bog dao.
Svetost je zahvaliti i za ono što nam je Bog uzeo.
Svetost je kad nam se nude prijevara, krađa, a mi poslušamo svoju savjest.
Svetost je kad usprkos svim problemima ostanemo vjerni svojoj vjeri, Crkvi, Bogu koji nas je prvi ljubio.
Bog je jedini svet. Crkva je sveta. I mi svojim životom težimo toj istoj svetosti!
I neka sve što činimo, i male i velike stvari, svjedoče o našoj i Božjoj svetosti.