Oporuka svetoga Franje Asiškoga svjedočanstvo je njegova života, života u susretu s Isusom. Sve vrijedno u njegovom životu rađalo se u odnosu s Isusom. Njemu se obraćao. Njega je čuo. Njega slušao. Njega slijedio. Zbog njega pjevao. Zbog njega plakao. Njega svjedočio. Zbog njega se povlačio u osamu. U tišinu. U njega bio postojano zagledan.
On je u svemu živio riječ apostola Pavla: u Isusu je živio. Micao se. Bio. Za njega je biti značilo – biti Isusov. Kroz odnos s Isusom on je bivao čovjek. Franjo.
Snagom svoje osobnosti, svoga života, prekoračio je sve granice među ljudima: vjerske, narodne, prostorne… Dopro je do nebrojenih. Njegov život ima značenje i za one koji ga se trude egzistencijalno susresti i slijediti, i za one koji ga prepoznaju na rubne načine.
Tu široku prihvaćenost u svijetu, kroz povijest, s njime dijeli i sveti Antun Padovanski, kojega nazivaju svecem svega svijeta. Kada je Antun, ugledan i učen čovjek, odlučio slijediti Isusa po Franjinom primjeru, odlučio se u svemu za malenost. Za poslušnost. Ta iz čežnje za malenošću je i pošao za Franjom. Ničim se nije htio uzdizati među braćom. Pred ljudima. Zbog toga mu nije bilo prihvatljivo bez Franjine suglasnosti poučavati braću. A Franji je bilo dobro poznato da ljudska učenost čovjeka lako odvede od Božje učenosti. Od Evanđelja. I da čovjek, umjesto da živi u susretu s Bogom kao sa subjektom svoga života, stane pred njega kao pred kakav objekt.
Franjo je Antunu odobrio da poučava braću, uz jednu napomenu: da zbog toga ne gasi duh molitve. A duh molitve je susret. Razgovor. Zajedništvo. Poslušnost Duhu Božjemu.
Antun je bio vjeran i Franjinoj uputi, Franjinom primjeru, i službi poučavanja. Jer o Bogu vjerodostojno i razgovijetno može govoriti samo onaj koji, svjestan svoje krhkosti, u svemu, zadivljen i zahvalan, stoji pred njim. Samo onaj čije je znanje prožeto i nošeno vjerom. Samo onaj kojim ničim, osobito ne riječima, ne nastoji doreći Boga.
O sveti Franjo! Potiči i nas da u svemu u Isusu živimo, mičemo se i jesmo. Da u odnosu s njim rastemo, budemo braća i sestre! Djeca Božja!
Stjepan Lice