Test svekolike sreće je zahvalnost…
Čuđenje u sebi nosi pozitivni element hvale.
Možda nije automatska nužnost to što čini sve tratinčice sličnim; možda Bog svaku tratinčicu stvara odvojeno, ali se nikada nije zamorio od toga da ih stvara.
… pravi način zahvale je neka vrst poniznosti i suzdržljivosti.
…jer se oholost ne može uzdići do lakoće ili lakoumnosti. Oholost je opterećenje koje prema dolje vuče sve stvari u lagodnoj ozbiljnosti. Čovjek se ‘smiruje’ u nekoj sebičnoj ozbiljnosti; no do radosne samozaboravljivosti čovjek se mora uzdići.
Istina je da je Crkva nekim ljudima poručivala da se bore, a drugima da se ne bore; a također je istina da su oni koji su se borili bili poput munja, a oni koji nisu – poput kipova. (…) Sve što je Crkva učinila (što se toga tiče) bilo je da je spriječila da jedna od ovih dobrih stvari istisne drugu. (…)
Pravi problem je – može li lav leći uz janje a ipak sačuvati svoju kraljevsku okrutnost? To je problem kojeg se Crkva latila; to je čudo koje je ostvarila. To je također ono što sam ja nazvao pogađanjem skrivenih ekscentričnosti života. To znači znati da je čovjekovo srce na lijevoj strani, a ne u sredini. To znači ne samo znati da je zemlja okrugla, već i točno znati gdje je ravna. Kršćanska je doktrina otkrila neobičnosti života. Ona nije samo otkrila zakon, već je i predvidjela izuzetke. Oni koji kažu da je otkrila milosrđe podcjenjuju kršćanstvo… bilo tko bi mogao otkriti milosrđe. Ustvari svatko ga i jest otkrio. Ali skovati plan kako biti milosrdan, a također i strog – to je značilo preduhitriti neobičnu potrebu ljudske prirode. Jer, nitko ne želi da mu se oprosti zbog velikog grijeha kao da je riječ o malom grijehu. Svatko bi mogao reći da bi mi trebali biti ni sasvim jadni, ni sasvim sretni. Ali otkriti koliko čovjek može biti sasvim jadan a da mu nije nemoguće biti sasvim sretan – to je psihološko otkriće. Svatko bi mogao reći: ‘Ni razmetanje, ni ponižavanje’, i to bi bila granica. Ali kazati: ‘Ovdje se možete razmetati, a tamo se možete ponižavati’ – to je bila emancipacija. To je bila velika činjenica kršćanske etike; otkriće nove ravnoteže.