biciklocasce.jpg

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

Htio sam i ove godine posjetiti Bistricu oko blagdana Majke Božje Bistričke. Prošlih godina sam išao s našim planinarima. Nedavno sam kupio bicikl i navikao da skoro svugdje (u bližoj okolici) idem biciklom. Trebalo je još samo naći poneku sportsku dušu. Naravno, tu je uvijek prisutni brat Željko, član još neosnovane sportske sekcije Bratstva (i već davno osnovane informatičke sekcije), trkač i naš webmaster. Drugi (a i možda tada i jedini mogući) izbor je, naravno, bio brat Hrvoje, “čovjek od struke” i uvijek u maksimalnoj fizičkoj spremi. Ta kritična masa od 3 čovjeka je bila i više nego dovoljna za jedan prije svega zahtjevan put do Marije Bistrice.

Već prije 8h smo se našli i krenuli iz grada prema Dubravi i Sesvetama. Odmorili smo se Kašini i krenuli na uspon prema Lazu. Nakon toga veliki spust do Marije Bistrice (što je značilo i pomalo ustrašujući uspon na povratku). Za nešto više od 2 sata smo stigli. Više nego dovoljno vremena je ostalo za osvježenje i pripremu za sv. misu. Nakon slavlja sv. mise s uvijek brojnim hodočasnicima odlučili smo prije ručka nakratko otići do Karmela u posjet sestrama, bivšim framašicama, s. Janji i s. Karmen. Međutim, bili smo počašćeni i ručkom pa smo ostali tamo skoro 3 puna sata u ugodnom susretu i razgovoru sa sestrama.

Slijedio je kraći odmor na brdu Križnog puta, a pred povratak smo još svratili do Svetišta na molitvu i oproštaj. Usput smo shvatili (i bili upozoreni) da uopće nismo ni smjeli ulaziti i voziti se biciklima kroz “crkvu na otvorenom”. Sad znamo za idući put…

U Zagreb smo brzim ritmom stigli za manje od 2 sata. Nakon dogovora o budućim pothvatima i vozočašćima, zaključili smo jedan vrlo dobro iskorišten dan Gospodnji i rastali se u bratskom raspoloženju.

Do idućeg puta (nadam se u nešto većem broju)…

Uostalom, pogledajte slike!