Sestra Monija je napisala:

Već je tradicija da se u našem bratstvu u povodu Dana planeta Zemlje organizira prigodno predavanje ili tribina. Ove godine nam je o urbanom biovrtlarstvu govorila dr.sc. Tanja Gotlin Čuljak, redoviti profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Kako je ove godine Dana planeta Zemlje pao u subotu, predavanje je održano u srijedu, 26. travnja. A budući da je riječ o bliskoj i aktualnoj temi, u dvorani uz crkvu okupilo se dosta slušatelja, koji su pažljivo i s puno interesa slušali predavanje.
Najvažnije prijetnje bioraznolikosti su poljoprivreda i urbanizacija, a tijekom zadnjeg stoljeća došlo je i do intenzivnog porasta poljoprivrede i do velikog razvoja gradova i porasta udjela urbane populacije. Oko 1800. godine jedini grad na svijetu s više od milijun stanovnika bio je London, a danas je na svijetu već 29 gradova – megalopolisa koji imaju 10-30 milijuna stanovnika. U poljoprivredi se odomaćila uporaba mineralnih gnojiva, zaštitnih sredstava i navodnjavanja. Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje rasti svijest o negativnim učincima intenzivne poljoprivredne proizvodnje i time izazvanoj ekološkoj krizi. I kao što je prošlo stoljeće bilo era kemije, danas živimo u eri ekologije, pa pojmovi kao eko, bio, održivi razvoj, postaju svakodnevni.
Imajući na umu poljoprivredu i urbanizaciju, nameću se dva pitanja – mogu li gradovi postati samoregulirajući održivi sustav, i je li to dugoročno moguće postići? Pod održivim razvojem misli se na princip da današnja generacija zadovolji svoje potrebe, ali da ih ujedno ne uskrati budućim pokoljenjima. S obzirom na sve izrečeno, logično je zaključiti da nema održivog svijeta bez održivih gradova. A “zelene” aktivnosti kojima se to nastoji postići su čuvanje energije, smanjenje zagađenja, čistiji promet, ali i urbana poljoprivreda.
Očiti nedostaci vrtlarenja u urbanoj sredini su korištenje nečiste zemlje/vode, curenje gnojiva i botaničkih insekticida te buka. S druge strane, prednosti daleko nadilaze nedostatke – sigurnost hrane, puno veća učinkovitost vrtnih lijeha od komercijalnih (smatra se da su čak 15 puta učinkovitije, te se pametnim plodoredom s jednog metra kvadratnog može dobiti 20 kg hrane godišnje), a uz to je vrtlarenje fantastična psihoterapija i terapeutika, te omogućuje inkluziju marginaliziranih skupina društva, jer se ljudi sa susjednih parcela spontano druže i povezuju.
Urbano biovrtlarstvo ne odnosi se samo na gradske (društvene) vrtove, već i na balkonski uzgoj, “zelene” krovove te vertikalne vrtove. Mada su u našim gradovima urbani vrtovi novost, u nekim drugim zemljama imaju već dugu tradiciju. Npr. u Njemačkoj već u 19. stoljeću gradske vlasti dodjeljuju građanima parcele od cca 400 kvadratnih metara uz simboličnu naknadu. U anglosaksonskom svijetu (Velika Britanija, SAD, Kanada, Australija) u vrijeme 1. i 2. svjetskog rata nastaju tzv. vrtovi pobjede (“victory gardens”) kojima se nastoji ne samo smanjiti pritisak na opskrbu hranom, već i osnažiti osjećaj doprinosa zajedničkom cilju kod stanovništva koje nije direktno uključeno u ratne operacije. U Engleskoj tzv. vrtovi u predgrađu (“allotment gardens”; u Kanadi i SAD poznato pod pojmom “community gardens”) ima već dvostoljetnu tradiciju, i mada je prvotni motiv za kreiranje urbanih vrtova bio pomoć siromašnijim obiteljima, sad je postalo vrlo trendovski način života. Smatra se da se u Europi urbanim vrtlarstvom bavi oko tri milijuna ljudi, i treba naglasiti da to nije samo ekološko već i ekonomsko osvješćivanje.
U našem gradu je 2012. godine počelo dokidanje “divljih” vrtova, a 2013. godine pokrenut je projekt “Gradski vrtovi” kojim su vrtovi legalizirani i mogu se koristiti. Trenutačno se obrađuje 210 tisuća kvadratnih metara na 12 lokacija (Borovje, Trnje, Sopot, Stenjevec …) na kojima se ukupno nalazi 2 tisuće parcela. Ujedno, u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu pokrenut je projekt “Gradski vrtovi, inspiracija novog životnog stila” u okviru kojeg se organizira edukacija ne samo korisnika vrtova, već i mladih naraštaja. Prošle godine je, recimo, u okviru ovog projekta stotinjak vrtićanaca i tristotinjak osnovoškolaca prošlo kroz ovaj projekt.
Nakon predavanja slušatelji su doslovce obasuli dr. Gotlin Čuljak svojim pitanjima. Bilo ih je mnogo i bila su tematski vrlo raznovrsna – od načina dodjele parcela i mogućnosti prijave na radionice, preko savjeta za nabavu sjemena i presadnica, do “recepta” za kompostiranje i borbe s nametnicima (puževi, voluharice, …). Množina pitanja i živahnost rasprave pokazala je da se mnoga braća i sestre već bave biovrtlarstvom, ili se planiraju time pozabaviti u vrlo skoroj budućnosti.
A dr. Tanja Gotlin Čuljak nas je sve osvojila ne samo svojim znanjem i spremnošću da odgovori na sva pitanja, nego i nedvojbenom ljudskom toplinom i srdačnošću.