Draga braćo i sestre,
Mir i dobro!
Uz godinu jubileja, pred nama je tema koja nas, na prvu, može ispuniti nelagodom ili strahom, ali koja u srcu franjevačke duhovnosti zauzima počasno mjesto: Sestrica Smrt.
Naš otac sveti Franjo nije smrt nazivao „neprijateljem“ niti „krajem“. On ju je u svom Pjesmu stvorova nazvao sestrom. Ta riječ – sestrica – mijenja sve. Ona nam govori o bliskosti, o obiteljskoj vezi, o nečemu što nije tuđinsko, nego dio istog puta kojim svi koračamo prema Očevu zagrljaju.
Zašto se mi, kao svjetovni franjevci, danas bojimo te teme? Možda zato što živimo u svijetu koji smrt skriva, šminka i pokušava zaboraviti. No, Franjo nas uči drugačije. On nas podsjeća da je smrt samo prag. Ona je trenutak u kojem se otpušta sve prolazno kako bi se primilo ono vječno.
Sestrica Smrt nas zapravo uči kako živjeti. Ona nam šapće:
Ljubi danas, jer vrijeme je dar.
Praštaj odmah, jer ne želiš pred Gospodina s teretom na srcu.
Služi ponizno, jer jedino što nosimo sa sobom su dlanovi puni dobrih djela.
Sveti Franjo je pjevao o smrti dok je ležao na goloj zemlji, spreman za susret s Ljubavlju. Njegova vedrina pred smrću nije bila nijekanje boli, nego plod duboke vjere da nas Bog čeka. Onaj tko živi po Evanđelju, nema razloga bježati od sestre smrti; ona je tek vratarica koja nam otvara vrata Raja.
Neka nam ovaj mjesec bude prigoda da preispitamo svoje prioritete. Jesmo li previše navezani na stvari koje ne mogu proći kroz taj uski prolaz? Molimo za milost da, kad dođe naš čas, možemo poput Franje reći: „Dobro mi došla, sestrice smrti!“, znajući da nas s druge strane čeka Onaj koji nas je oduvijek ljubio.
Mir vam i dobro!
fra Zdravko Lazić, duhovni asistent