Formacija


ORDO FRANCISCANUS SÆCULARIS
XIII. GENERALNI KAPITUL
Saõ Paulo, 22.-29. listopada 2011.

ODLUKA O NOŠENJU HABITA U OFS-U

Generalni kapitul donosi sljedeću odluku:

ODLUKA

Praksa nošenja habita nije u skladu s Pravilom i Generalnim konstitucijama OFS-a, kao što je već utvrđeno.

Tumačeći čl. 43 Generalnih konstitucija, Kapitul naglašava i inzistira da raspoznajni znak pripadanja Redu bude “Tau ili neki drugi franjevački simbol” (GKFSR-a 43). “Franjevački simbol” podrazumijeva malen i jednostavan znak raspoznavanja koji osoba nosi (na primjer, križ sv. Damjana).
Međutim, nacionalno bratstvo OFS-a može odrediti svojim nacionalnim statutima da je nošenje “uniforme” prihvatljiv znak raspoznavanja za svjetovne franjevce u njihovoj zemlji, tražeći pritom da sljedeći kriteriji budu osigurani:

a) uniforma ne zamjenjuje tau;
b) narav uniforme treba biti opisana u nacionalnim statutima, uključujući detaljan opis (po mogućnosti grafički), a njezin stil treba poštivati svjetovnost članova Reda;
c) stil uniforme ne smije sličiti habitima koje nose redovnici, kako bi se izbjeglo zabune između redovnika i svjetovnjaka;
d) prigode tijekom kojih se uniforme mogu nositi treba detaljno navesti, a ne smiju se nositi tijekom obreda primanja i/ili zavjetovanja.

Kapitul ovom odlukom dokida sve dosadašnje odluke o ovom pitanju te stupa na snagu odmah.

ORDO FRANCISCANUS SÆCULARIS
XIII. GENERALNI KAPITUL
Saõ Paulo, 22.-29. listopada 2011.

SLUŽBENO IME REDA

UPOTREBA I PRIJEVOD IMENA REDA

1. Službeno ime Reda je Ordo Franciscanus Sæcularis.

2. Prijevodi imena Reda
2.1. Prijevod imena Reda već postoji na četiri službena jezika, te se oni moraju koristiti u tim jezicima, odnosno u talijanskom, engleskom, španjolskom i francuskom.
2.2. Ime se može prevesti na lokalne jezike samo ako je doslovni prijevod s latinskog lako razumljiv u civilnom društvu te ne mijenja njegovo značenje ili bit.
2.3. Kada prijevod na nacionalni jezik izobličuje značenje imena, ili je jezično nemoguće prenijeti izvorno značenje, uvijek se mora koristiti Ordo Franciscanus Sæcularis, a njega mogu slijediti izrazi koji svakome pojašnjavaju i olakšavaju razumijevanje naravi Franjevačkoga svjetovnog reda na nacionalnome jeziku.

3. Kratica
Kratica koja se odnosi na Ordo Franciscanus Sæcularis jest OFS i mora se koristiti uvijek, neovisno o jeziku. Na primjer, kada svjetovni franjevci koriste kraticu iza svoga imena, moraju koristiti OFS.


pdf iconTrajna formacija FSR-a – prosinac 2011.


Katehete – tema: sv. Elizabeta Ugarska; urednik i voditelj: Fra Zdravko Lazić od 8. studenog 2011.


pdf iconTrajna formacija FSR-a – studeni 2011.


Sveti u svijetu – tema: sv. Elizabeta Ugarska; gosti: Zdenka Gusić i Damir Grčić, voditeljica: Sonja Tomić

Materijali i događaji s Generalnog kapitula iz Brazila se mogu pratiti na stranici Međunarodnog vijeća CIOFS.org.

Fotogalerije s Kapitula po danima: 22., 23., 24., 25., 26., 27. i 28. listopada 2011.

Kada je Papa Benedikt XVI u svojem pismu navijestio temu 13. redovne Sinode Biskupa koja će se održati iduće godine, pozvao je sve vjernike da se aktivno uključe i doprinesu svojim promišljanjima o Novoj Evangelizaciji. Sva ta razmišljanja, prikupljena i sistematizirana trebala bi se predočiti Vatikanu do Svih Svetih ove godine. Jedna kratka vijest iz Rima pokazuje zamah i značaj ovog pokreta.

Nova evangelizacija teče iz Rima (18. listopada 2011., Zenit.org) .- Trideset i tri predstavnika biskupskih konferencija, 400 predstavnika 115 crkvenih skupina zalaže za evangelizaciju, 10.000 mladih ljudi spremni provesti misiju. To su brojevi koji otkrivaju vojsku novih blagovjesnika koji su se odazvali pozivu Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije. Prošle subote ujutro, nadbiskup Salvatore Fisichella, vodio je skup “novih blagovjesnika predanih novoj evangelizaciji”. Skupina se sastala s papom u subotu, a on je slavio misu za njih u nedjelju ujutro. Nadbiskup Fisichella razgovarao je s njima o sekularizaciji. Nadbiskup Fisichella je potvrdio da je “vrijeme za otvaranje vrata i ponovno proglašavanje Kristova uskrsnuća, čega smo svjedoci.” Vatikanski Prelat je rekao da svjedok podrazumijeva izričiti navještaj zašto netko odabire živjeti slijedeći Krista. Područja na koja se trebamo fokusirati uključujuću liturgiju, sakrament ispovijedi, euharistije, obitelj, kultura, politička i građanska obveza, imigracije i komunikacije. Cijeli članak možete pročitati na: http://www.zenit.org/article-33683?l=english

Porta Fidei

Apostolsko pismo za Godinu Vjere

VATICAN, 17. listopada 2011. (Zenit.org) – danas je objavljeno apostolsko pismo Pape Benedikta XVI “Porta Fidei”. Ovim pismom Papa objavljuje Godinu Vjere koja započinje 11. listopada 2012. i završava 24. studenog 2013.

Svoje Pismo, sveti Otac započinje ovim riječima: ” ‘Vrata Vjere’ (Dj. 14,27) su uvijek otvorena za nas,…” U svom Pismu ističe kako je početak godine vjere upravo na 50. godišnjicu početka II. vatikanskog koncila i 20 godina objave Katekizma Katoličke Crkve. A završetak je 2013. godine na blagdan Krista Kralja. Također, redovna Sinoda biskupa koja počinje u jesen 2012. nosi naslov “Nova Evangelizacija za prijenos Kršćanske Vjere”, što će predstavljati dobru priliku za cijelu Crkvu da se osvrne i ponovo otkrije Vjeru. Cijelo pismo možete pročitati na linku: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/motu_proprio/documents/hf_ben-xvi_motu-proprio_20111011_porta-fidei_en.html.

Za nas članove Franjevačkog svjetovnog reda u svjetlu našeg Generalnog kapitula koji počinje u subotu 22., ovo je samo još jedan snažan poticaj da izmolimo ispunjenje glavne teme Kapitula: “Evangelizirani da bi evangelizirali”.


pdf iconTrajna formacija FSR-a – listopad 2011.

pdf iconTrajna formacija FSR-a – rujan 2011.

Glavna tema Generalnog kapitula koji će se održati u listopadu u San Paolu u Brazilu glasi: Evangelizirani da bi evangelizirali. Kapitul će se baviti posebnim poslanjem FSR-a da izgrađuje evanđeoskiji i bratskiji svijet. Međunarodno je Predsjedništvo stoga odlučilo da će središnja tema trajne formacije za 2011. godinu biti: Evangelizacija. Nadamo se da će sva braća i sestre, istražujući to područje, biti bolje pripravljeni za razvitak središnje teme našeg Generalnog kapitula. Kako bi razvio temu evangelizacije tijekom 2011., skupina za formaciju je svoj rad usmjerila na Apostolsku pobudnicu Evangelii Nuntiandi Pavla VI. Pružajući novi poticaj važnom radu oko evangelizacije, Pobudnica potvrđuje ulogu Crkve i svakog kršćanina (ne samo svećenika) u širenju Evanđelja, Radosne vijesti, ljudima današnjice. Kako bi lakše pratili već objavljene teme u ovoj rubrici a i sami daljnjim proučavanjem produbljivali ovu tematiku, na ovom linku Vatikanske arhive možete pročitati pobudnicu Evangelii Nuntiandi Pavla VI.

http://www.vatican.va/holy_father/paul_vi/apost_exhortations/documents/hf_p-vi_exh_19751208_evangelii-nuntiandi_hr.html


pdf iconTrajna formacija FSR-a – kolovoz 2011.

pdf iconTrajna formacija FSR-a – srpanj 2011.







pdf iconTrajna formacija FSR-a – lipanj 2011.






Snimka emisije “Poziv u svijetu” s Radio Marije
Tema: Papa i mladi.
Gosti: fra Ivan Penava i članovi Frame.


pdf iconTrajna formacija FSR-a – svibanj 2011.







pdf iconTrajna formacija FSR-a – travanj 2011.







pdf iconTrajna formacija FSR-a – ožujak 2011.




U današnjoj emisiji “Poziv u svijetu” u 17.00h na Radio Mariji
Tema: Pravo na vodu.
Gosti: fra Mijo Džolan (Franjevački institut za kulturu mira) i Zoran Milić (Franjevački svjetovni red).
Voditelj: Dario Brigić.

Trajna-formacija-FSR-veljaca-2011

pdf iconTrajna formacija FSR-a – siječanj 2011.

pdf iconTrajna formacija FSR-a – prosinac 2010.

Trajna formacija FSR-a – studeni 2010.pdf

Trajna formacija FSR-a – travanj 2010.pdf

Trajna formacija FSR-a – ožujak 2010.

Trajna formacija FSR-a – listopad 2010.

Blago onom redovniku komu je ugodnost i veselje u presvetim riječima i djelima Gospodinovim i koji po njima privodi ljude k Božjoj ljubavi u radosti i veselju (Ps 50, 10). Jao onom redovniku koji uživa u beskorisnim i taštim riječima kojima navodi ljude na smijeh.

Blago sluzi koji sebe ne smatra boljim kad ga ljudi veličaju i uzdižu negoli kad ga drže prostim, jednostavnim i prezrenim, jer kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više. Jao onom redovniku koji, kad je od drugih postavljen visoko, po svojoj volji neće da siđe. A blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se po svojoj volji ne postavlja visoko, a uvijek želi biti pod nogama drugih.

Blago čovjeku koji svoga bližnjega podnosi u njegovim slabostima onako kako bi želio da drugi njega podnose kad bi bio u sličnoj prigodi (usp. Gal 6, 2; Mt 7, 12). Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara, Boga (Mt 25, 18), i oduzet će mu se ono što misli da ima (Lk 8, 18).

Blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se zbog dobra, što ga Gospodin govori i čini po njemu, ne uznosi više negoli zbog dobra što ga govori i čini po drugome. Griješi čovjek koji hoće da primi od svoga bližnjega više negoli hoće da sam dade Gospodinu Bogu.

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati (Mt 5, 8). Uistinu čisti srcem jesu oni koji preziru zemaljsko, traže nebesko i ne prestaju čeznuti da se živom i istinitom Gospodinu Bogu uvijek čistim srcem i dušom klanjaju i da ga gledaju.

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Pravi su mirotvorci oni koji, uza sve što na ovomu svijetu pretrpe, radi ljubavi prema Gospodinu našemu Isusu Kristu čuvaju mir u duši i u tijelu.

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5, 3). Mnogo ih je koji, gorljivo se predajući molitvama i službama, nameću svojemu tijelu mnoge postove i trapljenja, ali se na samu riječ koja se čini da im vrijeđa tijelo, ili zbog koje stvari koja im se oduzimlje, uvrijeđeni stalno uznemiruju. Oni nisu duhom siromašni, jer siromah duhom sam sebe prezire i ljubi one koji ga udaraju po obrazu (Mt 5, 39).

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Sluga Božji ne može razabrati koliko ima u sebi ustrpljivosti i poniznosti, dok mu je sve po volji. Kada pak nadođe vrijeme da oni koji bi mu morali udovoljiti rade protivno, koliko ustrpljivosti i poniznosti tada pokaže, toliko je ima i ne više.

Sluga Božji može raspoznati da li ima duha Gospodnjeg ovako: kad po njemu Gospodin učini koje dobro, ako mu se tijelo zbog toga ne uznosi, nego radije pred svojim očima sebe smatra gorim te procjenjuje da je manji od svih ljudi.

Sluzi Božjem ne smije biti odvratno ništa osim grijeha. Pa ako bi koja osoba na bilo koji način griješila te bi se zbog toga sluga Božji, ali ne iz ljubavi, uznemirivao i srdio, zgrtao bi sebi (Rim 2, 5) grijeh. Onaj sluga Božji koji se ne srdi niti uznemiruje zbog bilo čega pravo živi bez vlasništva. I blago onomu koji sebi ništa ne pridržava, nego podaje caru carevo, a Božje Bogu (Mt 22, 21).

Mnogi, dok griješe ili doživljavaju nepravde, okrivljuju đavla ili bližnjega. Ali nije tako; jer svatko ima neprijatelja u svojoj vlasti, to jest svoje tijelo po kojem griješi. Stoga blago onomu sluzi (Mt 24, 46) koji takvog neprijatelja, koji mu je predan u vlast, uvijek drži vezana te se mudro od njega čuva; jer mu, dok tako radi, neće nauditi nijedan, ni vidljiv ni nevidljiv neprijatelj.

Gospodin govori: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone (Mt 5, 44). Istinski svojega neprijatelja ljubi onaj koji se ne žalosti zbog nepravde koju mu je nanio, nego se iz ljubavi Božje izjeda zbog grijeha njegove duše. I neka mu djelima iskaže ljubav.

Apostol kaže: Nitko ne može reći »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetomu (1Kor 12, 3) i: Nitko da čini dobro, nijednoga nema (Rim 3, 12). Koji god, dakle, zavidi svom bratu na dobru što ga Gospodin govori i čini u njemu, pada u grijeh svetogrđa jer zavidi samom Svevišnjemu (usp. Mt 20, 15) koji govori i čini svako dobro.

Apostol kaže: Slovo ubija, a Duh oživljuje (2Kor 3, 6). Slovo je ubilo one koji žele samo riječi znati da bi ih držali mudrijima od ostalih i da bi mogli steći veliko bogatstvo da ga dijele rođacima i prijateljima. I one je redovnike slovo ubilo koji neće da slijede duh božanskog slova, nego više žele samo znati riječi i drugima ih tumačiti. A duh božanskog slova oživio je one koji svako slovo koje znadu i žele znati ne pripisuju tijelu, nego ga riječju i primjerom vraćaju svevišnjem Gospodinu Bogu, komu pripada svako dobro.

Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira koji je, da spasi svoje ovce, podnio muku križa. Gospodina su njegove ovce slijedile u nevolji i progonstvu, u preziru i gladi, u bolesti i u kušnji i u svemu ostalome; i za to su od Gospodina primile život vječni. Stoga je nama, slugama Božjim, velika sramota da su sveci izveli djela, a mi hoćemo da primimo hvalu i čast govoreći o njima.

Gledaj, čovječe, na koliku te je uzvišenost postavio Gospodin, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina i na njegovu priliku s obzirom na duh (cfr. Post 1, 26). A svi stvorovi pod nebom služe svome Stvoritelju, poznaju ga i pokoravaju mu se bolje nego ti. Pa ni zlodusi ga nisu razapeli, nego si ga ti s njima razapeo i još ga razapinješ naslađujući se u opačinama i grijesima. Čime se, dakle, možeš hvaliti? Jer, kad bi bio toliko oštrouman i mudar da bi imao sve spoznanje (1Kor 13, 2) i kad bi znao tumačiti razne jezike (1Kor 12, 28) i oštroumno istraživati o nebeskim stvarima, s ničim se od toga ne bi mogao hvaliti; jer je jedan zao duh o nebeskim stvarima znao, a i sada znade o zemaljskim, više od svih ljudi, ma i postojao koji čovjek koji bi od Boga primio posebnu spoznaju najviše mudrosti. Slično, kad bi bio ljepši i bogatiji od svih, kad bi i čudesa činio da bi i đavle izgonio, sve ti je to strano i ništa ti ne pripada, pa se ničim od toga ne možeš hvaliti; nego se možemo hvaliti ovime: svojim slabostima (2Kor 12, 5) i da svakog dana nosimo križ Gospodina našega Isusa Krista (usp. Lk 14, 27).

Nisam došao da budem služen, nego da služim, kaže Gospodin (usp. Mt 20, 28). Oni koji su postavljeni nad druge neka se tim predstojništvom tako hvale kako bi se hvalili kad bi bili određeni za službu da braći peru noge. A koliko se više uznemiruju zbog oduzeta im predstojništva negoli zbog službe pranja nogu, toliko više zarađuju u kese (usp. Iv 12, 6) na štetu duše.

Gospodin kaže u Evanđelju: Koji se ne odreče svega što posjeduje ne može biti moj učenik (Lk 14,33); i: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga (Lk 9,24). Onaj čovjek ostavlja sve što posjeduje i gubi svoj život koji se sav predaje posluhu u rukama svoga poglavara. I što god radi i govori što sam znade da nije protiv njegove volje, ako je dobro što čini, to je pravi posluh. I ako bi podložnik kadgod nešto smatrao boljim i korisnijim za svoju dušu negoli je ono što mu poglavar nalaže, neka ono svoje dragovoljno Bogu žrtvuje, a ono poglavarevo neka nastoji izvršiti. To je ono pokoravanje ljubavi (1Pt) jer udovoljava Bogu i ljudima.

A ako poglavar zapovijeda nešto što je protiv njegove duše, premda ga ne mora slušati, neka ga ne napušta. Pa kad bi ga stoga neki progonili, neka ih radi Boga još više ljubi. Jer koji radije trpi progonstvo negoli se dijeli od svoje braće, taj zaista ostaje u pravom posluhu, jer polaže dušu svoju za braću (Iv 15,13). Ima, naime, mnogo redovnika koji se, pod izlikom da vide bolje negoli im nalažu njihovi poglavari, obaziru natrag (Lk 9,62) i vraćaju se na svoju bljuvotinu (Izr 26,11; 1Pt 2,22); to su ubojice i svojim zlim primjerom upropašćuju mnoge duše.

Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! (Post 2,16-17) Adam je, dakle, mogao jesti sa svakog stabla i, dok se nije suprotivio posluhu, nije sagriješio. Onaj, naime, jede sa stabla spoznaje dobra koji svoju volju smatra svojim vlasništvom i uznosi se dobrima koja Bog u njemu govori i radi; i tako mu je po utjecaju đavla i prijestupu zapovijedi ono voće postalo voće spoznaje zla. Stoga treba da podnosi kaznu.

         Gospodin Isus veli svojim učenicima: Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali; odsada ga i poznajete i vidjeli ste ga. (više…)

« Prethodna stranica