Članci označeni s “Dan planeta Zemlje”.


U našem bratstvu je već postala tradicija da se u povodu Dana planeta Zemlje organizira prigodno predavanje.

Ove godine, 25. travnja 2018., gost nam je bio dr. sc. Tihomir Miličević, redoviti profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Govorio je o hijerobotanici, i to kroz vlastiti svojevrsni botanički putopis i hodočašće po Svetoj zemlji u kojoj je nedavno boravio.

Kako je Sveta zemlja franjevcima posebno bliska, u dvorani uz crkvu okupilo se dosta slušatelja, koji su pažljivo i s puno interesa slušali predavanje.

* * *

Hijerobotanika ili “sveta botanika” (lat. botanica sacra) je grana botanike koja se bavi proučavanjem biljaka Svete zemlje. A Sveta zemlja (svetom je smatraju židovi, kršćani i muslimani) nije samo današnji Izrael i Palestinska Samouprava; to je područje otprilike između rijeke Jordana i Mediterana, pa obuhvaća i zapadni Jordan, dijelove južnog Libanona i jugoistočne Sirije.

Interes za floru Svete zemlje nije novijeg datuma; prvo djelo koje se u cijelosti bavi biljkama spomenutim u Bibliji je knjiga Levinusa Lemmensa iz 1566. godine, a već u 17. stoljeću objavljuje se znatan broj knjiga koje se bave ovom temom, od kojih posebno treba istaknuti “Arboretum sacrum” J. Meursa iz 1642. godine te “Arboretum biblicum” J. H. Ursinusa iz 1663. godine.

Kustodiju Svete zemlje osnovao je sam sv. Franjo Asiški 1217. godine, i od tada su franjevci osobiti poslužitelji i čuvari svetih mjesta Isusova života, smrti i uskrsnuća, pa i u vrlo teškim prilikama kojih povijesti ove zemlje nije manjkalo.

U Svetoj zemlji mali hrvatski narod ostavio je duboke tragove. Prvi hrvatski kanonizirani svetac Nikola Tavelić pretrpio je mučeništvo u Jeruzalemu 14. studenog 1391. godine. Dubrovčanin fra Bonifacije Drakolica službovao je kao gvardijan i kustos Svete zemlje, zapamćen je po obnovi bazilike Svetog Groba 1555. godine, a napisao je (na latinskom) i djelo o štovanju svetih mjesta “Knjiga o trajnom štovanju Svete zemlje i o njezinu plodonosnom hodočašćenju”. Svećenik i misionar iz Drniša fra Jakov Pletikosa bio je gvardijan samostana sv. Ivana u blizini Jeruzalema, i autor je prvog hrvatski pisanog putopisa “Putovanje k Jerozolimu god. 1752”. Povjesničar fra Jeronim Golubović je godinama službovao u Jeruzalemu, gdje je 1898. godine napisao “Kronološki niz prečasnih poglavara Svete zemlje”, te je pripremio i 1906. godine objavio obilnu građu o povijesti franjevačkog reda u Svetoj zemlji. Posebno treba istaknuti braću Branković, trgovce iz Sarajeva, koji su 1681. godine kupili Getsemanski vrt i darovali ga franjevcima Kustodije Svete zemlje.

* * *

Većina biljaka koje se spominju u Svetom pismu dobro uspijeva na cijelom Mediteranu, pa i kod nas. Nakon drugog pohoda Hrvatskoj sv. Ivana Pavla II. u jesen 1998. godine u zapadnom dijelu kaštelanskog polja osnovan je Biblijski vrt Gospe od Stomorije. A u Izraelu je poznat biblijski vrt i rezervat “Neot Kedumim” u blizini grada Mod”ina.

U predavanju je posebno naglašeno sedam biljaka koje predstavljaju Obećanu zemlju, kako je zapisano u Knjizi Ponovljenog zakona: “Tâ Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju … zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati ….” (Pnz, 8, 7-9). Treba napomenuti da se ovdje ne radi o medu (med nije biljka) već o datulji.

Ovih sedam biljaka se vrlo često pojavljuju na umjetničkim prikazima, na suvenirima, keramici, itd. Inače, u Svetom pismu se spominje 110 biljnih vrsta koje se jednoznačno mogu identificirati, te mnoštvo onih čiji je identitet nejasan (trnje, grmlje, i slično). Od svih knjiga koje čine Bibliju biljkama je “najbogatija” Pjesma nad pjesmama, koja spominje čak 30 vrsta (ljiljan, tamjan, aloj, nard, šafran …)

Prva biljka koja se spominje u Bibliji je smokva (lat. Ficus carica) u Knjizi Postanka (“Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.” Post 3, 7).

* * *

U hrvatskom prijevodu Biblije postoji više botanički problematičnih prijevoda. Na primjer, to su:

  • Bršljan u Knjizi o Joni (“A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom.” Jon 4, 6). Vjerojatno je riječ o ricinusu, jer bršljan je penjačica, ne može rasti bez podloge
  • Umjesto biljke “mira” često se koristi “smirna”, što je vrsta mirisne smole koja se dobiva od te biljke.
  • U Knjizi Izlaska, kada se govori o Kovčegu Saveza, stalno se spominje bagremovo drvo. Međutim, ne može biti riječ o bagremu (Pseudoacacia) jer je isti tek u 16. stoljeću donesen iz Novog svijeta, već o akaciji.
  • U Lukinom evanđelju (Lk 19, 4) spominje se da se Zakej popeo na smokvu. Nije riječ o običnoj smokvi (lat. Ficus carica) već o sikomori ili tzv. egipatskoj smokvi (lat. Ficus sycomorus).

* * *

Predavanje je također obuhvatilo i biljke koje se koriste u obredne svrhe u crkvi (tamjan, nard, mira) ili imaju posebnu simboliku. Jedna od takvih je Jerihonska ruža (lat. Anastatica hierochuntica, “cvijet uskrsnuća”), biljka iz pustinjskih područja Svete zemlje, koja se nakon kišnog razdoblja skupi u kuglicu i “hibernira”, da bi se nakon zalijevanja opet otvorila i zazelenila.

Nard (lat. Nardostachys jatamansi) je biljka porijeklom iz Indije, od davnina poznata po skupocjenom aromatičnom ulju. Spominje se u Pjesmi nad pjesmama, i posebno u Evanđelju po Ivanu, šest dana prije Pashe kada Isus stiže u Betaniju kod Lazara “Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom.” (Iv 12, 3). U spomen na ovaj čin u Bazilici sv. Groba se kamen pomazanja svaki dan maže nardovim uljem.

Tamjan (lat. Boswellia sacra) je drvo koje raste u Africi i Aziji, čija aromatična smola paljenjem razvija jak ugodan miris. Od davnina se koristio za uklanjanje neugodnih mirisa, ali i prilikom vjerskih obreda. U Bibliji je još u Knjizi Izlaska propisana izrada tamjana za kađenje (Izl 30, 34-37).

Mira (lat. Commiphora myrrha) je drvo porijeklom iz Afrike i Azije, čija se mirisna smola naziva smirnom, a koristi se uglavnom u vjerske svrhe. Spominje se na mnogo mjesta u Bibliji – u Knjizi Izlaska, Psalmima, Pjesmi nad pjesmama, a pojavljuje se kao dar mudraca na početku Isusovog zemaljskog života (“Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu.”, Mt 2, 11b), te kao smjesa za pomazanje Isusova mrtvog tijela (“A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja.”, Iv 19, 39).

* * *

Na kraju su spomenute i biljke čiji je polen pronađen na Torinskom platnu. Od dvadesetak identificiranih biljaka posebno su zanimljive Gundelia tournefortii i Zygophyllim dumosum koje rastu samo oko Jeruzalema, a cvjetaju u ožujku i travnju…

Nakon predavanja slušatelji su postavili nekoliko pitanja, ali su bili i vrlo zainteresirani pogledati Jerihonsku ružu te pomirisati uzorke ulja i smola koje nam je prof. Miličević pokazao. Posebno nas se dojmio miris nardova ulja.

Nakon izvrsnog predavanja vjerujem da smo svi ostali zadivljeni čudesnošću stvorenog svijeta, ali i ispunjeni dubokom željom da i sami uživo vidimo mjesta kojima je prošao naš Gospodin.

Sestra Monija je napisala:

Već je tradicija da se u našem bratstvu u povodu Dana planeta Zemlje organizira prigodno predavanje ili tribina. Ove godine nam je o urbanom biovrtlarstvu govorila dr.sc. Tanja Gotlin Čuljak, redoviti profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Kako je ove godine Dana planeta Zemlje pao u subotu, predavanje je održano u srijedu, 26. travnja. A budući da je riječ o bliskoj i aktualnoj temi, u dvorani uz crkvu okupilo se dosta slušatelja, koji su pažljivo i s puno interesa slušali predavanje.
Najvažnije prijetnje bioraznolikosti su poljoprivreda i urbanizacija, a tijekom zadnjeg stoljeća došlo je i do intenzivnog porasta poljoprivrede i do velikog razvoja gradova i porasta udjela urbane populacije. Oko 1800. godine jedini grad na svijetu s više od milijun stanovnika bio je London, a danas je na svijetu već 29 gradova – megalopolisa koji imaju 10-30 milijuna stanovnika. U poljoprivredi se odomaćila uporaba mineralnih gnojiva, zaštitnih sredstava i navodnjavanja. Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje rasti svijest o negativnim učincima intenzivne poljoprivredne proizvodnje i time izazvanoj ekološkoj krizi. I kao što je prošlo stoljeće bilo era kemije, danas živimo u eri ekologije, pa pojmovi kao eko, bio, održivi razvoj, postaju svakodnevni.
Imajući na umu poljoprivredu i urbanizaciju, nameću se dva pitanja – mogu li gradovi postati samoregulirajući održivi sustav, i je li to dugoročno moguće postići? Pod održivim razvojem misli se na princip da današnja generacija zadovolji svoje potrebe, ali da ih ujedno ne uskrati budućim pokoljenjima. S obzirom na sve izrečeno, logično je zaključiti da nema održivog svijeta bez održivih gradova. A “zelene” aktivnosti kojima se to nastoji postići su čuvanje energije, smanjenje zagađenja, čistiji promet, ali i urbana poljoprivreda.
Očiti nedostaci vrtlarenja u urbanoj sredini su korištenje nečiste zemlje/vode, curenje gnojiva i botaničkih insekticida te buka. S druge strane, prednosti daleko nadilaze nedostatke – sigurnost hrane, puno veća učinkovitost vrtnih lijeha od komercijalnih (smatra se da su čak 15 puta učinkovitije, te se pametnim plodoredom s jednog metra kvadratnog može dobiti 20 kg hrane godišnje), a uz to je vrtlarenje fantastična psihoterapija i terapeutika, te omogućuje inkluziju marginaliziranih skupina društva, jer se ljudi sa susjednih parcela spontano druže i povezuju.
Urbano biovrtlarstvo ne odnosi se samo na gradske (društvene) vrtove, već i na balkonski uzgoj, “zelene” krovove te vertikalne vrtove. Mada su u našim gradovima urbani vrtovi novost, u nekim drugim zemljama imaju već dugu tradiciju. Npr. u Njemačkoj već u 19. stoljeću gradske vlasti dodjeljuju građanima parcele od cca 400 kvadratnih metara uz simboličnu naknadu. U anglosaksonskom svijetu (Velika Britanija, SAD, Kanada, Australija) u vrijeme 1. i 2. svjetskog rata nastaju tzv. vrtovi pobjede (“victory gardens”) kojima se nastoji ne samo smanjiti pritisak na opskrbu hranom, već i osnažiti osjećaj doprinosa zajedničkom cilju kod stanovništva koje nije direktno uključeno u ratne operacije. U Engleskoj tzv. vrtovi u predgrađu (“allotment gardens”; u Kanadi i SAD poznato pod pojmom “community gardens”) ima već dvostoljetnu tradiciju, i mada je prvotni motiv za kreiranje urbanih vrtova bio pomoć siromašnijim obiteljima, sad je postalo vrlo trendovski način života. Smatra se da se u Europi urbanim vrtlarstvom bavi oko tri milijuna ljudi, i treba naglasiti da to nije samo ekološko već i ekonomsko osvješćivanje.
U našem gradu je 2012. godine počelo dokidanje “divljih” vrtova, a 2013. godine pokrenut je projekt “Gradski vrtovi” kojim su vrtovi legalizirani i mogu se koristiti. Trenutačno se obrađuje 210 tisuća kvadratnih metara na 12 lokacija (Borovje, Trnje, Sopot, Stenjevec …) na kojima se ukupno nalazi 2 tisuće parcela. Ujedno, u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu pokrenut je projekt “Gradski vrtovi, inspiracija novog životnog stila” u okviru kojeg se organizira edukacija ne samo korisnika vrtova, već i mladih naraštaja. Prošle godine je, recimo, u okviru ovog projekta stotinjak vrtićanaca i tristotinjak osnovoškolaca prošlo kroz ovaj projekt.
Nakon predavanja slušatelji su doslovce obasuli dr. Gotlin Čuljak svojim pitanjima. Bilo ih je mnogo i bila su tematski vrlo raznovrsna – od načina dodjele parcela i mogućnosti prijave na radionice, preko savjeta za nabavu sjemena i presadnica, do “recepta” za kompostiranje i borbe s nametnicima (puževi, voluharice, …). Množina pitanja i živahnost rasprave pokazala je da se mnoga braća i sestre već bave biovrtlarstvom, ili se planiraju time pozabaviti u vrlo skoroj budućnosti.
A dr. Tanja Gotlin Čuljak nas je sve osvojila ne samo svojim znanjem i spremnošću da odgovori na sva pitanja, nego i nedvojbenom ljudskom toplinom i srdačnošću.

Dan planeta Zemlje ove ćemo godine obilježiti stručnim predavanjem koje će se održati u srijedu 20. travnja 2016. u 19,15h u vjeronaučnoj dvorani u prizemlju kaptolskog samostana. Tema je: „Simbioze i bioraznolikost“, a predavač izv. prof. dr. sc. Goran Kovačević. Evo kako nam je najavio svoje predavanje:

Procjenjuje se da bi danas na svijetu moglo postojati i do 30 milijuna vrsta. U toj silnoj biološkoj raznolikosti simbioze zauzimaju značajno mjesto. Riječ simbioza dolazi iz grčkog jezika (grč. sýn – s, sa, bíos – život), a označava dugotrajan tijesan suživot dviju ili više vrsta organizama koji žive u uskom odnosu većinu svog života. Simbioze nalazimo u moru, na kopnu i u zraku. Sjetimo se tek nekoliko primjera – raka samca i moruzgve, lišaja ili ose…
I onda staneš… i gledaš… i diviš se…

dpz2016

Snimka emisije “Poziv u svijetu” od srijede, 22. travnja 2015., s Radio Marije:

Tema: Zaštita Jadrana od onečišćenja naftom i skrb za stvoreno
Gosti: Tonči Tadić i fra Mijo Džolan
Voditelj: Igor Kanižaj

U srijedu, 22. travnja 2015., u 17.00 na Radio Mariji u emisiji Franjevačkog svjetovnog reda “Poziv u svijetu”:

Tema: Zaštita Jadrana od onečišćenja naftom i skrb za stvoreno
Gosti: Tonči Tadić i fra Mijo Džolan
Voditelj: Igor Kanižaj

Emisija “Poziv u svijetu” od 28. travnja 2014.(s Radio Marije):

Poziv u svijetu – emisija Franjevačkoga svjetovnog reda
Tema: Ekološki sustav gospodarenja otpadom umjesto spalionice
Gost: dr. sc. Slaven Dobrović, izvanredni profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
Urednik: Igor Kanižaj

Ovogodišnji Dan planeta Zemlje će se obilježiti Franjevačkom tribinom u redovnom terminu srijedom dana 23. travnja 2014. u 19,15 sati u dvorani kraj crkve sv. Franje na Kaptolu. O temi iz naslova će govoriti prof. dr. sc. Slaven Dobrović:

  • O razlici između otpada i smeća, ili kada u stvari otpad postaje stvarni problem.
  • Zašto je važno poštovati hijerarhijski slijed postupanja otpadom? Zbog čega je to u javnom interesu?
  • Što je ekološki zasnovan sustav za postupanje s otpadom i na čemu se temelji?
  • O energiji i materiji iz otpada.
  • Važne značajke spalionica i mehaničko biološke obrade otpada.

dpz2014

O predavaču:

Doktor znanosti Slaven Dobrović izvanredni je profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu gdje obnaša dužnost voditelja Katedre za inženjerstvo vode i okoliša. Na diplomskom i postdiplomskom studiju drži kolegije s tematikom prerade vode, zaštite okoliša i gospodarenja otpadom. Područja znanstvenog i stručnog interesa uključuju pripremu pitke i tehnološke vode, obradu i recikliranje otpadnih voda te gospodarenje komunalnim otpadom.

Koautor je Studije Ekološki zasnovan sustav zbrinjavanja komunalnog otpada iz 2002. godine na temelju koje je na otoku Krku od 2005. uspostavljen jedinstven sustav ekološki zasnovanog gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj.

Kao suradnik i predavač sudjelovao je na međunarodnim projektima i radionicama na temu održivog upravljanja resursima i gospodarenjem otpadom.

Na njegov prijedlog, na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu u proljeće 2012. uspostavljen je ekološki zasnovan sustav postupanja s otpadom koji jednako kao i krčki sustav ide za maksimalnim očuvanjem prirodnih resursa i sprječavanjem onečišćenja okoliša do kojeg dolazi drugačijim postupanjem.

Dragovoljac je domovinskog rata, član Hrvatske gorske službe spašavanja, sretno je oženjen i otac sedmero djece.

Dan planeta Zemlje 2013.

Sažetak predavanja:
U masi tla, kojeg izvadimo jednom štihačom, živi više mikroorganizama nego ljudi na planeti Zemlja. Ono je «živi organizam» koji se u pravom smislu rađa, živi i umire. (više…)

Sažetak predavanja

Mr. sc. Mario Maričević: “Električna energija – potrošnja i moguće uštede”

Danas na Zemlji živi više od 7 milijardi stanovnika, što je 4 puta više nego prije sto godina. Rast životnog standarda uzrokuje kontinuirani porast potrošnje (električne) energije po stanovniku.
EU sa 7% svjetskog stanovništva troši 15% električne energije. Potrošnja el. energije po stanovniku u RH na razini je 2/3 prosjeka EU. 45% električne energije u Hrvatskoj troše kućanstva, a visoki računi građanima opterećuju kućni budžet.
Mnogi elektronički uređaji troše električnu energiju i u mirovanju. Ta “stand-by” potrošnja kreće se od 2-20% ukupne potrošnje prosječnog kućanstva, te predstavlja značajan potencijal za uštede, koji će se pojasniti na nekoliko primjera.
Razvoj električnih uređaja omogućio je smanjenje potrošnje energije pojedinih uređaja i do 80%. Prilikom kupovine, u svrhu razlikovanja rastrošnih od štedljivih uređaja prilikom kupovine uvedene su oznake energetske učinkovitosti.
Od 2009. godine EU postupno zabranjuje klasične zarulje sa žarnom niti, tako da su danas u prodaji ostale samo klasične žarulje snage do uključivo 60W. Njihova proizvodnja i uvoz u EU dozvoljena je do rujna 2012. godine. RH će se morati tome prilagoditi najkasnije ulaskom RH u EU tj. 1. srpnja 2013. Prikazat će prednosti i nedostaci energetski efikasnih žarulja s preporukama za odabir i korištenje ovisno o namjeni.

SLUŽBA RIJEČI:
srijeda, 18.5.2011. u 19,15 sati
crkva sv. Franje na Kaptolu

TRIBINA:
četvrtak, 19.5.2011. u 19,30 sati
prostor pri crkvi sv. Križa, Siget

Neka nam hrana bude lijek, a lijek hrana
Codex Alimentarius

prof. dr. sc. Marijan Jošt