GLAS BOŽJI
Okruženi smo različitim glasovima. Rijetko u životu imamo priliku naći trenutak u kojem nas netko ili nešto ne bi pozivalo i tražilo našu pažnju. A svaki glas ima svoju boju i svoju poruku. Neki nas glasovi pozivaju i obećavaju nam život samo ako učinimo ovo ili ono, ako kupimo neki proizvod ili ideju. Drugi nam glasovi prijete. Neki nas glasovi potiču na mržnju, gorčinu i srditost, dok nas drugi pozivaju na ljubav, velikodušnost i praštanje. Neke glasove prepoznajemo kao zaigrane i smiješne, te ih ne treba uzimati ozbiljno, dok druge valja neodgodivo poslušati, jer imaju svoju težinu i vrijednost.
Kako u svemu tome prepoznati Božji glas? Nije lako odgovoriti na to pitanje. Kako nam kaže Sveto pismo, Bog je autor svega što je dobro, bilo da to nosi religijsku oznaku ili ne. Stoga se Božji glas nalazi u mnogočemu što nije izričito povezano s vjerom i religijom, baš kao što Božji glas nije u svemu što se želi predstaviti kao da dolazi iz vjere.
Kako ga onda razlučiti? Nema jednostavnog odgovora, a ponekad je najbolje prepustiti se osjećaju koji nam govori što je dobro, a što zlo.
No, postoje neka načela koja nalazimo u Svetom pismu ili u kršćanskoj predaji. Božji glas prepoznaje se u šapatu i u laganom povjetarcu, ali i u gromu i oluji. Božji glas prepoznaje se gdjegod vidimo život, radost, zdravlje, boju, humor, ali se prepoznaje i kad netko umire, pati, trpi siromaštvo ili je klonuo duhom. Božji glas prepoznaje se u onome što nas potiče na viša dostignuća, što nas izdvaja i poziva na svetost, ali se prepoznaje i u onome što nas poziva na poniznost, uključivanje u život svih ljudi.
Glas Božji prepoznaje se u onome što u našim životima izgleda kao nešto izvanjsko, kao strano, kao drugi, ali se prepoznaje i kao glas koji nas poziva kući. Glas Božji jest onaj glas koji nas izaziva i napinje prema novim ostvarenjima, ali je to i onaj glas koji nas samo miluje i tješi.
Glas Božji ulazi u naše živote kao najveća od svih sila, ali se prepoznaje i u ranjivosti, poput bespomoćnoga djeteta na slami. Glas Božji uvijek na povlašteni način progovara po siromašnima, ali nam se obraća i glasom umjetnika i intelektualaca.
Glas Božji uvijek nas poziva da živimo bez straha, ali istovremeno on u nama potiče sveti strah. Glas Božji uvijek se čuje gdjegod postoji istinsko uživanje i zahvalnost, ali i ondje gdje od nas traži odricanje od sebe samih, umiranje sebi i odricanje od svega što bi pripadalo ovome svijetu.