Ljubav pričeka čovjeka pokraj puta.
– Povedi me sa sobom – reče mu.
– Tvoja je odjeća tako pohabana – reče joj čovjek.
– Odjenut ću te u najljepšu odjeću – nastavi ljubav. – Povedi me sa sobom.
– Moj je dom malen – opravda se čovjek. U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe.
– Udomit ću te u najljepše prostore – ustraja ljubav. – Povedi me sa sobom.
– Tvoj je govor tako običan – primijeti čovjek.
– Progovorit ćeš najljepšim jezikom svijeta – reče ljubav. – Povedi me sa sobom.
– Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? – upita čovjek.

– Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga što ćeš sa mnom učiniti – reče ljubav.