Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)
Izlet na Medvednicu planinarske družine “Brat Franjo” 21. ožujka 2004.
Naša planinarska družina “Brat Franjo” u nedjelju, 21. ožujka 2004. obilježila je prvi dan proljeća izletom na Gorščicu na Zagrebačkoj gori.
Ovaj puta smo krenuli iz Dubrave gdje smo u 9 sati, u franjevačkoj crkvi Uznesenja Marijinog sudjelovali na sv. misi. Nakon euharistijskog slavlja zaputili smo se prema autobusnoj postaji gdje smo se već u živahnom raspoloženju ukrcali na autobus za Vidovec. Iako je bio prvi dan proljeća, prohladno, vjetrovito i oblačno vrijeme više nas je podsjećalo na jesen, ali nas to nije omelo da se radujemo našem planinarskom pohodu.
U Vidovcu, prije početka uspona, pomolili smo se ispred raspela da nas blagoslov i zaštita našeg nebeskog Oca i Majke Marije prate na putu. Vodila nas je naša sestra Dunja, a predvodnica su nam bili mališani brata Željka koji su veselo skakutali na čelu kolone, pa smo bili ponosni što je naša planinarska grupa dobila podmladak na samom početku proljeća. Staza kojom smo se penjali bila je dobro prohodna, iako su nas blato i ostaci zaleđenog snijega na pojedinim mjestima podsjetili na prethodno godišnje doba. Divili smo se prvim vjesnicima proljeća: šafranima, visibabama i jaglacima kojih je bilo u izobilju. Polagano smo se uspinjali te smo nakon sat i pol pješačenja sretno stigli do Kaptolske Lugarnice. Ondje smo ispred kapelice Uzvišenja Sv. Križa izmolili Anđeosko pozdravljenje i zahvalili Majci Božjoj na uspješnom dolasku na cilj. Budući da je bilo prohladno odlučili smo stolove i klupe na livadi ispred lugarnice zamijeniti ugodnim ambijentom njezine unutrašnjosti. Tu nas je uz veselu pjesmu već pristiglih planinara obradovao i veliki, topli kamin. Sada smo svi bili zajedno – i braća koja su bila na čelu i na kraju kolone; svi oko jednog stola. Uz veselo druženje i okrjepu dobro smo se odmorili od uspona. Oko 15 sati još jednom smo se zaustavili pred kapelicom, da se pomolimo za sretan povratak. Naše sestre s foto-aparatima su ovdje iskoristila priliku da sačuvaju na svojim fotografijama i ove drage trenutke još jednog od niza naših zajedničkih planinarskih druženja. I opet nas je čekala naša staza, no ovaj puta puno lakša.
Nešto prije 16,30 sretno smo se spustili do Površnice, gdje smo čekali autobus za Dubravu. Iako umorni i dalje smo se družili u dobrom raspoloženju, već pomalo planirajući sljedeći izlet.
Hvala Gospodinu što nas je čuvao na našem planinarskom pohodu i što smo u ugodnom druženju proslavili početak proljeća.
sestra Dubravka