U srcu bazilike svete Marije Anđeoske podno Asiza nalazi se skromna crkvica Marije Anđeoske koju je sveti Franjo Asiški obnovio svojim rukama; crkvica prema kojoj se odnosio s osobitom ljubavlju. Joseph Ratzinger – papa Benedikt XVI. – svojedobno je zapisao da ta veličanstvena bazilika ima samo jedno opravdanje: da čuva tu dragocjenu crkvicu, dušu Franjine – i po tome franjevačke – duhovnosti.
Vjerujem da je prikladno reći, bez imalo potrebe da dopunjavam ili ispravljam Josepha Ratzingera, da ta bazilika – uz taj dragocjeni dom i moje duše – nadsvođuje, i tako čuva, i druga mjesta od osobitog značenja za Franju i za sve koji ga s ljubavlju pamte i nastoje koračati putem koji je on ugazio čitavim svojim bićem, i tijelom i dušom.
U bazilici se – samo malo postrance, udesno od te blagoslovljene crkvice – nalazi kapela Prijelaza. Nalazi se na mjestu na kojem je Franjo, neposredno uoči svoga preminuća – svoga prijelaza – istrošenog tijela i dozrele duše, gol bio položen na zemlju. Premda kapela nije sačuvala ništa od skromnosti toga prostora i toga trenutka, sačuvala je potresnost onih zbivanja. Potresnost koju su umjetnici imali potrebu izraziti i posvjedočiti najbolje što su umjeli, a izrazili su je istodobno na vjerodostojan i na uzvišen način.
Franjini sljedbenici razumjeli su da je potrebno promišljeno i mudro obilježiti to mjesto na kojem se nebo krajnje obzirno prignulo k zemlji, kako bi sveti prah jednog čudesnog života – života u kojem se Evanđelje utjelovilo i koračalo ovom zemljom kao da je to nešto što se podrazumijeva – kako bi ga, dakle, pridiglo i ponijelo, i tako posvjedočilo da nebo i zemlja po životu predanog čovjeka mogu biti posve, posve blizu. I da nikakvo nevrijeme, ni vjekovi koliko god ih bilo, ne mogu ugasiti svjetiljku koja je u svome vremenu – čak i samo u svome trenutku – zasjala vječnošću. Vječnošću koja ne zna zalaza.
Dobro je zadržati se na tom mjestu – ili gdje god, s mislima na to sveto mjesto – zadržati se u tišini, srca otvorenog evanđeoskoj logici života, jedinoj logici koju je Franjo razumio i živio. I slušati, slušati, čuti Evanđelje.
O sveti Franjo! Toliko je vremena proteklo od časa tvoga prijelaza, a ti si ovdje živ, među nama. Življi od nas. Blagoslovi nas svojom predanošću da sve što je u nama, oživi za Boga i za braću i sestre ljude!
Stjepan Lice