U svijetu u kojem je slijediti Krista zakonom zabranjeno, te odredjeno da je to ilegalna aktivnost koja prijeti drzavnoj strukturi, ti si uhapsen i priveden pred sud.
Tuzitelj ima poprilicno jake dokaze protiv tebe. Zapocinje sa nekoliko fotografija koje pokazuje sucu. Na tim forografijama si ti. Prisustvujes sastancima crkve, govoris na religioznim dogadjanjima i sudjelujes na raznim militvenim sastancima i sastancima slavljenja.
Nakon toga tuzitelj donosi nekoliko krscanskih knjiga koje posjedujes, zatim nekoliko CD-a te ostalih raznih vidljivih pokazatelja da ti stvarno jesi krscanin.
Opuzba se nastavlja prezentiranjem pjesama koje si napisao Bogu te citanjem odlomaka iz dnevnika gdje pises o svojoj vjeri.
Prije nego sto svoju optuzbu privede kraju, tuzitelj iznosi i posljednji dokaz. Tvoju Bibliju. Ona je, vidi se, puno koristena. Pokidanih korica, iscrtana na mnogo mjesta, podvucenih redaka i prepuna raznih zabiljeski koje si godinama u nju dodavao, neizostavan dokaz da si ovu svetu knjigu procitao i prelistao mnogo puta.
Tijekom citavog sudjenja ti tiho sjedis i u strahu drsces. Duboko u svome srcu znas da sa obzirom na dokaze koje tuzilastvo ima protiv tebe, moguce je da te zatvore na dugo godina ili cak pogube.
U nekoliko navrata tijekom sudjenja doslo ti je da ustanes i zanijeces Krista. Ali ipak, iako je kusnja navirala, uspio si ostati usredotocen i oduprijeti se tom iskusenju.
Nakon sto je tuzitelj zavrsio sa predstavljanjem tvoga slucaja, sudac ti se okrene te upita dali imas sto za dodati. Ti ostajes tiho sjediti zatvorenih usta, bojeci se da ako ih samo otvoris mogao bi zanijekati Krista. Nakon kratke tisine tebe odvode van sudnice. Sudac odlazi u svoju sobu da odluci o tvom slucaju.
Nakon sto si cekao neko vrijeme, pozivaju te natrag u sudnicu da cujes presudu i primis zasluzenu kaznu. Sudac se vraca takodjer. Stane se nedaleko od tebe, pogleda te duboko u oci i kaze: “Prema iznesenim optuzbama, optuzeni nije pronadjen krivim!”
“Nije pronadjen krivim?!”, srce ti se smrzne. Onda, u djelic sekunde, isti onaj strah od maloprije koji je prijetio da pokleknes i zanijeces Krista, sada se pretvara u zbunjenost i gnjev. Iako te i sada strah ipak ustajes. Zahtjevas od suca da ti objasni kako mozes biti neduzan sa obzirom na sve optuzbe i dokaze koji su vise nego ociti.
Na taj tvoj zahtjev, sudac, pomalo u soku, pita: “Ma koji to dokazi!?”
Ti si ustrajan: “A sto je sa svim pjesmama koje sam napisao Bogu?”
“Te pjesme samo pokazuju da znas dobro slagat rime i da mislis da si dobar pjesnik!”
Ti ne odustajes: “No dobro, ali sto je sa svim sastancima na kojima sam govorio, ili kada sam plakao poslije propovjedi, i sto je sa svim molitvenim sastancima?”
Sudac se i dalje cudi: “To samo pokazuje da si vjest govornik i dobar glumac, nista vise od toga. Ocito je da si prevario one oko tebe, mozda cak i sebe samog, ali sve ove gluposti nisu dovoljne da te osude.”
Obeshrabren si: “Ovo je suludo. Ne postoje nikakvi dokazi koji bi bili dovoljni da vas uvjere!?”
“Nije bas tako.” Na to ce sudac.
“Mi smo indiferentni prema tvome citanju Biblije i odlascima u crkvu na sastanke. Uopce nas ne zabrinjava tvoje slijedjenje Krista koje se sastoji u rijecima i piskaranju olovkom. Samo ti nastavi razvijati svoju teologiju, upotrebljavajuci je da slikas idealne slike ljubavi. Nas  stvarno ne zanimaju takvi amaterski umjetnici kao sto si ti koji svojim kistom pokusavas stvoriti sliku boljega svijeta. Ovaj sud postoji radi onih koji ce odloziti olovke te poloziti svoj zivot, onako kako je Krist to ucinio. I zato, do onoga trenutka do kada tvoj zivot pocne nalikovati Kristovom zivotu, do onda kada ti izazoves nas sistem i ne postanes trn koji nam ne da mira, dok ne umres samome sebi i
predas svoje tijelo u vatru poradi Krista, …do tada, dragi prijatelju, ti nama nisi nikakav neprijatelj.”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)