Članci označeni s “Hodočašća”.


Vremenska prognoza za riječko područje na subotu 9. lipnja obećavala je kišu, munje i gromove, ali to ipak nije spriječilo pedeset članova našeg bratstva i simpatizera da krenu na tradicionalno hodočašće Gospi Trsatskoj. Kišobrane ipak nismo trebali – dan je bio vedar i sunčan, osvježen laganim vjetrićem.

U najstarije hrvatsko prostenište s neprekinutom tradicijom hodočašćenja stigli smo malo prije hodočasničke svete mise u 10 sati, koju smo proslavili skupa sa hodočasnicima iz Samobora, Novog Čiča, Bukevja i Nove Gradiške. Nakon euharistijskog slavlja sudjelovali smo u pobožnosti Križnog puta na Trsatskoj kalvariji, a nakon toga bilo je dosta vremena za odmor i osobne pobožnosti. Prije oproštaja s Majkom Milosti imali smo priliku obići i iznimno lijepo oslikanu samostansku blagovaonicu te vrijednu riznicu. Sa zanimanjem smo razgledali mnoge dragocjenosti, od srebrnog Gospinog kipa – dara bana Tome Erdődyja iz 1597. godine, preko darova carice Marije Terezije, do krunice koju je za svog posjeta 8. lipnja 2003. godine darovao sveti papa Ivan Pavao II.

Nakon Trsata posjetili smo Oštarije, krasno mjestašce blizu Ogulina, i tamošnje svetište Gospe od Čudesa. Bila je to nekad najveća crkva posvećena Blaženoj Djevici na Balkanu, a podigao ju je u gotičkom stilu sredinom 15. stoljeća knez Martin Frankopan. Kasnije su je spalili i uništili Turci, a u potpunosti je obnovljena početkom dvadesetog stoljeća. Svetište i danas na Marijine blagdane, posebno o svetkovini Marijina Uznesenja, okuplja mnoštvo hodočasnika, najviše iz Gospićko-senjske biskupije. U lijepoj gotičkoj crkvi izmolili smo večernju molitvu i preporučili se Blaženoj Djevici Mariji od Čudesa.

Više o svetištima na Trsatu i u Oštarijama može se pročitati na web stranicama:

http://www.trsat-svetiste.com.hr/

http://www.zupa-ostarije.com/

U subotu 14. travnja 2008, godine naše je bratstvo po prvi put hodočastilo Gospi od Utočišta u Aljmaš. Usput smo obišli i Vukovar.

Aljmaš je ljupko selo u istočnoj Slavoniji, nedaleko od ušća Drave u Dunav, a spominje se već 1338. godine. Marijansko svetište u Aljmašu postoji već više od tri stotine godina, a svake godine privuče oko stotinu tisuća hodočasnika, pretežno iz Osijeka i okolice.

Po dolasku smo prvo na aljmaškoj “Kalvariji” izmolili pobožnost Križnog puta, a zatim smo obišli Svetište. Svetu misu slavili smo sa hodočasnicima iz župe Resnik. Nakon mise nas je pozdravio dugogodišnji župnik i upravitelj svetišta vlč. Ante Markić, te nas upoznao s dugom i nemirnom povijesti mjesta i svetišta.

Godine 1704. godine isusovci su zbog Rákóczyjeve bune bili primorani napustiti Lug u Baranji, pa su prenijeli Gospin kip u Aljmaš i smjestili ga u tamošnju skromnu crkvu građenu od šiblja. Kako je Gospin kip u Aljmašu “našao svoje utočište”, aljmaška Gospa je dobila naziv “Gospa od Utočišta”. Četiri godine kasnije je sagrađena nova crkva, a uskoro se na jednom od okolnih brežuljaka podiže i “Kalvarija”. Godine 1846. u velikom je požaru izgorjela crkva s Gospinim kipom, pa je već naredne godine počela izgradnja nove crkve, a 1857. godine biskup Strossmayer je darovao Svetištu novi, današnji Gospin kip, izrađen u Beču.

Crkva Gospe od Utočišta sravnjena je do temelja u Domovinskom ratu, a oštećeni Gospin kip je pod neobičnim okolnostima pronađen u ruševinama crkve i prenesen u Osijek. Nakon sedam godina Gospa se 1998. godine s Aljmašanima vratila iz progonstva. Na mjestu stare izgrađena je 2001. godine moderna nova crkva. Sveti otac Ivan Pavao II. je 7. lipnja 2003. godine u Osijeku, prilikom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, na svečanom euharistijskom slavlju okrunio kip Gospe aljmaške.

Na povratku iz Aljmaša obišli smo Ovčaru, bivšu farmu istočno od Vukovara, mjesto najvećeg pojedinačnog pokolja Domovinskog rata, gdje smo se u tišini pomolili za više od 260 žrtava, uglavnom ranjenika odvedenih iz vukovarske bolnice. Posjetili smo i Spomen dom Ovčara koji je otvoren 2006. godine u hangaru gdje su ubijeni proveli posljednje sate života.

Zatim smo se uputili na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, koje je najveća masovna grobnica ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Europi nakon II. svjetskog rata. Iz grobnice je ekshumirano 938 tijela, a na njihovom mjestu postavljeno isto toliko bijelih križeva. Uz središnji spomenik, tzv. “zračni križ” zajednički smo se pomolili za pokoj duše svih branitelja i civilnih žrtava Domovinskog rata.

Naposljetku smo posjetili franjevački samostan i crkvu sv. Filipa i Jakova, gdje nas je dočekao gvardijan fra Ivica Jagodić i govorio nam o povijesti crkve i franjevaca u tom lijepom gradu.

Više o aljmaškom svetištu te crkvi sv. Filipa i Jakova i memorijalnim lokacijama u Vukovaru možete pročitati ovdje:

http://www.svetiste-aljmas.hr/

http://filipjakov-vu.com/o-nama/

http://www.mcdrvu.hr/memorijalne-lokacije/spomen-dom-ovcara/

http://www.mcdrvu.hr/memorijalne-lokacije/memorijalno-groblje-zrtava-domovinskog-rata-u-vukovaru/

Fotogalerija:

S. Đurđa je napisala:

Dana 10. ožujka 2018. godine hodočasnici Mjesnog bratstva Kaptol krenuli su autobusom na svoje tradicionalno hodočašće prema Krašiću. Putovanje je započelo molitvom Jutarnje, a potom je duhovni asistent bratstva pater Venancije Mihaljević govorio o značaju hodočašća. Najprije smo krenuli prema Pribiću, posjetiti crkvu u kojoj je sluga Božji Franjo Kuharić, slavio svoju mladu misu. Pater Venancije nam je govorio o kardinalovu životu i preminuću 11. ožujka 2002. godine, o Dolini kardinala i značaju krašićkog svećenstva za crkvu i narod u Hrvatskoj. Ušli smo u župnu crkvu sv. Siksta pape, podrijetlom iz Hrvatske, najstarije crkve krašićkog kraja iz ranog srednjeg vijeka (spominje se 925. godine). Nakon razgledavanja crkve, zajednički smo molili.

Naše hodočašće se nastavilo prema Strmcu Pribićkom. Ovdje se na malom umjetnom otočiću usred jezerca okružena parkom, nalazi grkokatolička crkvica Blagovijesti koja je od 2015. proglašena marijanskim svetištem. Dočekao nas je i pozdravio grkokatolički svećenik, vlč. Nenad Krajačić.
Župnik nam je pričao o grkokatolicima (katolici istočnog liturgijskog obreda), podrijetlu i njihovu dolasku u ove prostore još u 17. stoljeću. Zatim smo zajedno molili Moleben – molitvu Presvetoj Bogorodici. Molili smo i pred relikvijama sv. Leopolda Mandića. Nakon molitve razgovarali smo s župnikom koji nam je govorio o velikoj povijesnoj i ambijentalnoj vrijednosti ckrve, čija je gradnja započela 1911. godine o tristo obljetnici sjedinjenja kršćana istočnog obreda u Hrvatskoj s Katoličkom crkvom. U višestoljetnoj povijesti grkokatolika na Žumberku značajan je i broj onih koji su doprinijeli vjerskom, kulturnom, znanstvenom i gospodarskom životu Hrvatske i svijetu. Velečasni nas je upoznao i sa sadašnjim životom vjernika grkokatolika. Nakon završnog blagoslova krenuli smo u Krašić.

Ušli smo u crkvu Presvetog Trojstva u kojoj je bl. Alojzije Stepinac slavio svoju mladu misu i, na kraju devetogodišnjeg sužanjstva u Krašiću, predvodio svoju posljednju misu. Ostali smo neko vrijeme u tihoj molitvi i razmatranju. Tada su došli vjernici iz župe Vodice sa crkvenim zborom i župnikom don Franjom Glasnović, koji je predvodio sv. misu. Crkveni zbor nas je svojim pjevanjem korizmenih napjeva iz starohrvatske pasionske baštine uveo u korizmeno vrijeme. Za oltarom su bila tri svećenika. Poslije sv. mise don Glasnović nam je kazao o svom boravku u Taboru i ponovnom susretu nakon mnogo godina s našim fra Venancijem. Predstavnik zbora poklonio je krašićkom župniku od drveta masline glagoljsko slovo G i govorio pjesmu posvećenu bl. Alojziju Stepincu. Ispred crkve, uz Stepinčev spomenik, učinili smo zajedničku fotografiju za uspomenu na ovaj susret, ali time susret nije završio već se nastavio u dvorani ispod crkve zajedničkim druženjem. Naša braća i sestre obilato su nas poslužili za stolom svojim dalmatinskim specijalitetima.

Hodočašće smo nastavili pobožnošću križnog puta, na prostoru pokraj crkve. Bio je to križni put s Isusom i Alojzijem Stepincem. Svaka postaja križnog puta našla je svoj odraz u mučeničkom životu i smrti bl. Alojzija Stepinca.

Na povratku prema Zagrebu zajedno smo molili, duboko prožeti duhovnim kršćanskim porukama svih svetih mjesta i svetih života, potaknuti da i mi prihvatimo svoj križ koji nas vodi u život.

Vijest na stranici Infovodice: Promocija „Glagoljaškog pjevanja u Vodicama i Prviću“ i hodočašće u Krašić i Zagreb

Osvrt na hodočašće:

Štovanje Gospe od Suza započelo je u župi sv. Nikole u Pleternici još 1955., dvije godine nakon što je reljef Bezgrešnog Srca Marijina čudesno proplakao u Siracusi na Siciliji. Na pedesetu obljetnicu štovanja Gospe 31. kolovoza 2005. Pleternica je proglašena biskupijskim, a time i novim hrvatskim marijanskim svetištem. Svake godine se od 23. do 31. kolovoza održava devetnica Gospi od Suza, pa se tih dana na Gospinu brdu u Pleternici skupi više desetina tisuća hodočasnika iz Požeške i obližnjih biskupija.

Ove godine naše je Bratstvo po prvi put hodočastilo Gospi od Suza, i to u nedjelju, 27. kolovoza. Usput smo svratili u posjet sestrama klarisama u Požegi, koje su nas oduševile svojom radošću i srdačnošću. Časna majka s. Pia Kozjak nas je pozdravila i rekla nam par riječi o prisustvu klarisa u Požeškoj biskupiji. U samostanu trenutno živi devet sestara – sedam je trajno zavjetovanih, jedna je u novicijatu, a odnedavno imaju i jednu kandidaticu.

U Pleternici nas dočekao župnik vlč. Antun Ćorković, i počastio bogatim ručkom koji su s ljubavlju pripremili župljani, što nas je i obradovalo i dirnulo. Usput nas je upoznao s dugom i turbulentnom povijesti župe sv. Nikole u Pleternici i štovanja Gospe od Suza u župi.

Prije svete mise, u 18.15 započela je pjevana molitva krunice. Euharistijsko slavlje u 19 sati predvodio je fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Tisuće vjernika sudjelovalo je u slavlju, u pravom molitvenom ozračju, punom dostojanstva i mira.

U Zagreb smo se vratili u kasnim večernjim satima, pomalo umorni od puta i vrućine, ali osnažena duha i srca punog zahvalnosti.

Više o svetištu možete pročitati ovdje:

http://www.zupa-pleternica.hr/

Fotogalerija:

Tridesetak članova našeg mjesnog bratstva zajedno s nekoliko framašica, na dan Gospe Lurdske – Dan bolesnika, 11. veljače krenulo je na hodočašće u Krašić i franjevački samostan i Crkvu sv. Marije u Jaski. Dan poslije Stepinčeva u rodno mjesto bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika zagrebačkog Područnog bratstva, krenuli smo ujutro ispred zagrebačke katedrale. Vodio nas je naš duhovni asistent fra Venancije Mihaljević u pratnji bogoslova Marka. Putovanje započinje duhovnim nagovorom i podsjećanjem na životni put i mučeništvo blaženog kardinala Alojzija Stepinca, njegov dugogodišnji pritvor u Krašiću i smrt 1960. godine. Slijedila je molitva Jutarnje i evo nas u Dolini kardinala. Ubrzo smo se našli ispred svetišta i crkve Presvetoga Trojstva u središtu Krašića. Zajednička fotografija ispred blaženikova spomenika i ulazak u crkvu. Nakon kraće osobne pobožnosti fra Venancije je predvodio zajedničku molitvu Stepinčeva Križnog puta. Župnik Dragutin Kučan ukratko se osvrnuo na proteklu devetnicu posvećenu Stepinčevu i objasnio značenje pojedinih oltara u svetištu, a posebno onaj sa zemnim ostacima bl. Alojzija Stepinca i špilje Majke Božje Lurdske.
Svi smo se okupili oko oltara i kao prve kršćanske zajednice slavili sv. misu, koju je predvodio naš fra Venancije. Sveta pričest bila je pod obje prilike. Nakon završene sv. mise krenuli smo u obilazak Muzeja bl. Alojzija Stepinca u pratnji župnika. Ovim posjetom smo se oprostili od Krašića i krenuli prema Jaski.
Ubrzo smo se našli ispred parka u čijem je središtu franjevački samostan s Crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marije. Višestoljetni tihi biser franjevačke duhovnosti, sakralne umjetnosti i baštine. Oko 1600. došli su franjevci iz Bosne. Crkva je obnavljena i završena u18. st. Jednobrodna građevina, od gotike do baroka. Crkva ima kamenih oltara. U njoj su boravili cisterciti od 1982. do 2008. godine, kada se ponovo vraćaju franjevci. Od tada se obnavlja, a nastoje se vratiti vrijedni kipovi, slike, knjige i najvrjednije – inkunabule.
U samostanskoj blagovaonici imali smo agape. Nakon zajedničkog druženja otišli smo u crkvu i molili Večernju. Pošli smo prema Zagrebu i molili u autobusu krunicu. Ubrzo smo došli do mjesta polaska – Kaptola. Zahvalni smo Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, našem zaštitniku bl. Alojziju Stepincu i našem duhovnom asistentu fra Venanciju Mihaljeviću na nezaboravnom duhovnom daru i milosti što će nam svima ostati od ovog hodočašća.

S. Đurđa

 

Hrvatsko nacionalno bratstvo organizira nacionalno hodočašće u Vukovar uz zatvaranje godine sv. Ljudevita koje će biti u subotu 25. travnja. Program hodočašća je moguće vidjeti ovdje:

Vukovar 2015

Naše bratstvo će također sudjelovati, cijena puta je 120 kn, a odgovarajuća informacija o prijavi i putu će biti u dogledno vrijeme objavljena na oglasnoj ploči i web stranici bratstva.

Trsat2014

Remete2013b

Na hodočašće se može prijaviti još u nedjelju, 3. ožujka 2013. u vrijeme Skupštine (16.30-18.30) u sobici OFS-a.

medjugorje2013

Krašić 2013