Jedina noć koja nije tamna je uskrsna noć.
Ni tama neće više biti tamna, noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. Tama je postojala, ali je došla svjetlost. Ta svjetlost je Isusovo uskrsnuće. Svjetlost je jedna od najizrazitijih slika uskrsnuća.
Tama znači da je Isus išao do dna pakla iskusiti patnju, bol i nemoć.
I zaista je čudesna ljubav koja može ići tako daleko za nekoga.
I mi u ovome životu na zemlji možemo iskusiti različite tame. Ima ljudi kojima je život zaista nesnosno težak. Ali te teškoće iskusio je i Isus.
Sigurno je da je ljudima koji su iskusili teškoće, pa i kako mi kažemo pakao, zaista lakše prepoznati Isusa kao uskrsloga.
Toliko nam zna biti teško kao da smo u grobu na koji je navaljen težak kamen.
Tko će nam otkotrljati taj kamen s vrata grobnih?
Mnoge su teškoće na ovoj zemlji, ali je smrt najteža. Smrt je zaista strašna, i Isus ju je iskusio.
Isus nije lagano umirao, tri sata je umirao i u teškim mukama. Ali ga je Otac uskrisio treći dan.
Prve su na grob došle Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma.
Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma imale su relaciju s Isusom za života. Razvile su relaciju s njime. I ostale su i dalje povezane s njim. On im je značio sve.
Išle su na grob veoma rano s miomirisima da pomažu Isusa. Išle su na grob da učine ono što su kao ljudi mogle učiniti za svoga Isusa i kao žene sa ženskom nježnošću i pažljivošću.
Dočekalo ih je iznenađenje, niti je bilo kamena na grobu niti Isusa, nego anđeo koji ih je uputio da idu i naviještaju da je Isus uskrsnuo i da će ga vidjeti.
A gdje ga se može vidjeti? Vidjet ćemo ga u Galileji.
I to je ono što su razvijali naši katekumeni i u čemu mi vjernici smo rasli ovu i sve ove godine, relacija s Isusom.
Fra Zdravko Lazić, duhovni asistent