Njemački filozof F.W.J. Schelling na jednom mjestu kaže: “Jer svako se bitstvo može objaviti samo u svojoj opreci, ljubav samo u mržnji, jedinstvo u borbi”. Naš brat Goran Škrbić cijeli je svoj život tragao za živim jedinstvom, i to prvenstveno za jedinstvom sebe kao osobe, a onda i za višim jedinstvom s onim božanskim. Ova potraga i traženje očitovala se kao borba protiv, od vječnosti prisutnog, duhovnog principa Zla. Primivši sveti sakrament krštenja u zreloj dobi Goran je tako, i na vidljiv način, iskazao svoju vjeru u opstojnost Boga.
Prerana i tragična smrt zaustavila je Goranov duhovni rast i osujetila mogućnost ovozemaljskog ispunjenja krajnje svrhe vjerovanja, koju je često spominjao i o kojoj je meditirao, a to je čisto jedinstvo ili uronjenost u beskonačnost božanske ljubavi.
U razlici spram sebičnosti razdvajajuće moći Zla koja prožima svijet i čovjeka, nesebična božanska ljubav je takova moć koja sebe samu daje i razdaje. Stoga je cjelokupno Goranovo djelovanje od trenutka krštenja, pa nadalje, bilo usmjereno k pomaganju braći i sestrama u Kristu. Snagu za svoj rad i djelovanje pronašao je u kršćanskoj zajednici Franjevačkog svjetovnog reda na zagrebačkom Kaptolu.
S vjerom u Božju providnost, a koja je izvan dosega svake moguće racionalnosti, sigurni smo da je Bog u svojoj milosti izabrao pravo vrijeme i pozvao Gorana ka sebi, u jedinstvo vječnog življenja.
(Poslao Goranov brat – Tomislav Škrbić )