Osvrt Đurđe Arbutine, s. Elizabete:

I ove godine hodočastili smo u Asiz stopama sv. Franje i sv. Klare idući na izvor franjevačke duhovnosti u vrijeme «Godine obraćenja» kada Crkva obilježava 800 godina od obraćenja sv. Franje Gospodinu Isusu Kristu. Išli smo neposredno nakon hodočašća Svetog Oca koji je u Asizu 17. lipnja u bazilici sv. Franje predvodio euharistijsko slavlje.

Na hodočašće je krenulo 20. lipnja pedesetak braće i sestara iz Mjesnog bratstva Kaptol i još nekih drugih bratstava kao i nekoliko prijatelja i simpatizera sv. Franje. Ovo hodočašće je predvodio fra Zdravko Lazić, duhovni asistent Mjesnog bratstva Kaptol, a uz njega ministar FSR-a Stjepan Kelčić i fra Luka Slijepčević. Svi smo već na polasku bili zahvalni za ovaj veliki Božiji dar u očekivanju onoga što Bog želi učiniti s nama i u nama vodeći nas na izvor franjevaštva.

U programu što je dobio svatko od nas fra Zdravko Lazić pripravio nas je za duhovne vježbe. Kako bismo doživjeli novo iskustvo ljubavi Božje trebali smo ostaviti sve svoje teškoće, otvoriti srca, oprostiti drugima i sebi, „oprostiti Bogu” što nas je stvorio takvima kakvi jesmo u okolnostima u kojima živimo.

Svatko od nas trebao si je postaviti pitanja: tko sam?, što želim?, što Bog želi sa mnom?

Stigavši u Asiz išli smo najprije u baziliku Gospe od Anđela (Porcijunkula), sveto mjesto gdje je naš sveti Franjo izmolio potpuni oprost grijeha za sve one koji pristupe sakramentu pokore i iskreno se pokaju. Ovdje živi nada i ljubav, mjesto je duboke molitve već 800 godina. Dolaze rijeke franjevaca, vjernika i štovatelja sv. Franje iz cijelog svijeta. Ovdje je i mjesto tranzita sv. Franje. U Porcijunkuli smo slavili Euharistiju koju je predvodio fra Luka Slijepčević uz koncelebraciju patera Zdravka.

Istoga dana posjetili smo svetište Svetog Damjana i obišli baziliku Svete Klare zajedno sa samostanom. U svetištu Svetog Damjana nalazi se križ pred kojim se sv. Franjo molio i doživio obraćenje. Sada smo pred tim istim križem i molimo se za istinsko obraćenje Isusu Kristu. Na izlazu iz samostana prolazimo pored kipa gubavca koji nas podsjeća na mjesto gdje je sv. Franjo poljubio gubavca. Bog je ljubav!

Krećemo prema Franjinoj rodnoj kući. Siromašak iz Asiza bio je bogataš koji je raskinuo sa dotadašnjim životom i roditeljskim domom da bi živio poput siromašnog Krista. «I pruži ruku prema svojim učenicima te reče: ‘Evo moje majke i moje braće! Tko god, naime, vrši volju moga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i moja majka.’» (Mt. 12, 49-50).

Odlazimo u baziliku sv. Franje, mjesto gdje se nalaze posmrtni ostaci. Ovo je potpuna blizina proroka iz Asiza čiji život poziva na obraćenje i evanđeoski život već 800 godina. Ostaci Franjinog pokorničkog habita. Ostajemo u dugoj osobnoj molitvi. Za nas ne postoji vanjski svijet. Kad bi potrajalo…

Uvečer smo u kapeli hotela «Cenacolo Francescano» nastavili sa zajedničkom molitvom i meditacijom pred svetohraništem u obliku sunca. I tako svaku večer pred Svjetlom svijeta – našim Gospodinom Isusom Kristom.

Slijedeći dan odlazimo na La Vernu – mjesto gdje se sv. Franje najviše približio Raspetom. Mjesto otajstva. Visoko brdo, čovjek i priroda u zajedništvu, a sve stvorenja Božja. Ovdje je sv. Franjo potpuno primio Raspetog i milost rana našeg Otkupitelja. Ovdje je Franjo bio suobličen Kristu. Pitamo se da li mi kršćani primamo i nosimo rane ovoga svijeta makar dijelom kao Onaj što ih je iz ljubavi prema grješnom čovjeku prihvatio. Ovdje na La Verni ti si nam sv. Franjo otkrio Učitelja. U kapeli Stigme naš duhovni asistent pater Zdravko predvodio je Euharistiju. Zatim smo se povukli u meditaciju, a nakon zajedničkog blagovanja ponovo okupili na molitvi u bazilici zajedno s franjevcima i u procesiji krenuli prema kapeli Stigme.

Carceri – samotište, mjesto duhovne meditacije sv. Franje i njegove braće. U kapeli benediktinskog samostana duhovni nagovor patera Zdravka. Povlačenje u osamu. Susret sa Stvoriteljem u prirodi. Ovdje smo čuli pjev ptica, osluškivali život prirode. Sv. Franjo, ti si naše divljenje prema prirodi i svemu stvorenom izrekao Stvoritelju u «Pjesmi stvorova». Promišljanje o vrijednosti svakog života i svoga života.

Zajednička euharistija u prirodi. Danas nam je Gospodin podario prirodu kao Crkvu. Nakon toga zajedničko blagovanje, baš kao prvi kršćani. Tako i mi, Franjina braća i sestre.

Uvečer odlazimo zajedno u baziliku Gospe od Anđela (Porcijunkulu). U prepunoj bazilici moli se krunica, a zatim je procesija s Gospinim kipom i upaljenim svijećama uz zajedničku molitvu ispred bazilike. Nebrojeno mnoštvo, a svi kao jedan u Gospodinu. Hvala Ti, Majko, hvala ti sv. Franjo, što ste nam pripravili bratstvo kršćana cijeloga svijeta.

Nedjelja je, svetkovina rođenja Ivana Krstitelja. Odlazimo prema Fonte Colombu i Grecciu. Na putu smo se zaustavili u gradu Terni i ušli u crkvu svetog Valentina da zamolimo sveca za zagovor kod Gospodina. Nakon molitve odlazimo u Fonte Colombo, mjesto gdje je sv. Franjo sastavio Pravilo Reda i ono se tamo nalazi. Crkva se ističe franjevačkom duhovnošću. Freske, drvorez, oltar od neobrađena kamena. Obilazimo i druga sveta mjesta: kapelica gdje su Franji operirane oči na živo vrućim nožem. Je li to bio Getsemanski trenutak Franjina života? Spuštamo se kapelici pokraj koje je izvor. Naš pater Zdravko blagoslivlja vodom svakom od nas i šalje u svijet širiti Evanđelje, baš kao nekada.

Poslije Fonte Colomba odlazimo u Greccio, crkva i samostan na stijeni. Ovdje je sv. Franjo boravio s braćom i načinio prve Jaslice za Božić. Odatle se šire u cijelom svijetu. Imamo polnoćku. Slavimo rođenje Isusa u svakom od nas. Neopisiva radost, čestitanje Božića, kratak igrokaz sa prizorom sv. Josipa, Marije i malog Isusa.

Na povratku u Asiz posjećujemo Rivotorto. Velika bazilika u kojoj su franjevačka braća najprije boravila, kamene nastambe ostale su i do danas.

Odlazak iz Asiza narednog dana prema Zagrebu započeo je slavljenjem euharistije u Porcijunkuli, u kapeli sv. Klare. Umjesto čitanja iz Evanđelja, izgovarali smo iz dubine srce potaknuti Duhom Svetim rečenice iz Evanđelja i tako smo ga sami sastavili. Na kraju nas je pater Zdravko blagoslovio blagoslovom sv. Franje bratu Leonu, kao što je uvijek činio za vrijeme hodočašća. I što reći na kraju? Bogu hvala za sve. Hvala za sv. Franju, sv. Klaru, braću franjevce. Bogu hvala za patera Zdravka što smo ga dobili na dar kao Dobrog Pastira, FSR-a Mjesnog bratstva Kaptol. Bogu hvala za našeg ministra Stjepana koji je bio uistinu naš poslužitelj. Bogu hvala za sve sestre i braću koji su bili malo stado i istinska braća u Gospodinu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.